Posljednjih 15 godina salto radimo samo unaprijed

Kozlić, konj ili mačka… ne, nismo bili u posjetu nekome na selu, nego u dvorani Gimnastičkog kluba Salto. Standardni su to termini Josipa Morožina i njegove ekipe tijekom rastezanja, vježbanja i treniranja. Vječni ljubitelj košarke, unutarnji poriv za gimnastikom stekao je (tek) tijekom akademskog obrazovanja na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Od tada, sada već davne 2006. godine, do danas gimnastički plamen u ovom mladiću nije prestao gorjeti.

– Na fakultetu sam otkrio da mogu napraviti svaku gimnastičku stvar koju profesor traži. Jednostavno, mi je prirodno išlo i malo po malo sam se zagrijao i zaljubio za ovaj sport. Pitao me profesor hoću li se malo ozbiljnije prihvatiti gimnastike i došao u Hrvatski Sokol, najveći i najjači klub u Hrvatskoj. Krenuo sam raditi »od nule«, kasnije su me zvali u GK Novi Zagreb, gdje sam počeo raditi natjecateljsku gimnastiku. Proveo sam tamo dvije godine i onda na poziv Marka Sutlovića se vraćam u Zadar i zajedno osnivamo GK Salto. Djelujemo od 2007. godine i borimo se sa svim i svačim svaki dan – započeo je Morožin, dodajući kako je došlo od ljubavi prema gimnastici.

– Ne znam, nemoguće mi je objasniti gdje je nastala ta čar. Niti sam trenirao prije fakulteta, niti gledao, jednostavno sam počeo vježbati i trenirati. Impresionirala me disciplina trenera, kako se djeca discipliniraju i razvijaju kroz vrijeme. To je bio jedan od motivatora, a onda i otkrivanje tog nečeg nepoznatog. Košarka je moja prva ljubav, a za gimnastiku sam se oženio.

Odlični uvjeti

Prije šest godina, 2017. godine, GK Salto preselio je svoju lokaciju u ŠC Višnjik, gdje sada ima dvoranu koja u potpunosti zadovoljava njihove potrebe.

– Deset godina smo bili u prostoru koji nije bio adekvatan za gimnastiku, ali bilo nam je dovoljno za podignuti je na zavidnu razinu. Imali smo takoreći svoj dom kojeg smo u početku dijelili, ali kasnije smo se izdvojili. Trudili smo se i izborili za opremiti tadašnju dvoranu što bolje možemo, međutim jednostavno smo ju prerasli. Tražio se nekoliko godina novi prostor, a paralelno s time smo pokušavali graditi rezultate da nas ljudi prepoznaju. U tadašnjem »domu« nismo baš mogli zadržati djecu nakon 12-13 godine, jer nismo mogli ih više ništa novo naučiti. Sada imamo uvjete i guramo prema seniorima, iako tu selekciju još nemamo, ali nadam se i tome – objasnio je Morožin koji je u klubu »Katica za sve«.

Iako je klub mlad i gimnastika nije među najpopularnijim sportovima kod Hrvata, Morožin kaže kako djece nikada nije nedostajalo.

– Imamo Školu gimnastike i svi treniraju tri puta tjedno. Minimalna dob djeteta za upis nam je četiri i pol godine. Ukupno imamo devet grupa Škole gimnastike, od najmanjih, pa predškolarce i školarce, koji su dalje podijeljeni prema starosti. Ove godine imamo 450 stalnih članova i imamo liste čekanja, dakle kada se netko ispiše, odmah se upiše netko novi. Ne možemo se žaliti na situaciju. Sada smo u razdoblju kada se najviše djeca upisuju i to nam se svake godine ponavlja baš u ovom periodu. Ima to veze i sa školom i hladnijim vremenima, jer nakon Nove godine kada krene ljepše vrijeme lagano krenu ispisi jer netko želi trenirati nešto na otvorenom ili se zasiti gimnastike. Trenutačno nas je deset trenera, netko radi samo s natjecateljskim skupinama, netko u Školi gimnastike, netko jedno i drugo, no najvažnije nam je da svi jako dobro znaju gimnastiku, da nema »padobranaca« – kazao je Morožin dodajući kako se ne brine za budućnost.

– Kada smo pokretali klub bio sam sumnjičav kako će sve to izgledati, hoće li biti zainteresiranosti i slično, no sve je išlo paralelno s razvojem velikog broja sportova u Zadru. Roditelji su sve više počeli upisivati djecu na različite sportove i to nam je uvelike pomoglo. Ako si dobar, kvalitetan i posvećen sportu, uvijek će biti zainteresiranosti.

Društvena percepcija

U društvu se gimnastika smatra da je više sport za žene, nego za muškarce, a onda paralelno s time gimnastičari stavljaju Hrvatsku na visoko mjesto na gimnastičkoj karti svijeta.

– Ne bih rekao da je to ženski sport iako imamo više djevojčica, nego dječaka, koji je otprilike 25 posto. Medalja Filipa Udea na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine lansirala je gimnastiku u nebesa u Hrvatskoj. On je trenirao u teškim uvjetima, ali to je tada bila realnost gimnastike. Danas postoje tri velike gimnastička centra, gdje nema trčanja iz WC-a i slično. Prije Filipove medalje nismo bili nigdje, danas smo u Europi iznimno priznati i prepoznati po tome i mogu reći da smo bok uz bok s najvećim reprezentacijama – rekao je Morožin te se za kraj dotaknuo fizičke pripremljenosti gimnastičara.

– To je jako kompleksna tema. Za svaku spravu traži se netko tko najbolje odgovara za tu spravu. Recimo, na konju su mršaviji i viši dečki, dok su na karikama ljudi koji izgledaju kao bilderi. Gimnastičari su uglavnom niži momci, ali ima iznimaka, no ne mogu reći da su Apoloni, kako se naziva vaterpoliste – zaključio je Morožin.

Muškarci i špaga

Morali smo Morožina pitati koliko je uistinu teško napraviti špagu i može li ju on sam napraviti, na što se nasmijao, ali i odgovorio.

– Ženskoj populaciji je puno lakše napraviti špagu zbog antropometrije. To je sposobnost koja se kroz trening vrlo lako može naučiti i u mlađoj i u starijoj dobi. Kod muškaraca je to malo teže, ali može se. Ja ju ne mogu napraviti niti samo ju ikad mogao – kazao je Morožin.

PH na Višnjiku potvrdilo velike mogućnosti

Prošli vikend Zadar je prvi puta bio domaćin gimnastičkog Prvenstva Hrvatske koje je održano na ŠC Višnjik. Bila je to prilika kako GK Salto, tako i Savezu da se vidi koliko Donatov grad ima potencijala.

– Organizacijski je sve dobro napravljeno i vidi se potencijal za puno drugih stvari. Pokazali smo što možemo, ljudi su vidjeli da dobro radimo i pomoći će nam u budućnosti. Znamo da može biti bolje, ali imali smo sitne greške. Sam sebi prigovaram radi toga, ali to sam ja. Rezultatski je bilo dobro, nekima je bilo kontrolno natjecanje, nekima najvažnije u godini, a nekima prvo u karijeri.