U SPOMEN Pripadnici ZSS-a obilježili 27. obljetnicu pogibije bojnika Nenada Mataka na Velebitu

Pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga HV-a, predvođeni pukovnikom Mirkom Bošnjakom, krenuli su na 14 kilometara dugu hodnju na Velebitu, obilježavajući 27. obljetnicu pogibije pripadnika specijalnih postrojba, bojnika Nenada Mataka – Mehe, priopćio je u subotu MORH.
Na hodnju Velebitom pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga (ZSS) krenuli su u petak.
Polazna točka hodnje bila je u Nacionalnom parku Paklenica u mjestu Veliko Rujno, a završena na točki Račabuša, mjestu pogibije bojnika Mataka, gdje se paljenjem svijeća još jednom odala počast poginulom hrvatskom branitelju.
Uz pripadnike ZSS-a, na hodnji su, uz članove obitelji bojnika Mataka, sudjelovali bivši pripadnici specijalnih postrojba, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata te juniori veslačkog kluba »Jadran« iz Rijeke s trenerom Željkom Ravlićem, bivšim pripadnikom specijalnih postrojba.
Na Velikom Rujnu u crkvi Velike Gospe Svetu misu služio je don Marinko Jelečević na kojoj su nazočili svi sudionici hodnje, priopćeno je iz Ministarstva obrane RH (MORH).
Zamjenik zapovjednika Zapovjedništva specijalnih snaga pukovnik pukovnik Mirko Bošnjak rekao je kako mu je drago što su na ovogodišnjoj hodnji Velebitom, uz pripadnike ZSS-a i predstavnike udruga sudjelovali mladi sportaši. Upravo je ovo primjer kako se promiču i njeguju vrijednosti Domovinskog rata, naglasio je.
»Na današnji dan prisjetili smo se velikog heroja Domovinskog rata, bojnika Nenada Mataka – Mehe, ali i svih onih koji su dali svoj život za domovinu. Dobro je poznato kako pripadnici ZSS-a gaje duh zajedništva, pobjede i kako se njeguje sjećanje na poginule«, rekao je pukovnik Bošnjak. Istaknuo je da je ova hodnja primjer kako se održava fizička spremnost koja je preduvjet za svaki drugi oblik spremnosti, koja se postavlja ispred svakog vojnika.
Bojnik Nenad Matak – Meho junak je Domovinskog rata kojem je dodijeljeno priznanje Red kneza Domagoja s ogrlicom za junačka djela. Bojnik Matak smrtno je stradao 14. ožujka 1993. godine na Velebitu u području Račabuša nailaskom na neprijateljsku minu. Njegovi suborci danas svjedoče kako je posebnu ljubav imao prema Velebitu te da je uvijek govorio: »Ako ginem, neka ginem tamo«.