Ja, samo ja

 
Lijepo je biti sam, tužno je biti napušten. Dobro jutro, sebičnosti. Richard Dawkins, guru suvremenog ateizma, napisa bitnu knjigu Sebični gen. Šjor Richard, navodi kako u nama postoji priroda, kodovi, koji nas upućuju na elementarnu sebičnost. Sve što činimo, načini na koji djelujemo, navodna ljubav koju dijelimo: sve činimo iz sebičnih razloga. Najbitniji sam ja, a ti si bitna ili bitan ukoliko služiš mojoj sebičnosti. I najveća, najčovjekoljubnija djela po sebičnom genu proizlaze iz sebičnosti. Ti si dobra, dobar si ukoliko se klanjaš mome veličanstvenome ja. Moje ja kaže ti: služi mi. Drugi je jedino bitan ukoliko uočava, prizna, divi se mojoj nenadmašnosti, veličanstvenosti. Zrak koji nas okružuje ispunjen je molekulama sebičnosti. Ukoliko to ne činiš oholo ću te ignorirati, postat ćeš za mene zrak, nepostojeća pojavnost, predmet moga prezira,
Sebičnost je lukava. Često se oblači u brigu i zauzetost za drugoga. Sebičnost, kada je nemoćna udružuje se sa drugim sebičnostima u sebične interesne skupine: političke stranke, vjerske skupine, sindikate: koji ne vide teže potrebe drugih od svoje uske skupine. U temelju različitih skupina, nalaze se različiti oblici sebičnosti.
Kako bi se obranila osobna sebičnost poseže se za intrigama, klevetama, lažima. A da bi se sačuvala grupna sebičnost policijska kontrola sve je stroža, suptilnija, špijunaža ulazi ljudima u domove i u postelje. Mediji služe interesnim sebičnostima obučeni u navodnu, labavu slobodu. Zabavljaju, stvaraju trendove, manipuliraju i zaglupljuju. Bitno je tuđe sebičnosti izvesti na čistac, a svoju obući u haljinu brige za drugoga. Vjerskim skupinama dominira naš bog koji je praviji i istinitiji od drugih bogova. U našeg boga utiskujemo epitete koji potvrđuju našu sebičnost: moj, naš. Pisati je sebičnost. Djeca sebičnosti su: oholost, prezir, ignorancija, zadrtost.
Veličanstveni glumac James Cagney kao Cody Jarrett, patološki kriminalac, u filmskom klasiku Bijelo usijanje velikoga Raoula Walsha, podiže se ljestvama na visoki rezervoar, gonjen od policije vičući: »Mama, na vrhu sam svijeta.« Čežnja za vrhom svijeta, najdublji je poticaj sebičnosti. Veličanstveni su klasični filmovi (film noir), jer precizno prikazuju gabarite ljudske sebičnosti.
Sebičan sam. To je osnovno priznanje. Je li sebičnost dobra? Ne znam, znam samo da postoji. Priznati postojanje sebičnosti, znači početak dobrog razgovora o prirodi čovjeka.