Neustrašiva glumica i još hrabriji novinar Mario

Svjesni smo kako se u današnje vrijeme od svake gluposti radi senzacija samo da bi se prikupio što veći broj klikova pa sam odlučio i da sebe kao slavnu ličnost (slavnu u svojoj mjesnoj zajednici i još malo preko mosta) predstavim kao neustrašivog junaka. A što me na to nagnalo? Prije par tjedana sam pročitao bombastične naslove tipa »Neustrašiva glumica«, »Zvijezda sa zmijom oko vrata«, »Nataša Janjić objavila video sa zmijom«, »Nataša oduševila svojom hrabrošću«, »Zaprepastila pratitelje«, i sve u tom stilu. Onda sam sređivao neke stare fotografije i našao jednu koja bi od mene mogla napraviti megapopularnu zvijezdu jer je očigledno potrebno staviti zmiju oko vrata da dospiješ u medije. Našao sam sliku s izložbe zmija u Gradskoj loži od prije par godina gdje sam se malo glupirao i sablažnjavao one koji ne vole zmije jer ih ja volim i jako mi se dopadaju. Nataša je diplomirana glumica i vjerojatno zna svoj posao, ali je očigledno potrebno slikati se sa zmijom da budeš još malo popularniji.

E sada… Lako se slikati s pospanom boom konstriktor ili lijenim pitonom, ali stavi ti oko vrata crnu mambu, kobru ili i ovog našeg domaćeg poskoka pa da vidiš veselja. To se čak ni ja ne bih usudio. A kada smo kod toga, evo vam dokaz da sam i ja ludo hrabar samo je šteta što nemam nikakvu društvenu mrežu, ili kako se to već zove, pa nemam ni pratitelje, osim ovih par stotina zadnjih Zadrana koji čitaju ovu moju kolumnu pa da evo i njih malo razonodim. Inače, novinari bi ipak trebali malo pripaziti na naslove jer su hrabru Natašu doveli u neugodnu situaciju. Naime, bombastični naslov s portala 24sata »Nataša Janjić stavila pitona oko vrata« bi se zbilja mogao svakako staviti jer postoji jedan krug ljudi (pozdrav kumu Mariju u dalekoj Americi), koji naziv »piton« koriste za jedan dio muške anatomije pa bi oni s prljavom maštom mogli svašta pomisliti.

KAKO SE TO RADI…

Nastavno na spomenutu temu i odvažnu glumicu i tih dvadesetak priloga o njenoj hrabrosti moram napomenuti i sljedeće. Nije dosta pisati o ludoj hrabrosti. Uz takav tekst ide i sljedeći komentar (citiram) – »Objavila je i fotografiju na kojoj pozira u jednodijelnom kupaćem kostimu, kojeg je zagrnula dugom crvenom košuljom, a posebnu pažnju privukao je bijeli cvijet u kosi.« Fantastičan podatak bez kojeg ne bih mogao dalje živjeti, a da ga nisam saznao. Stoga ću nadopuniti i svoju sliku – »naš je novinar objavio i šarmantnu sličicu u kojoj osim zmije koju je nehajno zaogrnuo oko svoje bikovske šije, on na sebi ima i majicu s likom namrštenog Miki Mausa, lagahne tanke bijele hlače, donje rublje kupljeno bogtepitaodkad, jeftine čarape i na nožicama jedne od 16 pari ljetnih tenisica koje je kupio kada se zatvarao Diokom i kada je bila rasprodaja i koje misli iznositi do smrti. Eto, to je pravi novinarski prilog za inteligentne čitatelje.

ZA KRAJ I JEDNO NAGRADNO PITANJE

Evo, za kraj i jedno nagradno pitanje. Pitanje je stvarno, a nagrada je izmišljena, ali tako se privlači broj klikova, a to je najvažnije u životu. Za par dana kreće nam i željno očekivana manifestacija »Trči za one koji ne mogu«, a ja spadam u one koji »ne mogu«. Nas tridesetak preostalih stanovnika poluotoka naprosto smo ludi za ovom manifestacijom. Volimo je skoro više nego one »feštice petkom« u kojima se kvazi klape natječu tko će više zavijati pod mojim prozorom. U svakom slučaju odgovorite mi na sljedeće pitanje. U nedjelju moram biti na misi u crkvi na Boriku jer mi se pričešćuje kumče, a to je taman kada zatvore sve prilaze gradu. Sa sobom imam i malo dijete, teško sam pokretan jer sam star i bolestan, ne mogu ni preko mosta, ni kroz grad ni putem ni stranputicama… U stvari. I stranputica je neka vrsta puta koji vodi. Samo kamo?

*Stavovi izneseni u kolumni su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Zadarskog lista.