»Zadrani mogu očekivati neočekivano«

Koncert »Sonata religiosa« zadarskog orguljaša Mihovila Buturića i zagrebačkog violinista Martina Krpana održat će se večeras u 20 sati u katedrali sv. Stošije.
Naime, nakon zapaženog nastupa mladih glazbenika okupljenih u Ansamblu Sorgo na 60. Glazbenim večerima u Sv. Donatu, dvojica od njih, Mihovil Buturić te Martin Krpan, vraćaju se u koncertnu sezonu zanimljivim programom u kojem se ističu djela petorice istaknutih hrvatskih autora različitih generacija: Sonata religiosa Josipa Štolcera Slavenskog (1896. – 1955.), Risposte Marka Ruždjaka (1946. – 2012.), Balada Tomislava Uhlika (1956.), praizvedba Ante Knešaureka (1978.) te Dvoh watt mladog skladatelja Josipa Prajza (1994.).

Inspirativni duo
– Skladba je nastala na poticaj inspirativnog dua Mihovila i Martina. Idejna inspiracija jest sami dvohvat koji u glazbenoj praksi podrazumijeva hvatanje i sviranje nečega dvojega: npr. kod gudača bi to bilo hvatanje dvaju žica istovremeno te sviranje. Međutim, kod dvohvata je zanimljivo da to sve radi samo jedna ruka, reklo bi se jedna viša sila koja obuhvaća više manjih grana, prstiju. Rekao bih da tako jedna ruka, jedna svemoguća ruka, drži ovaj dvojac na okupu, ista ona koja veli: »Gdje god su dvojica…« pa sam citirao i kao glazbeni materijal upotrijebio početni motiv uglazbljenja te hrvatske liturgijske pjesme. Početni dvozvuk se na orguljama svira s dvije noge, dvije noge istog čovjeka, a da bi završio jednim velikim šumom, maksimalnim brojem tonova koje orguljaš i rukama i nogama može odsvirati u isto vrijeme. Nakon početnog citatnog odlomka nižu se drugi kontrastni. Dvojica se tješe, razgovaraju, nerijetko i natječu, odmjeravaju snage, ali kada zagusti jedan na drugog se mogu osloniti. Gdje god, govori skladatelj Josip Prajz.
Dvojica mladih nadarenih glazbenika ispričala su o svom glazbenom putu, usporedila odnos prema glazbi u inozemstvu i u Lijepoj Našoj, komentirala aktualno pitanje umjetnika u doba korone te otkrila »male tajne velikih majstora«.
I Mihovil i Martin odrastali su u glazbeničkim obiteljima pa je usmjerenja ka glazbenim vodama bilo očekivano i prirodno.
– Tata mi je violinist, radi kao profesor violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a mama je muzikolog i radi na Hrvatskom radiju. I ja sam krenuo od malih nogu, počeo sam svirati sa šest godina, tzv. četvrtinku, minijaturnu violinu za djecu, započinje Martin svoju uspješnu glazbenu priču, ali napominje da nije bilo forsiranja niti je on u samom početku bio entuzijastičan.
Međutim, kako je vrijeme prolazilo, glazba ga je zanimala sve više i više pa je jedini mogući izbor bila Muzička akademija.

Glazba u krvi
– Majka i otac pjevali su i još pjevaju u crkvenom zboru, tata je bio u klapi, sestra je upisala violinu i završila srednju glazbenu školu, brat je završio Akademiju i sad predaje u Glazbenoj školi sv. Benedikta kao profesor klarineta. Nisam imao ni ja previše izbora, šaljivo govori Mihovil koji je najprije bio u osnovnoj školi klavira.
No, na nagovor časne sestre Lucije, sjeo je za orgulje i zaljubio se u njih.
– Upisao sam srednju glazbenu školu Blagoja Berse u Zadru na odsjeku za orgulje u klasi prof. Martine Lazar, nakon toga Akademiju, priča Mihovil o svojim početcima.
Ističe kako je Glazbena škola Blagoje Bersa jako motivirajuća zajednica u kojoj se baš odgaja svaki učenik i kako je u Zadru imao priliku čuti razne glazbenike i razne vrste.
Premda posebnu pozornost privlači činjenica da je Martin od 2018. godine prvi violinist Zagrebačkog kvarteta, on pak smatra da je najveći uspjeh što je nastavio svirati nakon Akademije.
– Nastavio sam svirati, »koncertirati« poslije diplome što i nije čest slučaj, pogotovo u vrijeme korone. Tome doprinosi Zagrebački kvartet, a trudim se svirati i izvan toga, govori Martin što smatra svojim najvećim dostignućem.

«Ovdje sam doma«
Krpan studira i u Leipzigu na Visokoj školi za glazbu i teatar Felix Mendelssohn Bartholdy u razredu prof. Ericha Höbartha, a otkriva kako je u Njemačkoj glazba na vrlo visokoj razini te iznimno sistematizirana. Doduše, smatra da će i kod nas biti sve bolje i bolje.
– U Hrvatskoj je puno mladih, dobrih i zanimljivih umjetnika i pametnih što je jako bitno. Imaju neku ideju, osmišljavaju program, nije poanta svirati bez glave, tako neće daleko dogurati, slikovito tumači Martin koji smatra da je izniman faktor za uspjeh i dobra suradnja.
Mihovil je sretan i ponosan što od 2019., u sklopu programa Erasmus, studira na Umjetničkoj akademiji u Grazu, u klasi profesora Urlicha Walthera iako, zbog epidemije, nije doživio to »u punom sjaju«.
Obojica smatraju kako su tijekom srednje škole morali uložiti znatan trud, ali da im se to itekako isplatilo budući da rade ono što zaista vole i uživaju.
– Budući da kombinacija violine i orgulja nije uobičajena, Zadrani mogu očekivati neočekivano, šaljivo zaključuje Martin.
Ravnateljica Koncertnog ureda Zadar, Melita Ivković također ističe posebnost kombinacije i moć orgulja, a zanimljivo je da je riječ o trećim najvećim u Hrvatskoj i da se uz njih nije održavao koncert s violinom.
– Od prvog srednje ovdje održavam koncerte, ovdje sam doma, zbilja cijenim ovaj ogroman instrument. Čast mi je ovdje svirati, posebno s Martinom, zaključuje Zadranin Mihovil.

Niz nagrada
Zagrebački violinist Martin Krpan (1995.) od 2018. godine je prvi violinist Zagrebačkog kvarteta, našeg najstarijeg komornog ansambla osnovanog 1919. godine. Iste je godine diplomirao violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Leonida Sorokowa 2018. godine, a od 2016. godine studira i u Leipzigu na Visokoj školi za glazbu i teatar Felix Mendelssohn Bartholdy u razredu prof. Ericha Höbartha. Tijekom školovanja osvojio je niz nagrada na domaćim i inozemnim natjecanjima glazbe, kao i Dekanovu nagradu. Solistički je nastupio sa Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Zagrebačkim solistima i gudačkim orkestrom Hrvatske glazbene mladeži. S kvartetom je snimio nosač zvuka sa skladbama hrvatskih skladatelja, a u listopadu 2018. objavljen je nosač zvuka koji je snimio s violinistom Anđelkom Krpanom za diskografsku kuću Croatia Records.

Uspjesi mladog Zadranina
Zadarski orguljaš Mihovil Buturić (1996.) nakon završene srednje glazbene škole Blagoja Berse u Zadru na odsjeku za orgulje u klasi prof. Martine Lazar, 2015. godine upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu u klasi prof. Marija Penzara. Dobitnik je triju prvih nagrada na državnim natjecanjima u organizaciji HDGPP-a (2015., 2017. i 2019.). Niz godina sudjelovao je na Ljetnoj orguljaškoj školi u Šibeniku te se usavršavao na seminarima profesora P. Mašića, N. Imbrišak, G. Rosta, W. Kogerta (Austrija), H. Fairsa (Engleska i D. Cassana (Francuska). 2017. godine svirao je s Orkestrom mladih glazbenika te s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, a 2018. s Hrvatskim komornim orkestrom na nastupima u Beču i Salzburgu. 2019. godine nastupio je kao solist sa Zadarskim komornim orkestrom izvedbom Poulencova koncerta. Redovito nastupa samostalno te kao pratnja zboru i komornom zboru Muzičke akademije, zboru Capella Odak, Cantores Santi Marci te mnogim drugim zborovima na nastupima diljem Hrvatske i inozemstva. Od listopada 2019., u sklopu programa Erasmus, studira na Umjetničkoj akademiji u Grazu, u klasi profesora Urlicha Walthera.