Petak, 22. studenog 2024

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

OBIČAJI VELIKOG TJEDNA

Običaji Velikog tjedna u Lišanima Ostrovičkim: Gospin plač pjeva se u ulogama iz "librića" starog više od 60 godina

Autor: Nina Vigan

30.03.2024. 08:27
Običaji Velikog tjedna u Lišanima Ostrovičkim: Gospin plač pjeva se u ulogama iz

Foto: Luka Jeličić



Najvećem kršćanskom blagdanu Uskrsu prethode dani Velikog tjedna koji protječu u mirovanju i pripremi. Mnogi vjernici prisustvuju svečanim slavljima, a običaji vezani uz ovu najveću crkvenu svetkovinu su uglavnom usko povezani s liturgijom. Običaji koji prate Uskrs, neznatno se razlikuju od mjesta do mjesta. Međutim, jedno se mjesto razlikuje svojim posebnim načinom pjevanja Gospinog plača. Riječ je o Lišanima Ostrovičkim, mjestu na istočnom rubu županije, u zaleđu Benkovca.


O običajima svog kraja, pričali su nam Mile Radanović i Žarko Radaš, a pridružio nam se i župnik župe Sv. Nikole Tavelića, fra Božo Mandarić. Radaš nam je istaknuo kako se već za Nedjelju muke Gospodnje – Cvjetnicu osjeća radost početka obilježavanja ovog velikog blagdana.


Foto: Luka Jeličić


Umivanje u cvijeću


– Započinjemo Veliki tjedan svečanim obilježavanjem Cvitnice. Mi za taj blagdan imamo misni obred u crkvi Sv. Mihovila u Vukšiću. To je najstarija župna crkva u kojoj je bilo zajedničko groblje za Lišane, Bulić, Vukšić i Prović. Svake godine tu bude blagoslov maslina. Bude dobro posjećeno, svi mještani se skupe i čita se Muka Gospodina našega Isusa Krista. Taj se dan dica i ostali ukućani umivaju u raznoraznom cviću. I ja sam ove godine ispoštova taj običaj, kazao je Željko Radaš.




Simboličan običaj umivanja cvijećem poznat je diljem Hrvatske, a cvijeće najčešće beru djeca dan prije ili rano ujutro na Cvijetnicu. Vjerovalo se da umivanje u toj vodi donosi zdravlje, ljepotu i blagostanje te da ta mirisna voda može oprati dušu i grijehe.


– Zašto se cviće bere, ne znamo, točnije ne znamo otkad se to radi i koji je bio povod. Kažu da je to bilo za mlade cure, da mirišu momcima. Sve to ima svoje. Vjerovalo se da cviće održava čistoću, lipotu lica i sve to, dodao je naš sugovornik, napominjući kako su kao djeca jedva čekali Cvjetnicu.


– Nama je to bio gušt, da nosimo maslinovu granu priko polja pješice. Nije se išlo autima kao danas, nego ajmo društvo sastanimo se i idemo po maslinu. Također, nije se smilo pivat, kazao je Mile, dok je Željko dodao kako su maslinove grane bile tolike da bi ih jedva na rame stavili.


– U povratku s blagoslova, di god bi imali komad zemlje bacili bi grančicu da zemlja bolje rodi. To se u to vrime dosta virovalo i radio se tako, kazao je Radaš napomenuvši kako je i njegov otac obavezno išao s maslinom u obližnje polje.


– Mi dica bi s njim išli i blagoslivljali i štalu i polje, a sad se sve to izgubilo, ističe naš sugovornik.


U danima Velikog tjedna, nije se radilo u polju popodne, bili su to dani mirovanja. Na Veliki četvrtak, Crkva se prisjeća Posljednje večere, a na taj dan svećenik pere apostolima noge. Župnik fra Božo Mandarić, koji je već pet godina u službi ovom mjestu, objasnio nam je kako su obredi više manje svugdje isti, jer se vežu uz liturgijsko slavlje.


Veliki petak, dan Kristove muke i smrti, obilježavao se posebnim običajima. Prema riječima naših sugovornika, tog dana se moglo raditi samo do podne, a iza podne ništa, a pogotovo ne u polju.


– Ne daj Bože da bi itko radio u polju tog dana. Stari ljudi su znali govoriti kako se »liga križ«. Dan je to mira, tišine, razmatranja i molitve, pojašnjava nam Željko, a njegove riječi potvrđuje fra Božo, koji ističe posebno pjevanje Gospinog plača, jedinstveno u Zadarskoj županiji.


Foto: Luka Jeličić


Uštipci i stara drača


– Gospin plač se pjeva u ulogama. Ovaj koji se pjeva u Lišanima napisao je fra Petar Knežević, a počeo se izvoditi nakon II. Vatikanskog koncila, pojašnjava nam župnik, dok Željko objašnjava kako to izgleda u praksi.


– Isus obično bude svećenik, neka mlada cura je Gospa, a odabere se još Pilat, Juda, Herod i sve one uloge koje se spominju. Iako, teško mi je reći, nije to ni trećina onog kako je prije izgledalo. Jedan nam je svećenik to htio skratiti, a drugi ukinuti, ali smo se pobunili i brzo su odustali od ideje. Nakon toga se više nisu žalili, kroz smijeh će Mile, koji pažljivo čuva »librić« Gospinog plača iz 1963. godine.


– Ova knjiga je zlato, bogatstvo. Izdana je odmah nakon prevođenja mise na narodni jezik, a bilo bi takvih i više nego su nam ih palili u svakom ratu, iskreno će Radanović. Uz crkvene običaje i liturgiju, Veliki petak su voljela i djeca zbog – uštipaka.


– Dan je to bio, a i danas je posta i nemrsa. Taj dan smo dobivali uštipke, ali morali smo ih nekako »zaraditi«. Nas dicu poslali bi u skupljanje stare drače iz kamenih zidova, koja bi bila dobra za naložiti vatru. Kad bi vidili uštipke bili bi prisritni, prisjeća se Mile.


Na Veliku subotu se u Lišanima tradicionalno spremaju pogače koje se zajedno s ostalom hranom nose na blagoslov hrane.


– Prije bi mate kruh ispekla, razmutila jaje i pomazala bi kruh, to se zvalo pogača. Mater bi u taj kruh stavila i jaja i onda kad bi ga ispekla, nosila bi ga zetovima. Ne znam zašto, al zeta bi se obavezno častilo, kazao je Mile, dok je Žarko kroz smijeh dobacio da je to sigurno zbog toga što je kćer odveo iz kuće. Naši sugovornici su nam istaknuli kako se malo tko još drži ovih običaja, možda se samo starije žene drže ovakvih tradicija.


– Kod nas je blagoslov hrane u subotu, kada se osim blagoslova iščekuje Uskrsnuće Kristovo. Na blagoslov se nosi pogača, pršut, jaja, sol i slično – hrana koju će se blagovati na Uskršnje jutro. Subotnje bdjenje započinje po zalasku sunca, pali se vatra ispred crkve koja simbolizira uskrslog Krista. Čita se više čitanja, blagoslivlja se nova voda i uvodi vjernike u Uskrsno slavlje, objašnjava Mile.


Na sam dan Uskrsa, slavilo se i slavi se od jutra. Ujutro se objedovala hrana koja se nosila na blagoslov, nakon čega se odlazi na misu. Blagdan Uskrsa provodi se u obitelji, uz uskršnja jaja i pogače koje su umijesile bake i majke.


Fra Božo Mandarić, Foto: Luka Jeličić


Foto: Luka Jeličić