Oni su prvi diplomirali na zadarskom fakultetu

Božidar Šimunić, Ivan Aralica i Boško Jovović, prvi su diplomanti Filozofskog fakulteta u Zadru! Upisali su studij 1956. godine kada je Fakultet započeo s radom (osnovan je 1955.) kao sastavnica Sveučilišta u Zagrebu u čijem je sastavu ostao 19 godina.
Zadarski Filozofski fakultet je prva visokoškolska ustanova izmještena iz Zagreba, tada jedinog sveučilišnog grada u Hrvatskoj, a po broju odsjeka, nastavnika i studenata, najveće visoko učilište na hrvatskom Jadranu. Od 1975. djelovao je u sastavu Sveučilišta u Splitu kao njegova najveća ustanova da bi osnivanjem Sveučilišta u Zadru došao pod njegovo okrilje.
Šimunić i Aralica bili su zadarski studenti iz zadarskoga kraja, a Jovović pak zadarski student iz crnogorske Podgorice koji se upisao u tu prvu generaciju studenata iz 1956. Neki njihovi kolege sjećaju se da je Jovović bio visoki, stasiti Crnogorac, izvrstan student koji je na francuskom jeziku pisao ćirilicom.
Životni i profesionalni put tadašnjih brucoša Božidara Šimunića i Ivana Aralice bit će vrlo plodonosan. Šimunić je nakon studija vremenom postao ugledni novinar dočekavši mirovinu na Radio Zadru, a danas obnaša dužnost tajnika zadarskog Ogranka Matice Hrvatske. Dugogodišnji je kulturni djelatnik koji je ostavio vidljiv trag u javnom životu grada, a moglo bi se reći da mu je životno djelo veliki Rječnik bibinjskog govora objavljen 2013. godine na 865 stranica koji u sebi sadrži i vrijedan dodatak »Pjesme i zapisi na bibinjskom govoru«.
Da, bilo je to 30. rujna 1960. Ja, Aralica i Jovović ušli smo u dvoranu u osam sati i izišli u podne. Obranili smo diplomski rad i tako prvi na fakultetu završili studij – prisjeća se precizno Božidar Šimunić u izjavi za naš list.
Ivana Aralicu, dakako, nije potrebno predstavljati jer je riječ o jednom od naših najvećih književnika koji je već do sada iza sebe ostavio impozantan opus. U vrijeme bivšeg jugoslavenskog režima, Aralica je slovio kao politički nepoćudna osoba za predstavnike službene vladajuće ideologije (iako je već u tome razdoblju objavio neka od svojih značajnih djela), a nakon 1990. imao je kratke »izlete« u politiku. Na prvim višestranačkim izborima kandidirao se bez uspjeha na listi Koalicije narodnog sporazuma koju je predvodila Savka Dabčević-Kučar, da bi se kasnije približio predsjedniku Franji Tuđmanu i bio jedan od njegovih bliskih suradnika i savjetnika.