Branku Kolanoviću priznanje Crvenog križa za 126 darivanja tekućine koja život znači

Unatoč svim naprecima u znanosti i medicini ljudski se život ne može spasiti bez krvi, bez običnog čovjeka spremnog odreći se dijela sebe da bi drugom spasio život. Krv nije moguće proizvesti, jedini izvor tog lijeka je čovjek – darivatelj krvi. Svakodnevno brojni bolesnici trebaju liječenje krvnim pripravcima, stoga, kako bi se osigurao dovoljan broj krvnih pripravaka, potrebno je uvijek imati dovoljan broj darivatelja. Krv je jedini nezamjenjivi lijek, a služi u spašavanju ljudskih života i liječenju raznih bolesti. Zato je mreža dobrovoljnih darivatelja krvi, bilo da su »slobodni letači« ili članovi raznih društava, okosnica stabilnosti bolničkog sustava i linija spasa za mnoge bolesnike.

Jedan od takvih nesebičnih pojedinaca je i Zadranin Branko Kolanović, jubilarni darivatelj krvi, odnedavno u darivateljskoj mirovini, koji je kroz nekoliko desetljeća darivateljskog staža prikupio čak 126 darivanja krvi. S njim smo razgovarali o požrtvovnosti, važnosti darivanja krvi i prenošenju ove hvalevrijedne inicijative na mlađe generacije. Darivatelj je još od vojničkih dana, a sada u sedmom desetljeću života uživa sa svojim unučićima, nestrpljivo iščekujući prvu priliku kada će svoje unuke otpratiti na njihovo prvo darivanje krvi.

Foto: CK ZADAR/Priznanje za 125 darivanja uručeno mu je tijekom obilježavanja 145 godina Crvenog križa u Hrvatskoj

Plemeniti poziv

Tradicija je to koja se, nakon što je on »probio« led, nastavila u cijeloj obitelji, tako da su mu i supruga i sin također dobrovoljni darivatelji krvi.

– Poslije jubileja i velike proslave 145. godišnjice hrvatskog Crvenog križa, kada sam primio priznanje za 125 davanja uspio sam prije umirovljenja ugurati još jedno, kaže nam s gorko – slatkim osmijehom, Kolanović, dodavši kako se još uvijek premišlja i razmišlja je li kroz godine mogao odraditi još darivanja.

– Polako se privikavam na mirovinu, prisjećam se donatorskih godina, svih prijatelja koje sam upoznao i priča koje sam čuo. Često su me znali kroz godine pitati zašto darujem krv, na što bi ja uvijek odgovorio zašto ne – zašto ne biti nesebičan, hrabar i požrtvovan. Kada sam u vojničkim danima saznao za program dobrovoljnog darivanja krvi, započeo sam prvo testirajući samog sebe, a onda voleći život i poštujući ga da bih pomogao drugima, poručio je Kolanović, koji se još uvijek sjeća svakog detalja svog prvog darivanja krvi.

Foto: Luka Jeličić/Branko Kolanović u razgovoru s našom novinarkom

– Jedno sam jutro kao mladić u vojsci odlučio s kolegama dati krv, organizirano u sklopu akcije u mojoj postrojbi. Tako sam započeo, a kroz godine sam, čak i kada sam radio, kad god sam mogao, bez forsiranja i straha darivao tu važnu tekućinu. Ponekad je to bilo jednom, ili dva put godišnje, a nekada i češće, ovisno kuda me život odveo i što mi je pripremio, prisjetio se Kolanović, kazavši nam kako među darivateljima krvi nema sujete i egoizma, te kako je najvažnije ne opterećivati se time koliko se doza doniralo i koliko života spasilo.

Zamjenskih pripravaka za krv još uvijek nema. Jedino što nam preostaje to je plemeniti i humani čin dobrovoljnog darivanja krvi. Suvremena metoda medicinskog liječenja temelji se na osiguravanju dovoljnih količina krvi i krvnih pripravaka, zato su naši darivatelji krvi jedini izvor dragocjenog lijeka. Naizgled svi ljudi imaju istu krv, a opet tako različitu.

126 darivanja

Kao dugogodišnji referent za organizaciju darivanja i član Crvenog križa, priča nam, vidio je svega i prošao kroz brojne turbulentne situacije. Najteže je, kaže, kada se skupi ekipa, poziva na darivanje i na kraju shvati da nisu prikupili dovoljno doza.

– Dugo sam radio kao referent za dobrovoljno darivanje krvi i organizirao mnogobrojne akcije. To me iskustvo naučilo mnogočemu, od skromnosti do hrabrosti. Ali, ono najvažnije, poučilo me činjenici da često nemamo dovoljno darivatelja te kako potreba za osiguranjem dovoljnih zaliha krvi u zdravstvenom sustavu nikada neće prestati, kazao nam je ovaj požrtvovni Zadranin.

Sve krvi imaju istu boju, ali svi ljudi nemaju istu krvnu grupu. Značaj krvnih grupa dolazi do izražaja pri liječenju bolesnika transfuzijama krvi kada bolesnik može, bez opasnosti, primiti samo krv odgovarajuće krvne grupe. Upravo je jednakost i poštovanje ono što odlikuje sve darivatelje krvi.

Foto: Mislav Klanac

– Kada sam se uvjerio da su zalihe krvi materijal koji se troši prije nego što se osigurava, moja je osobna želja postala privući čim više novih darivatelja krvi, kao i uspostaviti lanac dobre komunikacije između zdravstvenog sustava i darivatelja. Moja je darivateljska karijera trajala do sedmog desetljeća života, a 125 darivanja čast je koju rijetko tko može u životu primiti, dodao je naš sugovornik, prisjetivši se za nas crtice kada je prvi put upoznao jubilarnog darivatelja krvi.

– Kada sam tek započinjao darivateljski staž, nisam mislio da je moguće skupiti troznamenkasti iznos. Kada sam upoznao jednog od jubilaraca, bio sam oduševljen. On je tada bio star kao ja danas, a odisao je smirenošću i jednostavnošću na kakvu se danas rijetko nailazi. Smatrao sam ga izvanzemaljcem, osobom kakva se rađa jednom u životu. Možda i mene netko danas gleda takvim očima, ali ja sam samo jednostavni darivatelj, osoba koja se ne zamara previše brojkama i ne misli na sebe, već na druge. Da sam mogao skupiti više darivanja, mogao sam, ali time se ne opterećujem. Želja mi je da moj sin uđe u »klub 100«, a i supruga mi je aktivna darivateljica, poručio je »jubilarac«, kazavši kako svim zadarskim darivateljima krvi želi puno zdravlja i dug staž.

– Najvažnije je prebroditi strah prvog darivanja. Svako je sljedeće lakše, postaje svojevrsnom rutinom. Ja sam počeo kao slobodni strijelac, kakvih je dosta, a kasnije sam se pridružio klubu darivatelja i postao stalnim gostom Odjela za transfuziju.

Budite hrabri, budite darivaoci krvi!

Darivatelji krvi najbolja su klasa ljudi koje možete upoznati, jer darivanje krvi uči jednakosti. Oni koji ga dobro poznaju, kaže, znaju da je dobar govornik i da čak i one najtvrđe može smekšati i privoljeti na darivanje, pa makar i samo jednom.

– U našim je nastupnima važno ljude potaknuti na darivanje, a onima koji dolaze po prvi put odvratiti pozornost sa samog postupka, zapričati ih i s njima potrošiti vrijeme kako bi bili smireni i uspješno odradili svoju misiju spašavanja života. Ja se praktično družim samo sa darivateljima, sadašnjim, prošlim i onim budućim. Ne znam bolje ljude, a važno nam je istaknuti i kako se njihov doprinos društvu treba vrednovati i poticati, jer Zadar je još uvijek sredina u kojoj je nedovoljno dobrovoljnih darivatelja, pojašnjava nam, dodavši kako je darivanje dobar poticaj da pazimo na svoje zdravlje.

– Rezerve krvi uvijek su skromne, a potrebe velike. Upravo se zato treba poticati ovo plemenito zvanje, jer, bez demagogije i lažne skromnosti, darivatelji znaju da spašavaju živote. Nadomjeska za ljudsku krv nema i mi smo temelj održivosti zdravstvenog sustava. Zato je darivanje krvi i dobra prilika da pazimo na vlastito zdravlje, jer samo zdrav čovjek može biti darivateljem. Ako ne danas, onda sutra. Zato mladima i svima koji žele postati darivateljima poručujem da se ne treba čekati, jer požalit ćete ako se ne uključite u darivateljske programe. Nikada ne znate gdje ćete biti i u kakvom stanju ako osobi vama bliskoj zatreba spasiti život. Ne znate hoće li vaša krvna grupa biti odgovarajuća ili hoćete li u tom trenutku biti dovoljno zdravi da darujete krv. Zato se odvažite, uputite na Odjel za transfuziju, gdje će vas dočekati simpatična i vesela ekipa i postanite spasiteljem života, naglasio je Kolanović, poručivši kako darivanje krvi potiče i redovitu brigu za zdravlje, obavljanje kontrola i pregleda.