ĐIR PO KVARTU (12) U Ričinama nema sadržaja za djecu, "skriveno" igralište uništili su huligani

U našem điru po kvartovima, put nas je odveo do područja MO-a Ričina. Miran kvart kojeg uglavnom čine obiteljske kuće, s jednim poznatim kompleksom crvenih zgrada izgrađenih devedesetih u Ulici Tomislava Ivčića. Doduše, na jednom dijelu kvarta zapazili smo jedno novo moderno stambeno zadnje koje se nadvilo nad kuće. Kako smo saznali, dosta stanovnika živi na ovom području u kojem ima nekoliko trgovina, pekara, a tu je i ambulanta, ljekarna, kafić i dječji vrtić. Jedan dio kvarta gravitira Smiljevcu, a jedan dio Arbanasima udaljenim par minuta hoda.

Mjesni odbor, teretana i vrtić u istoj zgradi/Foto: Luka Jeličić

Svi idu u Arbanase

Jedna od naših sugovornica, koja je željela ostati anonimna, kazala nam je kako svi iz Ričina idu u Arbanase na nogometno igralište ili na dječje igralište uz more.

– Svi se idu u Arbanase, tamo se šetaš, tamo se kupaš, djeca se igraju na igralištima… Svi ti mi tamo idemo, jer tu se dica igraju – na cesti. Ja sam se igrala na cesti prije dvadeset godina, a sva ta dica se i dalje igraju na tim istim ulicama, samo što je sad još više auta. Isto tako, nedostaje neka javna zelena površina gdje bi se okupljali, nekakav park, jer sve zelenilo koje postoji je u nečijem tuđem dvorištu. Inače, sve su tu obiteljske kuće, što je i dobro je tko zna na što bi nam kvart ličio da ima mjesta za izgradnju, kazala nam je sugovornica.

Parkić za djecu/Foto: Luka Jeličić

Za vrijeme našeg đira po kvartu, ali onog u Arbanasima, susreli smo Luku Zubčića na dječjem igralištu u uvali Bregdetti. Zubčić inače živi u Ričinama, ali kako kaže »ovo je isto moj kvart«.

– Tu sam išao u školu, tu dolazim na igralište s djetetom. Ima i u Ričinama igralište, ali ga nije lako naći. Inače, zadovoljan sam životom na Ričinama, iako kao u većini zadarskih kvartova, ulice su uske. Nedostaje mjesta za nekakav drvored ili trotoar. Postojala je inicijativa da se neke ulice pretvore u jednosmjerne, kako bi se dobilo mjesta za trotoar. Međutim, to je izazvalo otpor nekih stanovnika koji bi morali duže putovati da bi došli do kuće, pa je to propalo. Druga stvar, dobili smo kanalizaciju, novu rasvjetu i mislim da je izvučen maksimum od ovog što se sada da popraviti. Generalno, zadovoljan sam, kazao je Zubčić.

Luka Zubčić i Arbanase smatra svojim kvartom/Foto: Mislav Klanac

Slučajno otkrili igralište

Naša sljedeća sugovornica, Maja Dražić, udajom je došla u ovaj kvart. Kako kaže, nedostaje nekih sadržaja da bi život bio ugodniji.

– Za dosta stvari moramo ići na Relju, imamo jedan bankomat, nemamo pošte. Dućana imamo, tamo negdje ima neko igralište za djecu, to mi je isto neki misterij, ne znam gdje je točno. Škole ovdje nema, skoro svi idu u Arbanase. Nema nekog parka na primjer, a pošto sam ja iz Slavonije ovdje općenito nema zelenila, jako slabo. S druge strane, lijepo je to što nam nije ništa daleko. Ni kolodvor, ni tržnica na Relji nisu daleko, kazala nam Dražić.

Duje Mazić, kazao nam je kako u ovom kvartu nedostaje sadržaja za djecu, te kako je dosta prometno i nesigurno.

Duje Mazić/Foto: Luka Jeličić

– Nema nekih sadržaja za djecu, nema prostora gdje bi djeca mogla na nekakve treninge ili neke slične aktivnosti. Toga nema, čak ni gore na Smiljevcu. Ima igralište, al ne znam hoćete li ga uspit naći. Mi smo ga slučajno otkrili jednog dana, a to je tu već dugo godina. Tamo ima košarkaško, nogometno igralište, boćalište i parkić za djecu. Samo, huligani su ga uništili. Čini mi se da su ljudi vikendima ili liti tamo na tom igralištu. Zadovoljan sam životom tu, ali mi je problem to što je jako prometno, a nema trotoara po kojem možete s djecom prolaziti. To se, doduše, ovdje ni ne može napravit, nema prostora. Ulica Franka Lisice, dosta je brza i prometna cesta i nije ugodno, pogotovo jer je sve sad raskopano. Raskopali su to prije mjesec dana, sad nastavljaju dalje pa će sve u komadu i asfaltirati, međutim, tko zna koliko će vremena proći do tad. Inače, kad su tu dolazili teški kamioni, često su pucale te cijevi koje su možda postavljene nisko u zemlji, kazao nam je Mazić, a naša sljedeća sugovornica dotaknula se upravo tog problema u kvartu.

Zapušteno igralište kojeg stanovnici kvarta ne mogu lako ni naći/Foto: Luka Jeličić

“Naprave rupu i odu ća”

Još jedna stanarka Ričina, s nama je u žurbi podijelila svoje viđenje kvarta.

– Najveća problematika ovog kvarta, ali i cilog grada je to da se počne kopati, a ništa se ne dovrši, to će vam svi reći. Naprave rupu i odu ća. Kao još jedan od problema, istaknula bi problem stare infrastrukture, cijevi često pucaju pa to stoji dok se ne reagira. To je nešto što sam ja primijetila, kazala je.

Raskopana Ulica Franka Lisice/Foto: Luka Jeličić

Životom u Ričinama, zadovoljna je i Antonija Silov. Iako, kako kaže, trebalo bi poraditi na nekim stvarima.

Antonija Silov/Foto: Luka Jeličić

– Najbitnije imamo, dućan i ljekarnu. Za mali kvart, ovo je ok i preporučila bih ga ako netko razmišlja o preseljenju ovdje. Kvart je miran, nema velikih nekih ekscesa, samo eventualno što možemo spomenut kao jedan od problema je pucanje vodovodnih cijevi, što se događa malo češće. Trebalo bi se malo više pobrinuti o tome, ali i o čistoći i odvozu otpada. Trebalo bi malo više kontejnera, malo je bunker zatrpan, ljudi koji ne žive ovdje dolaze baciti stvari, a mi plaćamo. Kad bi Čistoća i Vodovod malo više brinuli o kvartu bilo bi super. A ne kad ih mi zovemo da čekamo dok ili plivamo ili smo bez vode. Uvijek je neki problem s time. Ovo je mali kvart, ali je jako puno naseljen. Malo je djece, puno je starijih, ali doći će i to. Sve što nam u biti treba, što se tiče sadržaja – imamo sve, zaključila je Silov.

Stanovnici se žale na pretpane kontejnere/Foto: Luka Jeličić

Za kraj našeg boravka u kvartu, odlučili smo se upustiti u avanturu, pronaći misteriozno igralište. Nakon par minuta vožnje, jednog krivog skretanja i jedne raskopane ceste, povratka na polaznu točku i pravo skretanje, pronašli smo ga i potvrdili izjavu sugovornika koji nam je kazao da je uništeno, išarano natpisima i grafitima.