Ivo Radetić: Biti trener je predivna, ali vrlo zahtjevna uloga

Jedan od najuspješnijih sportova u Hrvatskoj, ali i Zadru posljednjih godina, osim kada smo svjetski prvaci ili olimpijski pobjednici, prolazi ispod »radara« većine javnosti je vaterpolo. Spoj nevjerojatne snage, izdržljivosti, tehnike, ali i koordiniranosti mišića i glave koji su potrebni za ovaj sport, većinom pretvaraju mladiće u apolone. No, da bi došli do toga, svi ti mladići moraju negdje početi, a upravo je Ivo Radetić među najzaslužnijima u Zadru što mnogi zavole ovaj sport. Rođeni Šibenčanin već je dugo u Zadru, no još uvijek su svježa sjećanja kako je i zašto došao u Donatov grad.

– Bilo je to pred početak sezone 1994./95., kada sam sve dogovorio s Goranom Jovančevićem. Nas dvojica smo studirali zajedno i igrali u Portorožu u Sloveniji, tako da smo se jako dobro poznavali. Dogovorili smo se da ću doći kako bih pomogao u razvijanju prve momčadi Zadra. Godinu dana nakon toga upoznao sam današnju suprugu, međutim nisam imao« »mira« i kako sam završio Pomorski fakultet u Rijeci, želio sam biti pomorac i otići na brod. Plovio sam šest godina, no tada mi se rodilo dijete i znao sam da moram odustati od broda i biti s obitelji – prisjetio se Radetić te nastavio.

– To je bilo početkom novog stoljeća, a onda smo 2008. godine Goran i ja počeli dogovarati stvari i slagati ideje za omladinski pogon kluba. Kada smo saznali da će izgradnja bazena završiti 2009. godine, da nismo osuđeni više na Kolovare, znali smo da je moramo krenuti s djecom. Tako smo 2009. godine otvorili pogon i imali masovni upis djece prve godine jer je to bilo nešto novo u našem gradu. Brzo su krenuli i dobri rezultati, a najveći »poguranac« nam je dao međunarodni Memorijalni turnir Tomo Udovičić u Dubrovniku, kada smo završili četvrti. Tu smo vidjeli da smo napravili iskorak i da trebamo stisnuti. Isto tako s generacijom dječaka godište 1998. u prvim godinama našeg postojanja bili smo osmi u državi. Nakon toga s generacijom 1999. smo bili drugi u Kupu, treći na Prvenstvu Hrvatske..,

Loš utjecaj društva

Gotovo je nemoguće izbrojiti koliko je puta u posljednjih nekoliko godina rečeno kako su »djeca nekad bila bolja, nego ova danas«, a i kako mladi sve više svoje slobodno vrijeme provode pred računalom. S tim se konstatacijama slaže i Radetić, koji kako sam kaže »ima jednog tinejdžera kod kuće«.

– Činjenica je da je danas teže raditi s djecom i da provode manje vremena vani. Samim time dolazi se do toga da imaju lošije predispozicije tijekom upisa u bilo koju sportsku aktivnost, a i automatski su slabija fizički te neizdržljivija. Današnja djeca nikada nisu na ulici igrala nogomet ili košarku i pala pa »razbila« koljeno i slično. Sve to ojačava razvoj osobe. Ogromnu ulogu u svemu ovome ima obitelj. Dijete najviše uči od roditelja i matematika je tu vrlo jednostavna. Ako roditelj prati primjerice neki sport ili se bavi i njegovo dijete će najvjerojatnije ići njegovim koracima, ako ne, onda smo u problemu – objašnjava Radetić dodajući kako je na kraju dana društvo to koje oblikuje mlade.

– Živimo u razdoblju kada novac kontrolira sve. Sasvim je normalno da svi želimo priuštiti nešto za svoje zadovoljstvo, iako to bio put, patike ili obična čokolada. Sve što želimo moramo i platiti, to tako danas ide, stoga mladi već u srednjoj školi kreću raditi sezonske poslove, kako bi sebi mogli priuštiti to nešto. I sam imam doma srednjoškolca koji je došao i rekao mi »tata, želim raditi i zaraditi«. Ja to potpuno shvaćam. Sve to dovodi do toga da mladi onda moraju zaboraviti na sport i na treninge, jer fizički je nemoguće »tjerati« jedno i drugo. I na kraju onda mi u klubu dolazimo do toga da nam nedostaje mladih, odnosno onih malo starijih, koji bi kasnije mogli konkurirati za seniorsku momčad.

Goran Jovančević i Ivo Radetić, Foto: Arhiv ZL

Očinska figura

Mnogo je uspjeha postigao Radetić kao trener koji je prošao kroz sve kategorije omladinskog pogona i još uvijek ih nadzire, ali je tu i za seniorsku momčad. Unatoč mnogim velikim i uspjesima mlađih generacija, seniori malo kaskaju, a toga su svjesni i u klubu.

– Trener ima ogromnu ulogu, naročito kad su djeca manja. On je djeci kao neka očinska figura u kojoj oni vide sportskog uzora. Potrebno je što bolji prvi kontakt s djecom ostvariti, da ih se »pridobije«, a zatim biti dosljedan u svojem ponašanju. Ne može se reći djetetu da ne smije kasniti na trening, ako primjerice ja kao trener kasnim. Trener mora biti primjer jer pogotovo mlađi slijede svojeg trenera u skoro svemu. Tu se stvaraju neke posebne, neraskidive veze koje ne traju samo za vrijeme nečijeg boravka u klubu ili selekciji, nego i dalje. Međutim, kada mladi igrači budu i situaciji da mogu polagano ulaziti u seniorsku selekciju, odlučuju zaraditi koji euro za sebe i okane se sporta, u našem slučaju vaterepola – istaknuo je Radetić te dodao žal za rezultatima seniora jer je svjestan kako potencijala ne nedostaje.

– Žalosno je što nemamo jaču prvu momčad na razini na kojoj bismo htjeli. Igramo regionalnu ligu, igramo Prvenstvo, igramo Kup. Da bismo mogli kvalitetno participirati u svemu ovome, dnevno se moraju odrađivati dva treninga, dakle pet do šest sati biti što u bazenu, što u teretani. I još na sve to reći mladićima koji igraju da moraju igrati bez financijske naknade, jer nemamo novaca. A opet, sve se vrti oko osobnih želja koje koštaju. Logikom stvari dolazimo do toga da igrači odlaze i to će biti tako dok se dubinski ne naprave promjene, prvenstveno u društvu. U novoj sezoni tražimo iskorak u odnosu na prethodnu. Idemo ostvariti što više pobjeda i izbjeći biti na začelju lige, to je minimum. – poručio je Radetić.