Da bi masline nastavile rast i razvoj, potrebno ih je navodnjavati

U subotu je kiša navratila u dio naše županije. U Zadru i u okolici palo je nekoliko litara kiše, u Ravnim kotarima je pala u količini u skladu s izrekom »samo da se ubije prašina«, a na otocima nije pala niti kap. Žega se nastavlja, a biljke sve sporije rastu racionalno trošeći preostalu vodu u tlu. Kod drvenastih kultura u slučaju stresa, dio koje pojave je i suša, biljka prvo odbacuje plodove, zatim lišće, da bi se na kraju cijela osušila. Nažalost, uzgajivači reagiraju kada postoje vidljivi simptomi nedostatka vode, a tada u većini slučajeva može biti kasno, što je vidljivo ovih dana na maslinama.

Brojni maslinari preko društvenih mreža šalju fotografije smežuranih plodova maslina i pitaju za savjet što uraditi u vezi toga i hoće li maslina preživjeti ovu već epsku sušu. Rješenje je, dakako, u navodnjavanju, ali pritom svaki pojedini maslinar mora pronaći svoj odgovor kako ga riješiti.

Dovoljna količina vode maslinama mora biti na raspolaganju tijekom cjelogodišnjeg njenog ciklusa rasta i razvoja. Manjak vode u pojedinoj fazi izaziva stres koji se manifestira na različite načine. Većina maslinara primjećuje stres izazvan nedostatkom vode upravo sada kada vladaju ekstremna suša i iznimno visoke temperature. Prema procjeni DHMZ-a nastupio je period agronomske suše.

Smežurani plodovi

Kratkoročan manjak vode u površinskom sloju tla koji se javlja u kritičnom razdoblju razvoja biljaka može prouzročiti agronomsku sušu. Početak agronomske suše može zaostajati za meteorološkom sušom, ovisno o stanju površinskog sloja tla. Visoke temperature zraka, niska relativna vlažnost zraka i vjetar pojačavaju negativne posljedice agronomske suše.

Posljedice takve suše su smežurani plodovi maslina u kojoj su svi fiziološki procesi svedeni na minimum, zbog čega su maslinari prionuli zalijevanju. Budući da najveći dio maslinika nema sustave za navodnjavanje, a uz to nalaze se na terenima gdje nema izvora vode ili akumulirane vode, maslinari se snalaze na razne načine dovozeći ili donoseći vodu, budući da treba spasiti barem nešto.

Ova ekstremno suha i vruća godina pokazala je važnost osiguravanja potrebne količine vode za masline u svim fazama njena rasta i razvoja. Ova godina, za razliku od 2022. kada je vladala cjelogodišnja suša te je masline trebalo započeti navodnjavati u periodu razvrstavanja pupova i redovito ih navodnjavati do perioda intenzivne sinteze ulja. Ove godine tijekom proljeća masline su imale dovoljno vode na raspolaganju za normalan rast i razvoj. Uz vodu su se poklopili i ostali klimatski elementi te su se masline bogato okitile plodovima kojima prijeti da ih suša uništi.

Toplinski val koji traje izuzetno dugo pojačao je evapotranspiraciju. Za one slabije upućene evaporacija je gubitak vode iz tla isparavanjem, a transpiracija je gubitak vode putem biljaka. Pojačana evapotranspiracija prouzročila je dodavanje vode u tlo da bi maslina nastavila rast i razvoj koji se sastoji u sintezi ulja, donošenju plodova za berbu i razvoju mladica za sljedeću godinu.

»Što više, to bolje«

Sada kada je nastupio period stresa izazvan sušom, maslinari na razne načine pokušavaju barem djelomično nadoknaditi potrebu maslina za vodom. Voda se doprema u maslinike na razne načine, a zalijevanje je većinom po principu »što više, to bolje.« Dodaju se tako često velike količine vode koje po stablu premašuju količinu od 200 litara.

Takav način zalijevanja maslina podsjeća me na scenu iz vesterna kada kauboj pređe pustinju u kojem mu je zbog žeđi uginuo konj, stiže do bare pune vode u koju se baca i pije neograničene količine vode. Tada dobiva želučane tegobe i sve ono što izaziva nagla velika količina vode u njegovom organizmu. Zbog toga maslini treba davati vodu u manjim obrocima i češće, budući da će dio vode koji joj se daje u velikom obroku biti izgubljen. Doduše, ima još uvijek značajan broj maslinara koji se drže tradicije u skladu s izrekom »vrag je ikad zalijevao masline, pa neću ni ja.«

Znajući da tijekom uzgoja maslina treba sve negativne ili stresne čimbenike svesti na što moguću mjeru, s podizanjem maslinika brojni maslinari ugradili su sustave za navodnjavanje ne čekajući oborine koje u posljednjih nekoliko godina, kada su praćene i ekstremno visokim temperaturama, izostaju.

Lako je reći da se masline treba navodnjavati, ali teže je to uraditi, budući da maslinici, osobito oni stari na otocima, imaju minimalne ili nikakve mogućnosti navodnjavanja.

– Tko će u brdu gdje nemaš pravog puta dopremiti vodu. Možeš je nositi samo na leđima, budući da više nema u selu niti tovara, govori maslinar Damir iz Pašmana. Tovara jedino ima Marinko u Dobropoljani, a koji mu služi za ukras, a ne da nešto radi.

Prednost ravnokotarskih maslinika

Najviše suvremenih maslinika, prvenstveno na prostoru Ravnih kotara podignuto je nakon Domovinskog rata i tu postoji mogućnost njihovog navodnjavanja. Potrebno je osigurati stabilan izvor vode, a to su »bušotine« gdje se dobiva voda iz podzemlja ili kopanje mini akumulacija, bazena što se radi već desetljećima za navodnjavanje voćnjaka i povrća. Danas postoji mogućnost izgradnje mini akumulacija koje se oblažu geomebranama, a vodom se pune tijekom kišnog dijela godine.

Kada je osigurana dovoljna količina vode, treba u masliniku ugraditi sustav za navodnjavanje. Danas se koriste dvije vrste sustava za navodnjavanje, kapanje i mikro raspršivanje. Svaki od navedenih sustava ima svoje prednosti i nedostatke. Pri donošenju odluke o odabiru vrste sustava za navodnjavanje dobro se konzultirati sa stručnjacima.

Temeljni princip metode kapanja je da iz cijevi voda izlazi kroz kapaljke kapanjem i vlaži tlo neposredno uz biljku tamo gdje se nalazi najveća količina korjenove mase. Gubici vode tako su svedeni na minimum.

Sustav kapanja odlikuje se velikim brojem tehničkih rješenja. Kod svih rješenja je osnovno da 30 posto korjenova sustava dobije vodu. Ipak, može se podijeliti na dva osnovna sustava, sustav s ugrađenim kapaljkama u cijevi i sustav s kapaljkama koje se ugrađuju bušenjem u cijevi.

Kod sustava s ugrađenim kapaljkama kapaljke su tvornički ugrađene u cijevi na različite udaljenosti i to najčešće od 10 do 100 centimetara. Kapaljke ugrađene u cijevi različitog su kapaciteta kapanja. Tako ih ima kapaciteta 2 – 4- 6 – 8 l/h. Za koje ćemo se odlučiti ovisi o tipu tla, razmaku sadnje, starosti maslina, kapacitetu pumpe i izdašnosti izvora.

U navodnjavanju maslina više se koriste kapaljke koje se bušenjem ugrađuju u cijev u zoni korijenja maslina. Ove kapaljke također su kapaciteta 2 – 4 – 8 l/h. Pojedine izvedbe tzv. samoregulirajuće kapaljke ekonomično raspolažu količinom vode zahvaljujući unutrašnjoj membrani koja omogućava stabilnost protoka i dužu liniju navodnjavanja. Ove kapaljke su idealne za blago nagnute terene, a takvih je najviše u maslinarstvu.

Neophodna mjera

U novije vrijeme koriste se regulirajuće kapaljke koje su kombinacija između kapanja i raspršivanje. Njihova prednost je ta što se mogu podešavati količine vode od 1 – 90 l/h. Kod ovih kapaljki nema začepljenja, ako u vodi postoji prljavština. Optimalni radni pritisak za rad sustava kapanja je 0,7 – 1,5 bara.

Sustav mikroraspršivanje daje najbolje rezultate u navodnjavanju maslina. Prednosti ovog sustava su relativno mala potrošnja vode, gotovo cijeli korijenov sustav je opskrbljen vodom, poboljšava se mikroklima nasada, pristupačna mu je cijena i ima jednostavnu montažu.

Sustav se sastoji od plastičnih raspršivača koji stoje na stalcima visokim 30 centimetara i postavljeni su na dovodnu cijev ispod krošnje masline. Promjer zalijevanja ovih raspršivača je od 4 do 10 metara, a kapacitet je od 30 do 300 l/h vode. Ovi raspršivači obično se ugrađuju uz samo stablo, ako je razmak između stabala velik ili se nalazi na sredini između dva stabla, tako da se navodnjava sav prostor između dva stabla. Optimalni radni tlak za rad mikro raspršivači je 1,5 – 2,0 bara.

Danas, kada su troškovi proizvodnje visoki, a samo kakvosni proizvodi mogu povratiti uložena sredstva i rad, navodnjavanje maslina je neophodna agrotehnička mjera. Navodnjavanjem se postiže ravnomjerni rast i razvoj te se osigurava konstantan urod. Potrebno je izbjegavati navodnjavanje u kasnim fazama razvoja ploda i zrenju, budući da se smanjuje sadržaj polifenola, kao i nekih drugih volatilnih i aromatičnih tvari. U tom slučaju može se dobiti ulje s manje aroma.