Etnologija i antropologija populariziraju se u zanimljivom formatu

Inauguracijom novog programa »etnografske prtljage’«, namijenjenog popularizaciji etnologije i antropologije završeni su ovogodišnji Dani etnologije i antropologije. Kroz ovaj neformalni forum za diskusiju o etnološkim temama (ne)ispričane priče i istraživačka iskustva, kao svojevrsna simbolička ‘prtljaga’, raspakirani su i proučeni kao točka propitivanja dosadašnjih etnografskih istraživačkih iskustva, zanimljivih zapažanja, osvještavanja (ne)pristranosti, stvaranja znanja i (ne)uspjelih pokušaja istraživanja.

Nova tradicija

U sklopu prvog broja »etnografske prtljage« Tomislav Augustinčić započeo je razgovore kroz pitanje što se događa kada se etnografska građa nepovratno izgubi. Proizašli iz višegodišnje prakse semestralnog »tjedna čitanja«, s ciljem promocije čitanja klasičnih i suvremenih etnografija, Dani etnologije i antropologije su skup događanja namijenjen populariziranju etnologije i antropologije kao znanstvene discipline kroz izvannastavna i neformalna predstavljanja studentskog istraživačkog rada i angažmana, radionice, predavanja i raspravljačka okupljanja.

Dani etnologije i antropologije zamišljeni su da se održavaju dvaput godišnje, u ljetnom i zimskom semestru, odnosno (pro)ljetnom i jesensko/zimskom izdanju, a otvoreni su za sveučilišnu kao i širu javnost.

Pročelnik Odjela Tomislav Oroz najavio je kako će format »prtljage« biti novom tradicijom Odjela, koju će 14. prosinca nastaviti Marijana Hameršak s Instituta za etnologiju i folkloristiku, kao druga gošća »prtljage«.

Asistent na Odjelu Tomislav Augustinčić je tako ovo izdanje Dana etnologije i antropologije završio govoreći o tome »što kada se podaci izbrišu«. Kroz neformalni su razgovor sudionici druženja raspravljali o tome što je zapravo etnografska građa i koliko ona težine nosi prilikom rada. S druge su se, pak, strane dotaknuli pitanja mogu li znanstveni radovi nastati prema sjećanju, kao i toga čije je vlasništvo zapravo sva prikupljena građa – istraživača ili pokazivača.

Što je građa

– U sklopu praktičnog istraživanja bio sam u Vojvodini i istraživao lokalne narodne nošnje vojvođanskih Hrvata. Preko dvadeset intervjua i 3.000 fotografija, transkripata te radni materijali, sve je izgubljeno. Dinamika rada na terenu je jako osjetljiva i nepredvidljiva, jer vas pokazivači gledaju kao autoritet, dok se naši nalazi mogu koristiti za druge svrhe, osim znanstvene etnološke, pojasnio je Augustinčić, dodavši kako je izgubio sve osim svojih bilježnica.

– Do dana današnjeg ne znam što se zbilo. Nakon što sam se smirio, počeo sam o svemu tome razmišljati kao o kozmičkoj poruci. Prošla je zima tako za mene bila ‘prilika’ da okrenem novi list. Kada prelistavam bilježnice, na građu koju sam imao gledam kao neiskoristivu.

Puno bi rada trebalo da ih ja sada učinim iskoristivima. Priča i purizam iza priča koje sam čuo te ideal o etnološkoj čistoći u malim zajednicama ide jako daleko, jer žene koje skupljaju i njeguju tradiciju mogu ići u krajnji eksterem kako bi pokazale koja je najbolja, pojasnio je Augustinčić.

Zato je pravo pitanje rasprave »što je građa« i što ju čini te može li se po sjećanju i fragmentima napisati znanstveni rad.

– Mi ju stvaramo u trenutku kada ju proživljavamo. Taj proces pomiranka i prolazak kroz sve faze žalovanja bilo je zanimljivo iskustvo za meme i kao znanstvenika i kao čovjeka, zaključio je Augustinčić.

Tradicijska vjerovanja

Jesensko/zimsko izdanje Dana etnologije i antropologije započelo je s »etnografskom ćakulom«, u dva dijela, u sklopu kojih su studentice i studenti Odjela predstavljali svoja terenska istraživanja, provedena tijekom akademske godine 2023./2034., u sklopu istraživačkih kolegija preddiplomskog i diplomskog studija.

Dio programa bilo je i predstavljanje knjige »Krsnik između mita i zbilje: Kulturnoantropološke strukture jednog tradicijskog vjerovanja«, koja istražuje fenomen krsnika i sličnih osoba/bića iz tradicijskih vjerovanja Hrvatske i jugoistočne Europe.

To su likovi na koje se može gledati kao na mitološka božanstva, totemske zaštitnike, heroje s nadnaravnim moćima, srodnike šamana, stvorove iz usmenih predaja ili (samo) obične ljude posebnih vještina i sposobnosti kojima je zajednica dodijelila nadnaravne predznake i u njima utjelovila arhetipsko Dobro.

Autor za njima traga u najranijim zapisima i suvremenim spomenima, analizira dosadađnje historiografske, folklorističke i etnološke radove te ih nadograđuje vlastitim arhivskim i terenskim istraživanjima kako bi otkrio brojne uloge i funkcije koje je krsnik imao i ima za zajednicu u kojoj egzistira.

Matija Dronjić, kustosica Etnografskog muzeja u Zagrebu, održala je predavanje i radionicu »Kulturna animalistika i hrvatska nematerijalna baština na UNESCO-ovim listama: nove perspektive«. Polazeći od paradigme obaštinjenja primarno tradicijske kulture, predavanje je istražilo na koji su način i u kojoj mjeri životinje postale dio nematerijalne baštine te kako se manifestiraju u politikama i praksama njenog očuvanja. S druge strane, radionica se bavila i mapiranjem »nematerijalne kulturne životinje« u kontekstu digitalne humanistike, odnosno istražuje hrvatske digitalne repozitorije, arhive i zbirke s ciljem izrade i razvoja metodologije mapiranja multimedijalnih/transmedijalnih izvora.