Gradska knjižnica odbila promociju zbog – “asistentice iz pakla”?

Prva autobiografska knjiga jednog invalida u Hrvatskoj koju je pod naslovom "Istinom protiv svih" nedavno objavio 31-godišnji Zadranin Antonio Milanović, privukla je veliki broj zainteresiranih građana koji su prošli petak nazočili njezinu predstavljanju u Kneževoj palači. Antonio, inače 100-postotni tjelesni invalid koji je obolio od cerebralne paralize uslijed oštećenja mozga pri porođaju, trebao je svoju knjigu predstaviti u Gradskoj knjižnici – inače ustanovi u kojoj je i zaposlen – kako su neki mediji već bili najavili, ali je zadnji dan prije same promocije došlo do preokreta – ona se neće održati u Gradskoj knjižnici nego u Kneževoj palači!
Nakon ovog nenadanog preokreta, krenuo je glas. Priča kaže da je do otkazivanja "gostoprimstva" od strane Gradske knjižnice došlo zbog jednog dijela teksta u Milanovićevoj knjizi gdje on opisuje jednu scenu iz razdoblja svoga studiranja kada se jedna asistentica na toj katedri, jednom prilikom prema njemu verbalno odnosila s razvidnim omalovažavanjem, a što je u njemu izazvalo nelagodu, osjećaj manje vrijednosti i gubitka optimizma u studiranju.

Prepoznala se u knjizi
U objavljenoj knjizi, autor nije imenovao dotičnu osobu nego ju je nazvao "asistenticom iz pakla". Kako glas kruži ("fama volat") ta se osoba navodno prepoznala u tome tekstu i intervenirala kod uprave Gradske knjižnice zbog čega je donesena odluka da se u toj ustanovi ipak neće održati promocija sporne knjige. O čemu je zainteresirana publika mogla doznati samo dan prije promocije.
Na pitanje da nam objasni razloge "seljenja" promocije iz Gradske u Kneževu, odnosno potvrdi priču koja figurira kao neka vrsta "javne tajne", sam autor je odgovorio nama, kao i u svome sinoćnjem nastupu na Televiziji Diadora:
– Ne bih htio iskoristiti ovaj medijski nastup kako bih Vam potvrdio ili demantirao razloge otkazivanja promocije moje knjige u Gradskoj knjižnici. Mogu samo reći da razlog koji je službeno naveden nije pravi, ali bih Vas uputio da to pitanje uputite vodstvu Gradske knjižnice, i štogod vam oni odgovorili, ja se neću žaliti. Ja, naravno, znam koji je razlog, ali ne bih htio da se moja knjiga prvenstveno svodi na tu priču. Sve što sam u knjizi napisao, istina je. Zato se i zove Istinom protiv svih. Stojim iza svake riječi koju sam objavio, a kao što možete pročitati nisam u tome "poštedio" nikoga, čak ni neke članove moje obitelji. Ali, ponavljam, knjiga nije nastala radi osvete ili obračuna s bilo kim, nikoga nisam spominjao imenom, ja sam svima sve oprostio, htio sam ovom knjigom samo pomoći da se u našem društvu potakne svijest o tome da su invalidi samo ljudi sa svim svojim ljudskim potrebama željama, nadama i ciljevima, poručio je mladi Zadranin koji kao invalid radi u knjižnici na pola radnog vremena.

»Ne vidim ništa sporno u sadržaju ove knjige, jer kao knjižnica nikada ne ulazimo u sadržaj građe knjiga koje se nalaze na njihovim policama. Mi na policama imamo tema i knjiga o kojima se može raspravljati na različite načine
Dorotea Kamber-Kontić

Za razlog otkazivanja dugo najavljivane promocije, što je zbunilo Zadrane zainteresirane za ovu knjigu, pitali smo, naravno, i Doroteju Kamber-Kontić, ravnateljicu te ustanove u kojoj radi i sam Milanović. Ona takve sumnje u potpunosti odbacuje te tvrdi:
– Prema informacijama koje smo dobili, procijenili smo da prostor multimedijalne dvorane Gradske knjižnice neće biti dovoljan za Antonijevu promociju, i u dogovoru s njim, predstavljanje knjige smo prebacili u Kneževu palaču.

Djelo slobodnog stvaranja
Štoviše, ravnateljica Kamber-Kontić ističe kako ne vidi ništa sporno u sadržaju, jer oni kao knjižnica nikada ne ulaze u sadržaj građe knjiga koje se nalaze na njihovim policama.
– Mi na policama imamo tema i knjiga o kojima se može raspravljati na različite načine, poručuje Kamber-Kontić, dodajući kako je knjižnica kao javna ustanova po svom strateškom planu i viziji otvorena prema svima, neovisno o vjerskoj, političkoj, nacionalnoj ili bilo kakvoj drugoj pripadnosti.
Ne ulazeći, dakako, u arbitriranje tko u ovoj priči iznosi pravu i cjelovitu istinu o slučaju "seljenja" jedne knjige na drugu adresu, možemo jedino zaključiti da bi uistinu bilo tužno ako bi u "priči koja kruži" bilo imalo istine. Jer, knjiga je djelo slobodnog stvaranja. Ako je netko povrijeđen, ima pravo na zadovoljštinu, bilo na sudu ili javnim demantijem. Ako se, pak, knjizi zatvaraju vrata čak i jedne knjižnice, zbog razloga o kojima se ovih dana puno govori – a koje autor knjige ne potvrđuje, ali ni ne demantira (!) – onda bi to uistinu bila šteta ne samo za tu knjižnicu, nego i gradsku kulturu u cjelini. Nadajmo se da ipak nije tako.