U Kašteliru se uzgaja posebna vrsta krumpira

Legenda kaže da je u ovom malom istarskom mjestu, u zaleđu Tara, svojedobno u doba Napoleona bilo dosta francuskih vojnika među kojima i jedan stariji kuhar koji je pripremao izvrsna jela od krumpira. Kako su ga svi zvali Gramper, što na francuskom znači djed, tako je naziv gramper postao sinonim za krumpir koji uživa poseban status u Kašteliru. Tolika mu je popularnost da su mještani odlučili napraviti jedinstvenu feštu posvećenu krumpiru – kaštelirska Gramperijada 25. srpnja ove je godine imala jubilarno 20. izdanje.

Marko Bratović na svom OPG-u uzgaja gramper i to jedini na području općine Kaštelir – Labinci i za taj uzgoj posjeduje ekološki certifikat.

– Pričao mi je djed kako su nekad svi traktorima dovozili pune prikolice krumpira na trg u Kašteliru gdje je bila vaga. Nakon vaganja su se vozili dalje za Poreč u otkupne centre i hotele koji su preuzimali sav urod. Danas se na području cijele općine gramper sadi na svega pet hektara površine što nije ni sjena nekadašnje proizvodnje. Stvar je krenula nizbrdo kad su propali otkupni centri, nakon čega su se pojavili prekupci koji su nudili smiješne cijene za otkup tako da je većina poljoprivrednika odustala od sadnje velikih količina grampera. Zadnjih par godina tržište se malo stabiliziralo, jer je porasla potražnja za domaćim proizvodima što je utjecalo i na korekciju cijene, rekao nam je vlasnik OPG-a Bratović o pozitivnim trendovima vezanim uz proizvodnju grampera.

Foto: Zvonimir Guzić

Zdraviji i kvalitetniji proizvod

Sve više ljudi se okreće ekološkoj proizvodnji koja cjenovno nije konkurentna industrijskim poljoprivrednim proizvodima, ali ipak pronalaze put do potrošača.

– Velika razlika je u samom načinu proizvodnje ekoproizvoda i onih na konvencionalan način kako se nekad proizvodilo. Prije se gnojilo i špricalo raznim kemikalijama i pesticidima bez ikakvog nadzora, što je dovodilo i do zagađenja ne samo proizvoda već i samog tla. Takva proizvodnja polako nestaje, zamjenjuje je integrirana proizvodnja gdje se i dalje koriste raznorazne kemikalije, ali se kontrolira s čim se šprica, koja količina i koje područje se tretira. Na kraju postoji i ekološka proizvodnja kod koje se točno zna što se može koristiti pri proizvodnji, a što ne smije. Svi preparati za zaštitu i gnojiva koja se koriste moraju imati ekološki certifikat, rekao je Bratović o razlikama i načinima poljoprivredne proizvodnje.

Foto: Zvonimir Guzić

Ekološki način proizvodnje sigurno donosi zdraviji i kvalitetniji proizvod, ali proizvodnja je skuplja i prinosi su manji.

– Organizirali smo se tako da gotovo sve naše proizvode prodajemo ugostiteljima. Imamo desetak objekata koji traže kvalitetniji ekološki proizvod za svoje goste, koji im mi isporučujemo direktno iz polja. Zaprimamo narudžbe tijekom dana i već sljedeće jutro tražena roba je kod njih, nema zamrzavanja, hladnjača i sličnih tretmana, isporučujemo samo svježe ubrane proizvode. Sve više njih prepoznaje benefite takvog načina rada tako da smo od ove godine ušli u posao i s hotelskom kućom Valamar, a imamo suradnju i s Kempinski hotelom. U organizaciji smo otišli toliko daleko da već na jesen radimo okvirni plan koliko čega će komu trebati tako da prema tom planu i sadimo poljoprivredne kulture. Osigurali smo tako neku vrstu rentabilnosti, gdje nam veliki trgovački lanci nisu konkurencija. Najteže je bilo pronaći ekološki osviještene ugostiteljske objekte koji su htjeli platiti veću cijenu kvalitetnijeg proizvoda, a ne gostu ponuditi jeftini tko zna čime tretiran proizvod, rekao je Bratović o konkurentnosti i tržišnoj borbi s globalnim kompanijama, ističe Bratović.

Široka paleta

Premda je krumpir dominantna kultura, OPG Bratović ima široku paletu i drugih proizvoda.

– Zahtjevno tržište traži jako širok spektar kultura, samo rajčica imamo 20 različitih vrsta i boja, i paprika desetak vrsta u raznim bojama i okusima, zatim patlidžan isto tako. Uz povrtne kulture imamo i 500 maslina tako da proizvodimo i maslinovo ulje, a tu je i paleta bezalkoholnih pića od ekološkog bilja poput Tonic Watera, Ginger Beera i Ginete gdje koristimo svježu borovicu, đumbir, koru drva kininovca i slično bilje, i sve to bez umjetnih aroma, ekstrakata i konzervansa. Imamo i naš džin koji se proizvodi po našoj recepturi u jednoj lokalnoj destileriji, koji dobro ide sa spomenutim tonicima, rekao je Bratović.

Foto: Zvonimir Guzić

Mnogi poljoprivredni proizvođači koriste državne poticaje pri proizvodnji.

– Pa sve do lani su ti poticaji imali smisla na manjim poljoprivrednim gospodarstvima, ali nakon što se uveo monitoring preko satelita, gubi se puno vremena na banalnim stvarima. Na primjer ako se na slici ne može raspoznati je li u polju posađena rajčica ili je trava, dobiješ oznaku žuto, što znači da moraš u polje ići slikati proizvod i dokazivati da je ono za što si tražio poticaj. Puno je tu evidencija, slika, formulara, aplikacija i papirologije gdje se gubi puno vremena za smiješne iznose s obzirom na to da nemamo stotine hektara kao ljudi po Slavoniji, tako da nismo tražili poticaje, odgovorio je Bratović na pitanje o poljoprivrednim subvencijama.

Piše: Zvonimir Guzić