Yuki je danima čekao u uništenom autu vlasnike i njihovu bebu

Foto: Facebook

Yuki je stigao u kuću Giovanne i Maurizija prije više od dvije godine. Upravo im je Antonella, Giovannina prijateljica, dala štene; za njega je bilo dovoljno prostora u kući u Casamiccioli na otoku Ischa, kući s vrtom i dodatnom spavaćom sobom namijenjenoj djetetu koje u to vrijeme još nije bilo rođeno.

Giovangiuseppe se naime rodio kasnije, 4. studenog, kako bi ispunio vedrinom kuću 32-godišnjaka i 30-godišnjakinje, koji su bili zajedno godinama i zajedno preživjeli potres kada su 2017. izgubili kuću i odlučili se preseliti kilometar dalje uzbrdo, na poziciju udaljenu dvadeset minuta hoda, s lijepim pogledom na more.

Yuki je u ove dvije godine s Giovannom Mazzellom i Maurizijem Scottom Di Minicom održao obećanje svoje pasmine Akita Inu: bio je srdačan pas prema svojoj obitelji, razigran, uvijek je bio s njima, fotografiran je bezbroj puta kako pozira s Giovannom. To je njegova krasna prošlost.

Ne zna se naprotiv što je učinio u zoru u subotu, kada je došlo do odrona, “srušilo se nebo” i rijeka blata mu je odnijela kuću. Ne znamo je li odmah pobjegao od straha ili je lajao kako bi upozorio svoje gospodare. Je li možda šetao uznemiren kišom ili je bio u svojoj kućici i čekao da kiša stane. Ne znamo ni što su Maurizio i Giovanna učinili kad je počela katastrofa, ali znamo da su zagrlili malog Giovangiuseppea, jer su ih tako pronašli pod blatom, čvrsto zagrljene do posljednje sekunde, javlja Il Corriere della Sera.

Znamo i što je Yuki zatim učinio. Nakon te strašne noći vratio se kako bi potražio svoju kuću koje više nije bilo, bila je uništena blatom, vladala je zlokobna tišina i njegovi ga vlasnici više nisu mogli zazvati. Hodao je tako Yuki satima tražeći svoja vrata, krov, zdjelu, obitelj. A u ponedjeljak ujutro ušao je u prevrnuti automobil Toyota Yaris kroz razbijeno staklo. Yuki je zatim počeo lajati, režati, protestirati protiv tog naopakog svijeta.

I tamo su ga u nedjelju ujutro pronašli volonteri civilne zaštite Nino i Rosy, koje je telefonski koordinirao Gianni Capuano, također volonter. “Bilo je nemoguće približiti se, činilo se da nas želi ugristi”, kažu njih dvoje, prisjećajući se kako je za spašavanje psa bila potrebna pomoć napuljskih veterinara, a zatim i volonteri LAAI-ja, Lige za životinje i okoliš otoka Zaljeva.

Kad su ga konačno uspjeli izvući iz malog automobila, trebalo ga je uhvatiti i vezati te ga injekcijom smiriti. “Moguće je da je riječ o automobilu Giovanne i Maurizija”, nagađa Capuano. “Moguće je, jer automobil nije bilo daleko od njihove kuće. Međutim, samo karabinjeri to mogu potvrditi”.

No sada to nije važno. Yuki je bio tamo i čekao. Giovannina prijateljica Antonella došla ga je odvesti. Uzela ga je k sebi čekajući da rođaci Maurizija i Giovanne odluče tko će o njemu brinuti. Srećom, pas se oporavlja od šoka, počeo je jesti i proveo noć na poplunu.