Andrej Gaćina: "Uzbuđenje postoji, ali ništa se ne može mjeriti s prvim Igrama"

Nakon što je s 22 godine debitirao na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine kao mladi i talentirani stolnotenisač, s već vrlo respektabilnim rezultatima, Andrej Gaćina teško je mogao vjerovati da će s 38 »na leđima« i dalje biti još uvijek na tako visokoj razini. U međuvremenu »zaredao« je sve moguće olimpijske igre – London, Rio de Janeiro i Tokio, a sada po peti puta u karijeri putuje na najveći sportski događaj na svijetu. Iako je već iskusan po pitanju olimpijskih igara, žara ne nedostaje.

– Naravno da uzbuđenje postoji, ali nije kao na prvima u Pekingu. Tada je to bilo ostvarenje sna, iščekivanje je bilo ogromno. Sada znam kako sve više-manje funkcionira. Znam što očekivati od olimpijskog sela. Putujemo sutra, očekivanja su kao i svaki puta dati sve od sebe. S obzirom na iskustvo kojem imam, nemam toliko nervoze. Važno je igrati opušteno i na kraju dana uživati i zabaviti se. Kad sve to uspijete spojiti, rezultat neće izostati – kazao je Gaćina napominjući veličinu olimpijskih igara.

– Teško je objasniti taj fenomen. Igre nose veličinu i upravo joj to donosi i na važnosti. Svakom sportašu je najveći sportski cilj osvojiti medalju na olimpijskim igrama. Praktički svaka država na svijetu sudjeluje na njima, svi znaju za to natjecanje, medijski je jako popraćeno. Postoji draž u tome svemu kada uspijete spojiti gotovo sve najbolje sportaše svijeta na jedno mjesto.

Ispunjenje snova

Dosegnuo je sportski vrhunac u kolovozu 2008. godine kada je u Pekingu nastupio kao član reprezentacije. Osim njega tamo su još bili Rui Wu Tan te legendarni sugrađanin Zoran Primorac.

– Do tada smo brat i ja sve to gledali samo na televiziji i onda postanete dio toga. Kako sam rekao, ispunjenje snova. Neopisiv je to osjećaj jer svaki sportaš kada krene trenirati sanja jednog dana biti na olimpijskim igrama. Taj osjećaj imam i sada pred OI u Parizu, iako su mi pete po redu – objasnio je Gaćina te se dotakao rezultata na prijašnjim igrama.

– Jako mi je krivo za Rio. Tamo sam došao u odličnoj formi, otvorio mi se i dobar ždrijeb, međutim pred meč trećeg kola me presjeklo u leđima. Vjerovao sam da ću tamo odraditi jako dobar turnir, ali bilo je kako je bilo. To je sada stvar prošlosti, treba se koncentrirati na Pariz.

Posljednje Igre, one u Tokiju 2021. godine, ostale su duboko urezane u povijest jer se nisu održale prijestupne godine zbog pandemije COVID-a 19, ali i zbog restrikcija koje su bile na snazi zbog navedene bolesti.

– Olimpijsko selo izgledalo je kao da nije bilo korone. Sve je normalno funkcioniralo, jedino što zbog epidemioloških mjera nismo smjeli izaći iz sela. Došli ste do prijevoza s maskom, odvezli su vas do borilišta i tamo pred praznim tribinama nastupali. E tu ste onda vidjeli da ništa nije kako treba. Jako je čudno igrati pred praznim tribinama, eventualno neki sportaš ili sportašica ako su uspjeli doći pogledati vas. To nije san svakog sportaša.

Dokle tijelo dopusti

Petim pojavljivanjem na olimpijskom turniru, Gaćina će ući u vrh hrvatskih sportaša po broju nastupanja na ovom natjecanju. Broj jedan je i dalje Primorac, koji je nastupio sedam puta. Hoće li ostati i usamljen na vrhu, to se još ne zna…

– Svi me pitaju hoću li ga dostići, ha, ha, ha. Nije mi cilj, ne razmišljam o tome. Radije bih sada osvojio medalju pa da ne idem više ni na jedne Igre, nego otići sedam-osam puta i ništa ne napraviti. Vidjet ćemo koliko će mi tijelo i životne okolnosti dopustiti. Stvarno je teško prognozirati, što će biti dalje – ističe Gaćina reflektirajući se na trenutačno zdravstveno stanje.

– Imali smo u veljači Svjetsko ekipno prvenstvo, tamo se javila moja »vječna« ozljeda – zadnja loža. Srećom, riješio sam taj problem, oporavio se u zadnja dva-tri mjeseca i zdrav dočekujem OI. Ima još treninga do početka natjecanja, ali sada su oni laganiji. Ove zahtjevne je sve funkcioniralo kako treba, vjerujem da će tako i dalje biti. Iza mene je dosta dobra sezona, kako sam rekao zdrav sam, a kad je tako onda znam da mogu svima »zapapriti«.

Prije nekoliko dana u intervjuu za Zadarski list, Primorac je objasnio kako je važno olimpijski turnir shvatiti kao i svaki drugi.

– Pa dobro… Po meni su olimpijske igre kao događaj puno veće od nekog drugog turnira, ali što se tiče mečeva, njima stvarno treba pristupiti jednako svugdje. Bilo da se radi o klupskom natjecanju, nekom »tamo« meču ili onome na OI, svaki je najvažniji u tom trenutku – zaključio je Gaćina.

Sretni zadarski dani

Stolnotenisku karijeru započeo je u zadarskom Donatu (Dalbank Bagatu), no vrlo rano, već s 12 godina, otišao je s obitelji u Zagreb kako bi razvijao karijeru.

– Jako dobro se sjećam zadarskih dana, imali smo kvalitetnu generaciju. Organizirali smo TOP 12 turnir u Hrvatskoj, a nas iz Bagata je na tom turniru bilo šest ili sedam. Bili smo jako dobra klapa, trenirali, zabavljali se i odrastali zajedno. Žao mi je što nisam uspio osvojiti titulu u Zadru. Dugo je nije bilo prije nas, mi smo imali jako dobru šansu, ali nismo uspjeli. Prisjećajući se priprema, »najgore« je bilo ljeti kada morate raditi kondicijske treninge na Vruljici, a više od ičega se želite ići kupati u moru i uživati. Tada imate žal što ne proživljavate djetinjstvo »kako treba«, ali sada vidim zbog čega sam se odricao i radio.