Molitvom štiti blago od ugriza poskoka!

Iako kalendarski još nije završilo ljeto svima nam je znano, čim prođe Mala Gospa ljetu je kraj. Da, jesen već kuca na vrata, zapravo još početkom ljeta i mediji i društvene mreže su više nego često spominjali rujan i listopad, mjesece u kojima će pandemija covid 19 imati još jače razmjere.
Kao da nemamo dovoljno stresa, straha i nekog nedefiniranog osjećaja pa brige oko ogrijeva i zimnice žele da se brinemo i strahujemo od mogućeg goreg.

Povratak na Glavicu
-Što će biti, biti će, smireno i samouvjereno kaže šezdesetpetogodišnjak iz Rovanjske, Milan Knežević, otac petero djece od dvije supruge i dodaje: –  Moj je otac imao poštapalicu: malo radi, malo kradi i malo se Bogu moli. Ja sam samo malo promijenio i kažem, puno se Bogu moli i ne boj se. Zar nam i Isus Krist ne govori: Ne bojte se ! Ja se ne bojim ni živiti, ni umriti. Možda zato što sam prošao šezdeset pa ka i svi sa šezdeset i kusur odradili smo svoje za sebe, obitelj i društvo, dali od sebe najviše i najbolje što smo znali i umili dok je je kod mladih posve drugačije, njima tek prethode bitke i izazovi, dokazivanje, padovi i usponi, jednom riječju neizvjesnost  a najvažnije je da imaju svoj cilj i da na njemu rade, da ustraju, poručuje u svom stilu Milan Knežević.
On ima stado od oko 100 grla rasplodnih koza, jarčeva i jaradi. Obiteljska kuća mu je u Rovanjskoj dok je njegovo blago smješteno 4 km prema Velebitu – na Glavici kitnastoj. To je stari zaseok koji je nekad imao desetak ” dimova”,  kaže Milan. Znakovito dodaje da je i on  tu  rođen,  odrastao,  vratio se sada čeka starosnu mirovinu.
Na Glavici i blago i on imaju sve potrebno –  smještaj, vodu, ispašu, a napose  najbolji  mir i zrak na svitu. Blago je zdravo i u najboljoj kondiciji, ali i Milan ima kondicije na pretek. Kako ne bi imao kad dnevno, barem u ljetno  ( dvokratno ) vrijeme samo u odlasku i povratku kući pređe 16 km, plus kretanje za stadom na ispaši.

Molitva od koje se blago oporavi
– Stočari se boje vuka i poskoka, kako zbog blaga tako i zbog sebe.  Ne znaju da se jednako tako i vuk boji njih. A,  što se poskoka tiče, ja se za sebe ne bojim a za blago, također se ne bojim jer uvik sa sobom nosim molitvu “Bože pomozi” i ako se dogodi ugriz odmah je na licu mjesta izmolim, kaže Milan i prisnažuje: –  Molitva je toliko moćna da se ovca ili koza trenutno oporave. A, šta ja to vama govorim, obraća mi se Milan,  pa vi najbolje znate da vas  nikad nisam pozvao  na vještačenje zbog ugriza poskoka, a nisu ni moji rođaci Manda i  Dragan Basa. Jučer im se dogodila šteta od vuka, ali poskoka riješimo molitvom, ističe Milan.
Ja sam uvjerena da ste u pravu,  kao što sam uvjerena da se iskrenom molitvom može puno toga izmoliti, kažem pa ga lijepo zamolim da mi pročita molitvu kako bi ju objavili, te tako omogućili i drugim uzgajivačima ovaca, koza a pretpostavljam i goveda u ne daj Bože slučaju ugriza poskoka. Dobro je da ste to spomenuli jer i ja jako volim pomoći svima u nevolji, govori Mile, dok traži molitvu po džepovima odjeće koju nosi isključivo kad on i stado kreću na pašnjake.
BOŽE POMOZI
Oj ti zmijo  zmijurljava. Pod glavom ti studen kamen  uzglavač, crna zemlja prostirač, sveto nebo ogrtač.
Sveti Pere koji zaustavljaš zmije, paukove, Isus liči, njegova se majka diči.
Kako Isus lipo liči da bi Zrna ( ime životinje) zdrava ostala kao onda kad je od majke postala.
Amen !
Kratka i  sažeta molitva a vjerujem i učinkovita, samo me jedno zbunjuje, a to je navođenje  imena životinje. Mora li to baš biti ime životinje, nije li dovoljno reći ove ovce, koze, teleta, krave jer meni je poznato jako malo stočara, osim uzgajivača goveda koji su dali imena svojim kozama ili ovcama, poglavito onih uzgajivača koji imaju stada oko stotinu grla.

Slučaj Gorana Zrilića iz Popovića
Apropo toga, ispričam Milanu slučaj Gorana Zrilić iz Popovića. Goran ( 43.g.) posjeduje 150 grla ovaca. Imao je štetu od vuka pri kojoj je od same ovce ostalo vrlo malo a nestala je i ušna markica. Kako u Zapisniku očevida mora biti naveden broj markice, ne preostaje ništa drugo nego izvršiti kontrolu brojeva svih jedinki u stadu i vidjeti koji broj nedostaje.
Ili, kao Goran koji je svakoj ovci dodijelio ime i odmah  je prepoznao da je usmrćena ovca – Bara, te vrlo lako našao Barin broj u bilježnici u kojoj su sve ovce navedene pod svojim imenom i  brojem ušne markice. Hm, hm, misli se Milan, nije ni njemu jasno kako u takvom slučaju postupit. Pretpostavljam da su u vrijeme nastanka molitve uzgajivači imali mala stada i da im je životna kolotečina bila jednostavnija a svakako manje stresna i da su stoga brižnije pazili svoje blago i svakom pojedinom dodijelili ime. Bilo kako bilo, molitva nakanjena stradalom grlu sa vlastitim  imenom ili bez imena ne može naštetiti.
Bila sam već na odlasku kad me Mile pozove da se vratim i zapišem još jednu staru molitvu koja je vrlo moćna i može pomoći cijeloj obitelji.
BOŽE POMOZI
Bože, naš božanski Otac i Stvoritelj, molim Te,
prođi kroz moju kuću i ukloni sve moje brige i bolesti i pazi i liječi moju obitelj.
Amen !

OD SIJEČNJA DO DANAS

U Zadarskoj županiji 143 štete od vuka i poskoka
Od siječnja do danas u našoj Županiji uzgajivači ovaca, koza i goveda prijavili su 143 štetna događaja na svojim životinjama. Od tog zbira 120 šteta na životinjama prouzročio je vuk, a 23 poskok.
Prvi ugriz poskoka prijavljen je u ožujku dok je u svibnju bilo najviše prijava od poskoka. Najviše prijava šteta počinjenih od vuka došlo je iz Golubića, preko 30 prijava , tu bih naglasila da je u veljači ukupno prijavljeno 9 štetnih događaja od čega iz Golubića 6. Iza Golubića je po broju šteta Zelengrad, potom Medviđa i poneka sela Bukovice.
Po broju stradalih grla kod jednog uzgajivača, Bukovica ipak zaostaje za Ravnim Kotarima. Naime, ovu godinu OPG – o Marka i Jasne Mamić iz Lišana Ostrovičkih  pamtiti će kao najlošiju po broju stradalih ovaca, koja je bila oko 50 grla.