Nadin je u prapovijesti bio grad važan poput Zadra

U posljednjem broju Glasnika Sveučilišta u Zadru Lanterna izv. prof. dr. sc. Dario Vujević predstavio je istraživanja u špilji Vlakno na Dugom otoku te na nekropoli iz rimskoga doba u Nadinu. Ovaj projekt koji financira Zaklada za znanost vodi doc. dr. sc. Martina Čelhar, a Vujević sa studentima provodi studentsku praksu. Na nadinskoj Gradini u kontinuitetu se živjelo barem od 8. stoljeća prije Krista do 6. stoljeća poslije Krista. Površina starog Nadina unutar bedema iznosila je 7,5 hektara, a u predrimsko i rimsko doba u njemu je moglo živjeti oko 400 stanovnika, što je u to doba bio velik broj.

Važna točka pokraj rimske ceste
Nadin kao naselje postoji od duboke prapovijesti, od željeznoga doba, kada su prvi stanovnici naselili ovaj kraj, do nadinske gradine, nakon čega su došli Rimljani. Tako ovdje imamo i rimski grad, pa grad iz srednjega vijeka i kasnije iz turskoga razdoblja. Nakon što Venecija pod svoju vlast vrati ovaj prostor, poslije Kandijskoga rata, život u Nadinu prestaje. Zapravo, seli se u okolna sela. Gore na brdu je naselje s impozantnim građevinama i bedemima, vrlo poznato u znanstvenim krugovima, a ispod je groblje, velika nekropola. Nadin je bio bogat grad, važna točka pokraj rimske ceste.
Trenutačno u podnožju povijesnoga i staroga Nadina sa studentima istražujete nekropolu. Zašto?
Nekropole su vrlo zahvalna nalazišta jer se vrlo brzo dođe do nekih podataka o ritualnim praksama i arheoloških nalaza. Otkrili smo da su pokopi ovdje bili malo ekskluzivniji, bogatiji su prilozi, za razliku od naselja gdje su pronađeni samo predmeti iz svakodnevnoga života. Pokapani su Liburni i građani u rimsko vrijeme, ljudi iz prapovijesti, a kršćanski grobovi trebali bi biti u blizini crkve, no to još nismo istraživali.
Liburni su se brzo asimilirali nakon dolaska Rimljana?
Liburni su bili vješti pomorci i trgovci te su vrlo brzo prešli na stranu Rima. Brzo su stupili u kontakt s Rimljanima jer su shvatili kakva će biti priča ako im se suprotstave. Stoga su i dobili malo više slobode. U grobovima su od nakita većinom zastupljene brončane kopče ili ogrlice s jantarom te predmeti od alabastera. Jantar je u to doba bio vrlo popularan, ekskluzivna roba, a Nadin je bio bogat grad. U prapovijesno vrijeme Nadin i Zadar su ekvivalent, tek u rimsko vrijeme Zadar ima političku moć, ali Nadin je i dalje vrlo moćan grad. Zadar je kolonija u to vrijeme, a Nadin municipij, što je malo niži rang, ali jednako bogat i velik grad. Glavna rimska cesta je ovdje, a vodila je prema Benkovcu i Asseriji, koji je još jedan važan lokalitet.

U Vlaknu je pokopan najstariji Dalmatinac, Šime
Vaši projekti su manje-više bazirani na ranim razdobljima paleolitika i neolitika?
Moji projekti su više usmjereni na zadarske otoke, špilju Vlakno na Dugom otoku kao glavni lokalitet, koja posljednjih desetak i više godina privlači pozornost znanstvene i šire javnosti. Osim činjenice da je Vlakno mala špilja, ona već sada nalazima parira najpoznatijim lokalitetima iz paleolitika i mezolitika koji su mnogo impozantniji, primjerice, Postojni.
Po čemu je Vlakno postalo toliko poznato?
U Vlaknu je pokopan najstariji Dalmatinac, Šime, kako su ga nazvali u novinama. Šime je star desetak tisuća godina. Riječ je o jednom od rijetkih sačuvanih kostura iz tog vremena. Na cijelom našem dijelu Jadrana ih je pet-šest, a većina ih je iz Vele špilje na Korčuli.
Koliko dugo i kako je živio Šime?
– Šime je imao dobar život. Živio je 40-ak godina, što je za to vrijeme dugo. Prema analizama, nije imao nekih bolesti niti tjelesnih oštećenja. Pokopan je jednostavno, u plitku jamu i zasut kamenjem i s malo zemlje. Umro je možda zbog neke infekcije. Kostur je, na svu sreću, ostao sačuvan. Svi Šimini ostaci su analizirani, od samih kostiju do naslaga na zubima. Na tome su radile različite institucije vani, prije svega Oxford, Rim i Cambridge. Nažalost, prisiljeni smo slati nalaze van na analizu.

U planu istražiti i druge spilje
Čime se hranio?
– Bio je lovac, sakupljač biljaka, školjaka i puževa i ribar, hranio se morskim plodovima, uglavnom ribom. More mu je bilo uz špilju. Imao je robinzonski, ali lagodan život za to vrijeme. Ljudi iz špilje Vlakno dobro su jeli, pronađeni su ostaci riba, velikih orada, šampionskih primjeraka, životinja, osobito jelena, zatim školjaka, puževa koje su, čini se, obožavali.
Jeleni na otocima?
– More je tada bilo znatno niže. Tek nekoliko tisuća godina prije Šimina vremena Jadransko more je dopiralo do linije Ancona – Zadar. Sve sjevernije je dolina, a Dugi otok zapravo je bio brdo. No, more je u Šimino vrijeme blizu, a Dugi otok, ako je bio spojen s kopnom, bio je spojen nekom privlakom. Jeleni koji su tamo živjeli ostali su na otocima i bilo ih je dok ih nisu izlovili.
Je li se fizička konstitucija ljudi iz špilje Vlakno razlikovala od naše?
– Njihova fizička konstitucija nije se mnogo razlikovala od naše. Šime je bio robustan, mišićav, ali ljudi tog doba fizički su bili slični nama, i po ponašanju, samo prilagođeno tom vremenu i toj tehnologiji. Imali su svoj način da prežive i uživaju. U starijim slojevima špilje Vlakno ima još dosta toga za istraživati. No, planiramo istražiti i neke druge špilje, dvije ili tri na Dugom otoku koje su potencijalno dobre za istraživanje. Ako prođe projekt koji smo prijavili, pregledavat ćemo i ostale otoke.