Svi ju primjećuju, nitko je ne pamti… mrtva kopriva

 
Toliko puta su me ljudi pitali: »A koja je ovo biljka?« I od tih hrpu puta, pola otpada na mrtve koprive (bijele,crvene žute)…
Toliko nepravde ovim biljkama je učinjeno. Prvo ime, i narodno i latinsko- mrtva, ajme.. Samo zato što izgleda toliko slično koprivi a ne »peče«. Ne možeš ljudima ugoditi. Ako je kopriva nisu zadovoljni zbog plikova i prolaznog bola, iako je kopriva nevjerojatno ljekovita, počevši upravo od bola koji izaziva, ne samo da pomaže za artritis, jačanju organizma i sl. Nego baš ta bol izaziva povratnu biokemijsku reakciju sinergija, da u prvi tren zapeče, istina, no nagrada je oslobađanje endorfina, ili u prijevodu, smirenje, sreća, ugoda…
No vratimo se onoj koja ne peče,mrtvoj, nju baš zato što nije »zarežala« na nas prilikom dodira, odmah pogledamo sa prezirom i snishodljivošću. A njeno latinsko ime je, ako to može ikako biti, još gore. Lamium sp. Iz grčkog ždrijelo, ralje. Zbog oblika cvijeta koji kao da zijeva. Mitologija priča o libijskoj kraljici Lamiji koja je proždirala sitnu dječicu, iz osvete zbog gubitka vlastitog vanbračnog djeteta sa vrckavim i prepoduzetnim, ujedno i oženjenim, Zeusom. Sa tom pričom su u staroj grčkoj plašili djecu. A onda bi djeci ponudili da siskaju nektar iz istog tog omalovažavanog cvjeta. Baš kao i kod nas, i u Italiji, puno je djece upoznato sa ovim okusom kroz odrastanje… Znam jer mi je to ispričala moja prijateljica Luisa, uz popratno – pa zar i ti?!
U liječenju biljem smatra se da nit’ smrdi, nit’ miriše (dobro, istina, moglo bi se reći da ove biljke zaista pomalo smrde). Točnije, da, eto, ima nešto svojstava, no u usporedbi sa ljutom dvojnicom koprivom, ništa posebno…
E pa danas sam baš od volje izokrenuti stvari naglavce! Počnimo od obitelji, Laminaceae, ugledno plemstvo kojem pripadaju lavanda, menta, kadulja, ružmarin, limunov matičnjak i tako dalje…
Njezini cvjetovi su, gle čuda, savršenstvo prirode, poput rukavice obavijaju bumbare i pčele, tako da osobno želim vjerovati da su bar njima drage, osim što su prilično medonosne pa dakle već stižemo do dobrobiti koje pružaju. A kako mašta može svašta, tako ih moja, odlukom donesenom između mene i mene, vidi izbliza kao orhideje, ili sićušne boksačke rukavice biljčice koja se ne predaje. A tu su i dječje radosti odrastanja sa cvjetićem među zubima… A njihovi cvjetovi osim toga su i ljekoviti. Kao čaj od bijele mrtve koprive se skupljaju cvjetni vršci i koriste za liječenje: bijelog cvijeta, neredovite mjesečnice, kupelji od cijele biljke su za smekšavanje grčeva maternice (a ko’ je probao tu bol, zna i cijeniti nešto što ju ublažava). Također kupelji su i za omekšavanje kontuzija i oteklina. Čitava biljka je odlična za čišćenje krvi, izlučivanje sluzi, smirivanje grčeva, upala, slabokrvnosti, otečene slezene. A svježi listovi pomažu zacjeljivanju rana i opekotina.
A onaj dio o realnoj činjenici da u svježem stanju i izdanju pomalo smrdi, se mijenja kuhanjem. Ne samo da je čaj ukusan. Ova toliko prezrena biljka je ujedno i vrlo zdravo i izuzetno ukusno proljetno povrće!! O da, jestiva je, ima je posvuda i zahvalnim količinama. A u izdašnim količinama u biljci se nalaze i vitamin-kralj-C! A taj se stvarno upliće u jako puno esencijalnih procesa u našem organizmu. To nam je svima već dobro poznato, a kad pomislim da je taj vitamin otkriven TEK pred stotinjak godina, i još ga tek upoznajemo. Na primjer trenutno su prehlade u modi i svi ih »nose«. Znamo da taj vitamin pomaže. No, eto, on sudjeluje i u sintezi dopamina (neurotransmitera u mozgu), kao i u iskorištavanju aminokiselina tirozina i fenilalanina. Dopamin je poznat i kao molekula zadovoljstva….
Ova biljka sadrži saponine. Prirodni sapuni, pjene se i peru. No u tijelu povećavaju propusnost staničnih membrana i ubrzavaju upijanje lijekova u crijevnom sustavu kao i otrova i masnih tvari, pojačavaju iskašljavanje (ekspektoransi) i solvensi (lat.solvere=otapati, rahliti, dakle otapaju sluz), osim toga za toplokrvna bića su većinom neotrovni (slabi ili nikako upijanje u crijevima), ali za hladnokrvne (ribe, zmije, guštere) jesu jak toksin. Kod ljudi djeluju još kao diuretici, imunostimulansi, antiflogistici, antimikrobici, antilipemici i vazotonici.
I za kraj zanimljivost: tiho, tiho i bez puno buke u Italiji 2010. godine je ministarstvo zdravlja dozvolilo uvrštavanje biljnih ekstrakta ove biljke na spisak za prehrambene integratore kao pomoć kod problema sa menstrualnim ciklusom, fluidnost bronhijalnih izlučevina, funkcionalnost probavnog sistema i uklanjane probavnih plinova.
Da to je ta biljka na slici… Uz didaskaliju – aaaaa, pa vidio sam je toliko puta!!!