Djecu se ne uči nego se s njima igra šah

Prošlo je 25 godina od kada su se pojavili na šahovskoj sceni.
– Bili su to teški početci koji su trajali punih deset godina. Tada nam se nekom sretnom okolnosti otvorila mogućnost dobivanja prostora u nekadašnjoj vojarni Đuro Đaković, a danas ŠRC Franka Lisice. Bio je to vjetar u leđa koji nas je pogurao do toga da mogu reći da smo danas najbolji klub u Hrvatskoj. Više od 100 djece godišnje prođe kroz naše treninge i igraonice, a danas imamo 140 aktivnih članova. Prvih deset godina smo bili nigdje, radio sam s djecom u prostoriji u dvorani Mocire koja je služila kao teretana koju sam mogao koristiti samo do 17 sati – kaže Veljko Šagi, predsjednik i jedan od osnivača Šahovskog kluba Casper, ujedno i predsjednik Šahovskog saveza Zadarske županije.
– Patrick Levačić, Ankica Marić i ja pokrenuli smo 1996. klub budući da nismo bili zadovoljni kako se do tada radilo s djecom koja su željela igrati šah. Vidio sam to najbolje na mom starijem sinu Franku. On, i još mnoga druga djeca koja su dolazila, pogurali su me prema tome da krenemo s nečim novim.

Dobar duh
Što je to Casper donio novoga?
– Možemo početi od imena. Poznato je da je Casper dobar duh. I zato smo se odlučili za to ime koje je predložila Ankica Marić. Bio je to novi, pozitivan duh u zadarskom šahu, koji je svake godine »udisalo« sve više naših sugrađana, u početku najviše onih najmlađih. Najveća novost je igranje šaha s djecom, naglašavam igranje, ne učenje. I ta djeca su posljednjih godina najbolja u Hrvatskoj u svom uzrastu. Kroz igru s djecom uvidio sam kako se pravilnim pristupom edukaciji može jako utjecati na njihovu budućnost. Ukratko, klub je nastao iz potrebe da se mladoj i talentiranoj djeci stvore uvjeti za razvoj i napredak. Gledajući kako generacije genijalaca nisu imale podršku i nisu ostvarile svoj potencijal jer sredina nije razumjela što im treba, odlučio sam nešto poduzeti.
Zašto igranje, a ne učenje?
– U klubu imamo šahovsku igraonicu u koju dolaze djeca već od njihove treće godine. I oni kod nas provode i po nekoliko sati. Ako to dopušta situacija triput dnevno im ponudim šah, ne više od pet minuta. Ne učim ih ništa, stavim ploču i oni vuku neke poteze. Ja im kažem, bravo. I ništa ne sugeriram. I tako nakon određenog vremena, ovisno o djetetovim mogućnostima, kada povuku neki potez, malo ih usmjerim gdje staviti figuru. Onda previdim neku situaciju koja mi ide u korist kako bi oni povukli pobjednički potez. I tako malo-pomalo dođemo do toga da prije nego odu u školu djeca sjajno igraju šah.
Toliko dobro da…
– Mogu bez problema pobijediti svog učitelja, što je i cilj.
Kada je najbolje početi sa šahom?
– Za šah nikada nije kasno. Neki su počeli i nakon 20. godine i dosegli svjetski vrh. Šah je sjajan izbor i zato što u toj igri dolaze do izražaja sve vaše osobnosti. Postoje obrambeni igrači, ima napadača, ima onih koji kombiniraju jedno i drugo. Kada svladate osnove šaha i kad uđete u taj svijet možete razviti svoj stil. Nema šahista koji bi bio nečija kopija.
Puno je roditelja koji bi željeli da im djeca nauče šah.
– Svi mogu pokušati, ali treba biti oprezan. Vidio sam to na mom sinu Franku koji je osvajao medalje na prvenstvima Hrvatske do devet, pa 11 godina. I onda je s 13 godina došao i rekao da želi igrati košarku. Rekao sam mu, u redu. Nisam ga forsirao na šah i bez obzira na to njegov rejting je danas oko 2100, što nije malo. Šahom su se bavili i moja kći Andrea i mlađi sin Mario, oboje su osvajali pehare na državnim natjecanjima. Ako dijete želi igrati šah treba mu omogućiti minimalne uvjete za napredak, i dijete će napredovati. Isto tako, ako ne želi, nema tih roditelja i sustava koji od njega mogu napraviti šahista.

Šah u vrtićima
Upravo na Šagijevu inicijativu Grad Zadar je odlučio uvesti šah kao dodatnu aktivnost u sve gradske vrtiće.
– To je sjajna stvar. Želim zahvaliti gradskom pročelniku Josi Nekiću koji je prepoznao važnost ovog projekta. Već za pet godina na školskim natjecanjima imat ćemo 300-400 djece. Danas se ta brojka kreće oko 150 do 200 djece. Kada dođem u školu i tražim djecu koja bi igrala šah zanimanje je u prosjeku 20 posto, što je sjajan prosjek.
Što djeca dobivaju šahom?
– Najveće vrijednosti koje djeca steknu kroz školu šaha su razvoj logike, strateškog razmišljanja, strpljenja, odgovornosti i osobito samopouzdanja. Zamislite, kad dijete od šest godina sve ukućane i susjede s lakoćom pobjeđuje u bilo čemu. Koliko to utječe na djetetovo samopouzdanje. I onda zamislite, da je to upravo šah. Meni se dogodilo da sam u osmom razredu prvi put otišao u Šahovski klub Zadar u kojem sam bio pola godine i ono što sam tamo naučio brzo me dovelo do toga da kažem da moj otac, koji je bio šahist, kolokvijalno kazano, nema pojma.
Kadeti Caspera su 2019. postali kadetski prvaci Hrvatske. Iz te generacije prošlo ljeto Matej Levačić je osvojio titulu pojedinačnog juniorskog prvaka do 17 godina dok je Mario Ljubičić na tom natjecanju bio treći.
– Imamo najbolju generaciju u Hrvatskoj i sada smo svi na potezu. Treba im osigurati uvjete da ovdje ostanu i razvijaju se i dalje, inače će početi odlaziti. Dolaze oni koji im nude uvjete na koje u Zadru ne mogu računati. I tako nam neki odlaze, što može biti loše za njih i za klub. Jer ovdje igraju godinama zajedno, naučili su jedan na drugoga i kada ih se makne u drugu sredinu može se dogoditi da se ne razviju do onoga što su objektivno mogli. S ovom generacijom vrlo brzo možemo računati da ćemo se boriti i za Prvu seniorsku ligu. Toliko kvalitetnih mladih igrača u jednoj generaciji nema nijedan klub.

Crowdfunding kampanja
Budućnost…
– Želimo biti inovativan šahovski klub i pružati djeci mogućnosti kakve ne dobivaju u formalnom obrazovanju. Želimo svoje dugogodišnje iskustvo prenositi novim generacijama i educirati nove edukatore koji će nastaviti raditi s djecom i van granica Zadra i našeg šahovskog kluba.
Jedna od inovacija prošle godine bilo je prikupljanje novca za rad kluba preko Crowdfunding kampanje. Prošla je vrlo uspješno jer je Casper od niza donatora dobio 50 tisuća kuna za nastupe mlađih uzrasta. Kampanja je pokrenuta preko društvenih mreža, a prilozi su stizali iz Zadra, ali i iz cijele Hrvatske.
– To je samo jedan od načina na koji smo željeli našim članovima osigurati minimalne uvjete. Od Grada Zadra u 2021. godini nam je odobreno 25 tisuća kuna. To nije malo, ali naše su potrebe daleko iznad toga. Recimo, u travnju smo bili na juniorskom Prvenstvu Hrvatske u Rapcu. Samo odlazak tamo i boravak u hotelu tjedan dana koštao nas je 15 tisuća kuna. A bez takvih turnira nema napretka. Ne možete od djece tražiti da daju sto posto, da napreduju, treniraju, a da im vi koji ste im dužni pomoći budete na deset posto i kažete da ne možete dati više. Crowdfunding kampanja je nadmašila naša očekivanja, a posebno smo bili dirnuti uplatama nazovimo ih običnih građana koji su donirali od 200 do 300, pa do čak 5000 kuna. Nemam riječi za te ljude, ne znam kako bih im svima zahvalio. Oni dobro znaju da je ovo novac za djecu koja su zaslužila ići na brojna natjecanja.
Crowdfunding kampanja je potvrdila još nešto.
– Dobro, mi smo preko toga skupljali novac, ali dobili smo nešto puno više od toga. To je potvrda da smo prepoznati u našoj sredini, da su ljudi čuli za nas i da žele na ovaj ili onaj način pomoći nas u onome što radimo. Nikakav novac ne može nadmašiti taj osjećaj. Planirali smo i veliki turnir u njihovu čast gdje bi se prigodnim darovima svima zahvalili, ali nas je situacija s pandemijom zaustavila. Čekamo otvaranje i mogućnost pozvati sve prijatelje kluba i jednim velikim događajem svima zahvaliti.

Dogovoreni remiji
Puno je toga dobroga u šahu, ali, dakako, nije sve med i mlijeko. Šagija posebno žuljaju…
– Dogovoreni remiji. Sjećam se jednom, dok sam još bio mlad, da sam nekome ponudio remi. I nikad više nakon toga. Dođete se s nekim nadmetati na šahovskoj ploči i onda kažete, hajdemo svakome pola boda i idemo dalje. Nesportski je nekome uopće nuditi remi, a da ne govorim prihvatiti takvu ponudu. Nažalost, ima onih koji čak i djeci savjetuju takve stvari objašnjavajući kako remi odgovara jednom i drugome. To je službenim pravilnicima dopušteno ali ja mislim da to treba promijeniti.
Veliki su pritisci kad se igra momčadski.
– To je posebna priča. Kao, ti dogovori remi jer tako sigurno imamo pola boda, a to nam je dovoljno. Ovako, možete pobijediti, ali i izgubiti i što ćemo onda. Ježim se od takvih stvari u šahu, a nažalost ima ih puno. To je nešto što ubija natjecateljski duh šaha i ne smijemo djecu trovati s time.
Kada je 2005. Casper igrao u Prvoj ligi za ostanak mu je bio dovoljan remi u zadnjem kolu s Goranom iz Bibinja.
– Rekao sam, nema govora. Igramo s Bibinjcima otvoreno, pa kako bude. Izgubili smo za pola boda i ispali. Ako nismo zaslužili ostati u ligi na osnovi kvalitete, nema smisla biti prvoligaš zato što smo se s nekim dogovorili kako će partija završiti. A mnogi su unaprijed vidjeli remi nas i Gorana, jer, eto susjedi smo, a njima je svejedno kako će završiti jer ne mogu promijeniti svoj plasman.
Zato su na Zadar Openu, turniru koji je nedavno kao jedini u Hrvatskoj dobio financijsku potporu Svjetske šahovske federacije, dogovoreni remiji…
– Zabranjeni. Dobro, ja sam za to da se igrači mogu dogovoriti, ali službeno to na našem turniru nije dopušteno.
Infobox ():
»Prvih deset godina smo bili nigdje, radio sam s djecom u prostoriji u dvorani Mocire koja je služila kao teretana koju sam mogao koristiti samo do 17 sati, a danas smo najbolji klub u Hrvatskoj
Veljko Šagi
Infobox ():

Infobox ():
Šah(isti) kao i svaki drugi sport(aši)
Je li šah sport?
– To je kao da pitate je li formula 1 sport jer čovjek sjedi u bolidu i naizgled ništa posebno ne radi, odnosno ne trči i ne skače. Šah u sebi ima jako izražene sportske elemente u kojima ima umjetnosti i znanosti, kao i u drugim sportovima.
Šah je na glasu i kao boemski sport?
– U tom smislu nema razlike između šaha i nogometa. Ima šahista koji žive uredno, ima i onih koji žive na neki svoj način, hajdemo reći boemski. Tako je i u nogometu i svakom drugom sportu, odnosno poslu. Hrvatska danas ima sjajnu seniorsku reprezentaciju s nizom mladih šahista među kojima je i naš Saša Martinović. Sve su to obiteljski ljudi, obrazovani, kulturni, kako god hoćete. Već su napravili puno toga, Ivan Šarić je postao europski prvak i u budućnosti od njih možemo očekivati velike stvari. Ne vidim među njima nikoga tko bi išao u neke boemske kategorije.
Infobox ():
50
tisuća kuna Casper je prošle godine prikupio preko Crowdfunding kampanje
Infobox ():
Jeste li znali?
* Prvi klub Saše Martinovića (rođen 1991.) bio je Casper gdje je došao kao petogodišnjak
* 2005. Casper je igrao u Prvoj hrvatskoj ligi
* Ivan Šarić, europski prvak iz 2018. godine, pet godina bio je član Caspera za koji je igrao u Prvoj ligi
* 2012. godine juniori Caspera bili su drugi na Prvenstvu Hrvatske, a godinu dana kasnije osvojili su treće mjesto. Riječ je o generaciji koja je u sastavu: Toni Petrušić, Danijel Paleka, Dominik Čolak, Marko Šagi-Kotlar na kadetskom PH 2011. osvojila brončanu medalju.
* 2019. kadeti Caspera postali su ekipni prvaci Hrvatske. Nastupili su: Matej Levačić, Mario Ljubičić, Karlo Mijić, Noemi Bedić
* 2020. Matej Levačić je postao juniorski prvak Hrvatske do 17 godina dok je Mario Ljubičić osvojio treće mjesto
Infobox ():
Saša Martinović
Posljednjih godina vrlo aktivan u radu Caspera je i Saša Martinović, aktualni seniorski prvak Hrvatske i naš, još uvijek najmlađi velemajstor.
– Martinović je veliki dobitak ne samo za naš klub nego za cijeli zadarski šah. Osim što je vrhunski šahist, završio je i Pedagoški fakultet gdje mu je diplomski rad bio o šahu. Posebno hvala Zadarskoj županiji i pročelniku Ivanu Šimuniću koji je prepoznao važnost angažiranja vrhunskog trenera za najbolje mlade igrače iz županije. Martinović će sigurno dati veliki doprinos i kroz program šaha u školi, koji je nacionalni projekt.
Infobox ():
Damin Gambit
Šagi kaže da je televizijska serija Damin Gambit (The Queen’s Gambit’), koja se počela emitirati prošle godine, podigla je popularnost šaha »za 300 posto«.
– To je sjajna serija koja je pokazala šah s jedne strane pomalo populistički, a s druge je dovoljno profesionalna i ozbiljna da je suvisla. Odlične su kamera i režija, gluma također, a i tema je dovoljno zanimljiva. Fabula je malo frizirana, ali je kombinacija karaktera nekoliko odličnih šahista. Zaslugom Daminog Gambita danas me kontaktira sve više odraslih ljudi koji žele naučiti šah.
Infobox ():
Turniri petkom
Svakog petka se u dvorištu Caspera organizira šahovski turnir za djecu, a na posljednjem turniru nastupilo ih je 24.
– Povlače poteze, razmišljaju svojim malim glavicama, uče se poštivanju protivnika i kako je rekao jedan od sudionika turnira Krešo: vole šah jer svaka figura ima svoju moć. Djevojčice isto vole šah. Toska (šest godina) obožava šah jer je sto puta pobijedila trenera Veljka. A njena prijateljica Maša nikad nije nesretna ako izgubi. Prošlotjedni pobjednik turnira Gašpar Ninčević (7 godina) voli dolaziti na šah jer je u klubu veselo i zanimljivo. I nikada nije dosadno. Vjerujte mi, u Casperu postoji kraljevstvo. Kraljevstvo divne djece, kraljevstvo figura i kraljevstvo igre – napisala je jedna mama čije dijete igra šah.