U ovom ravnokotarskom selu se branio Zemunik, Zadar, ali i Hrvatska

Točno 28 godina je prošlo od jednog od najtežih dana koje je Zemunik, dično ravnokotarsko mjesto preživjelo u Domovinskom ratu. Tog 3. siječnja 1992. godine agresorska JNA potpomognuta domaćim, ali i uvezenim četnicima krenula je u opći napad na Zemunik.
Krenuli su agresori sa svim raspoloživim snagama, oklopništvom, pješaštvom, uz pomoć teške artiljerije i zrakoplova, sve to kako bi pokušali osvojiti Zemunik prije 18 sati i početka dogovorenog Sarajevskog primirja. No, malobrojna, ali hrabra i srčana družina hrvatskih branitelja uspješno ih je zaustavila i vratila na početne položaje.
– Iako je bio u teškom položaju i poluokruženju, Zemunik nikada nije pao u neprijateljske ruke zahvaljujući ljudima koji su ga branili. To je datum kojeg se s ponosom prisjećamo i slavimo ga na današnji dan, kazao je Željko Fabijan, predsjednik Udruge Samostalna satnija Zemunik.

Priča o Davidu i Golijatu
Tog dana u Zemuniku su, nažalost, poginula četiri civila, a u obrani mjesta u Domovinskom ratu život su izgubila 24 hrvatska branitelja.
– Skupili smo se proslaviti važan i bitan dan u novijoj povijesti Zemunika, dan sjećanja na 3. siječnja 1992. godine, kada je rekao bih konačno i definitivno obranjen Zemunik. Bilo je to sve samo ne lako, svi mi ovdje okupljeni se iz djetinjstva sjećamo biblijske priče o Davidu i Golijatu, sjećamo se opisa Golijata, njegove veličine i snage, njegove najmodernije ratne opreme i najmoćnijeg naoružanja tog vremena. Nasuprot njemu bio je golobradi mladić, u skromnoj odjeći i sa šlapama na nogama, bez ikakve ratne naobrazbe i iskustva, naoružan jedino praćkom kojoj je branio svoje stado, koji usprkos nikakvim izgledima, na opće u toj neravnopravnoj borbi, podsjetio je Ivica Šarić, načelnik.
Svaki čovjek na svijetu, kaže Šarić, dođe u situaciju da bude David, da može biti onaj koji će protivno svakoj logici i zanemarivim izgledima za uspjeh stati u obranu od zla, od agresije i terora, poput naših branitelja koji su nenaoružani stali pred jednu od najjačih sila i pobijedili.
– Učimo našu djecu da hrvatski branitelji nisu bili nikakvi Rambo tipovi, već obični skromni, jednostavni ljudi velikog srca, koji su srcem i odlučnošću dobivale bitke u Domovinskom ratu, poručio je Šarić.

Ratni pakao
Nazočnima se obratio i brigadir Goran Huljev, izaslanik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske te ministarstava obrane i hrvatskih branitelja.
– Agresori više nikad, nakon 3. siječnja 1992., nisu pomaknuli obrambenu liniju hrvatskih snaga. Kasnije su samo uzmicali, od akcije Maslenica pa sve do konačne pobjede hrvatskih snaga u Oluji, poručio je Huljev.

»Mi smo imali krunicu oko vrata i veliko srce, a oni samo željezo. A znamo da željezo nikad ne može pobijediti srce
župan Božidar Longin

Posebni izaslanik hrvatske predsjednice, Kolinde Grabar Kitarović, bio je Danijel Telesmanić – Did, a predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića zadarski župan Božidar Longin.
– Ovdje na ovom igralištu izašli smo iz kamiona. Kad smo krenuli prema Smokoviću bila je magla, garež, gusti dim, ratni pakao. Mi smo imali krunicu oko vrata i veliko srce, a oni samo željezo. A znamo da željezo nikad ne može pobijediti srce. Bila je to jedna od najvećih pobjeda, naglasio je Longin, sudionik obrane Zemunika.

Ništa dobroga s istoka
Pritom je istaknuo kako treba promicati vrijednosti i istinu, povećati znanje i zanimanje novih naraštaja o Domovinskom ratu.
– Ovih dana čitamo kako su mladi iz Hrvatske sa zagrebačkog kolodvora krenuli vlakom na novogodišnji tulum u Beograd. Međutim, tamo su ih mrknuli, prevarili ih, nisu ni bili na zabavi. Pouka, ništa dobro nam s istoka nije došlo, poručio je Božidar Longin.
Hrvatsku himnu Lijepa naša domovina i pjesmu »Dajem ti srce« otpjevala je ženska klapa Kandelora iz Zemunika.
Kod spomenika u centru Zemunika vijence je položilo i svijeću zapalilo 15-ak izaslanstva. Molitvu odrješenja kao i svetu misu u župnoj crkvi Kraljica mira – Kraljice Hrvata predvodio je župnik don Jerko Vuleta.