Kad odijelo čini čovjeka - od pokidanih ribarskih mreža nastaje održiva moda

Božidar Blaslov iz Kali osnivač je inovativnog projekta »Provir«. Otkrio nam je kako je došao do te ideje i do suradnje s pionirom održive mode u Hrvatskoj, modnim brendom Krie Design, kolekcije odjeće koja je oduševila Franku Batelić, Ivana Dečaka, Davida Skoku, Dina Dragija i Marijanu Batinić. Radi se o odjeći transformiranoj od odbačenih ribarskih mreža i najlona u održivu odjeću.

Kapetan ribe i tona mreže

– Dvadeset godina bavim se gospodarskim ribolovom, odnosno prvo sam išao zajedno s ocem Milivojem koji je danas u mirovini, a 1994. godine odlučio sam samostalno krenuti i dalje tim putem. Ideja za projekt »Provir« došla je spontano. Uvijek je bila ta nekakva stigma da su ribari mali ljudi do kojih društvo toliko ne drži pa sam htio napraviti nekakvu pozitivnu priču odnosno Provir ili takozvani brend kako bih kroz taj projekt promicao vrijednosti ribara i cijele ribarske kulture i baštine, naglasio je Blaslov i dodao kako za ime Provir čak i njegovi Kaljani nisu znali što to znači.

– Praktički krenuo sam od kuće promicati to ime, a ono znači vođa ribolova na ribarskom brodu. Moj otac kao i dosta Kaljana bio je na Pacifiku takozvani provir, vođa ribolova. Oni su usmjeravali u kojem smjeru i na koji položaj će ići ribariti. Provir mora biti kapetan po papirima kao navigator i zapovjednik broda koji je zadužen za ulov ribe. Znači, vi možete imati kapetana koji naviga brod, vozi ga, ali postoji kapetan ribe koji zapovijeda u ribolovstvu. On proviruje, objasnio je Blaslov i dodao kako samo ime provir proizlazi iz prove broda. Vođa ribolova uvijek bi bio na pramcu broda i gledao gdje je riba, posebno kada su ribari bili u tunolovu.

– S projektom »Provir« započeo sam početkom prošle godine. Kako mi često imamo lovostoje na ulov sitne plave ribe ujedno nam je to prilika za remontovati mreže, popravljati ih. U tom vremenu smo otkupili jednu staru mrežu od naših kolega ribara te smo išli mijenjati dijelove mreže. To radimo kad god je mreža u raspadu i kada smatramo da nije više adekvatna. Ako mreža ima previše rupa ubacujemo nove dijelove mreža, a u to vrijeme smo dosta toga promijenili. Radilo se o čak više od tonu starih mreža. U svim drugim nekim redovnim situacijama kada se vrše popravci radi se o vrlo malim dijelovima mreže koje stavite sa strane. Zna se dogoditi da vas susjedi koji drže kokoši pitaju da im date jedan dio mreže kako bi ogradili kokošinjac, međutim, u ovom slučaju, kao što sam rekao, pojavila se hrpetina starih mreža te sam dok smo ih popravljali razmišljao što napraviti s toliko mreža. Naravno nisam ih htio baciti u more u neki maslinik ili šumu pa sam krenuo malo istraživati na internetu kako i gdje se zbrinjavaju i recikliraju ribarske mreže koje više nisu za upotrebu odnosno što ljudi u svijetu rade kada se nađu u sličnoj situaciji kao i ja, ispričao nam je Blaslov i dodao kako je naišao na više primjera dobre prakse kako ljudi u Južnoj i Sjevernoj Americi skupljaju mreže i rade od tih mreža svakojake stvari kao što su skateboardi, peraje za surf dasku, okvire za naočale pa čak i namještaj poput sjedalica i stolova.

Cirkularna ekonomija

– Stare mreže se mogu regenerirati. U našem slučaju mreže su rađene od najlona poliamida. Postoji revolucionarno otkriće odnosno postupak gdje se stvari ne recikliraju već kao što sam rekao regeneriraju i vraćaju u prvobitno stanje. Znači postaju sirovina od koje se opet može napraviti mreža, tepih, modni odjevni predmet, namještaj, sjedalice, stolovi ili bilo što drugo. Provir mi je ujedno prilika da promoviram ribarsku baštinu i da prikažem nas ribare da mi nismo oni koji zagađujemo more s ribarskim mrežama. Moram vam kazati da niti jednom ribaru, pa ni meni samom, nije u interesu da nam mreže ostaju u moru ili da ih namjerno bacamo iako se prilikom ribolova i to dogodi, rekao je Blaslov i dodao kako je dok je istraživao što i kako s tolikom hrpom mreža, naišao na članak o našoj modnoj dizajnerici. Ona je Kristina Burja iz Zagreba koja već desetljećima promovira održivu modu i surađuje s tvornicom koja radi tekstil od tog vlakna.

Krie Design je 2016. godine odabran kao jedini regionalni brend koji promiče održivost u modnoj industriji kroz UN projekt Green Fashion Week i postavio je standarde održivog djelovanja u modnoj industriji koje danas slijede mnogi.

– Kontaktirao sam Kristinu i objasnio joj što je moja ideja. Htio sam pokazati kako ribari ne bacaju stvari u prirodu ili u more, već da smo ekološki osviješteni i vodimo računa o našem okolišu. Kazao sam joj kako mi je ideja umjesto da bacim stare mreže, da se one regeneriraju, odnosno da se taj otpad starih mreža koristi kao sirovina za proizvodnju vlakna od kojeg se pravi tekstil koji svatko tko želi može i kupiti i napraviti svoju neku modnu kolekciju npr. kapu, majicu, trenirku ili bili što drugo. Danas je moderno reći cirkularna ekonomija, znači povratak prirodi i ponovno iskorištavanje već upotrijebljenog, istaknuo je Blaslov i dodao kako se sve može upotrijebiti ponovno na drugi način pa tako i stare mreže koje se šalju da se regeneriraju i da se od njih radi odjeća.

– Majica i jakna koju vidite da sada nosim na sebi napravljena je od mreže koja se regenerirala. Zahvaljujući inovativnom partnerstvu između održivog modnog brenda Krie Design i projekta »Provir«, odbačene ribarske mreže postale su saveznik u borbi protiv zagađenja mora i uništavanja planeta. Mi mreže ne otkupljujemo već ih samovoljno sakupljamo i dostavljamo ih u tvornicu u Sloveniju koja ih regenerira u početno vlakno od kojega ljudi rade mnoge stvari. Neki skupljaju staro željezo, a mi stare mreže, naglasio je Blaslov te ponovio kako zbog te prevelike ljubavi prema moru ne želi da u njemu završava otpad.

Provir mini centar u Gaženici

– Isto tako moram reći da smo kroz svu tu problematiku s kojom sam se susretao zadnjih petnaestak mjeseci napravio i jednu mobilnu aplikaciju Provir SEA R.C.H., a služi najviše svima nama ljubiteljima okoliša, prirode i mora, da ukoliko netko uoči neko onečišćenje u prirodi, šumi ili u moru, da to može registrirati putem koordinata i slikovito prijaviti u tu aplikaciju i kazati kako su, primjerice, u srednjem kanalu ili Zadarskom kanalu, na tim koordinatama na trideset metara dubine vidjeli štednjak, autogume ili mreže. Mi se potom možemo organizirati da se dođe to pokupiti, kao nedavno u Kalima, u akciji čišćenja podmorja u uvali Batalaža koju je organizirao Srdela Fish Snack. Skupljali smo i mreže iz kaveza marikulture koje smo digli iz mora kako ne bi više stajale u moru gdje im nije mjesto, rekao je Blaslov i dodao kako pokušavaju napraviti i korak prije, informirati ljude kako da mreže ne završe u moru.

– Moram pohvaliti sve svoje ribare, kolege, koćare, plivaričare i male ribare, od sjevera do juga jer su se rado javljali kad god su čuli da prikupljamo stare mreže. Bez obzira koliko su pokušavali kroz komunalna poduzeća da se riješe tog otpada, nažalost, on nije završavao na pravoj adresi, već je negdje ležao mjesecima ili godinama. Rješenje za ovaj problem je i dobra komunikacija s ribarskim zadrugama koje su osnovane diljem cijele Hrvatske obale. Znači, kad razgovaram s jednim upraviteljem ribarske zadruge koji predstavlja dvadesetak ili pedesetak ribara, on će im dati pravu informaciju i obavijestiti kome se obratiti kako bi se riješili starih mreža. Sad je prava adresa Provir mini centar u Gaženici gdje mi skupljamo mreže, a potom ih odvozimo našim partnerima u Sloveniju, kazao je Blaslov i istaknuo kako im je ova godina vrlo važna jer obilježavaju trideset godina obiteljskog ribarskog obrta.