ZADARSKI LIST – OD IDEJE DO INSTITUCIJE Dnevnik Zadarski list pokretan strašću (10)

Kroz nepunih pet godina napornog rada  do tada tjednik Zadarski list je stasao i postao jedan od najuspješnijih regionalnih projekata u Hrvatskoj. Primjer samoniklog poduzetništva, neka vrsta "gospodarskog čuda", kako ga je nazvao časopis Hrvatskog fonda za privatizaciju. S iskustvima stečenim u stvaranju tjednika, sazrijevala je i nakana da se uđe u najveći projekt svakog izdavača – dnevni list.
 

Zahtjevan, skup i rizičan posao
– "Veselim se činjenici da naš grad dobiva dnevni list" – bio je najčešći odgovor u anketi koju smo proveli među čitateljima. Čak 88 posto ispitanika podržalo je prelazak Zadarskog lista na dnevno izlaženje. Dogodilo se to 21. prosinca 1998. godine.
– Dnevnik Zadarski list predstavlja napokon svjetlo u tunelu – rekao je tada Željko Lončar.
Lijepo rečeno, no i prije starta pokazalo se koliko je projekt dnevnog lista zahtjevan, skup i rizičan posao. Riskantan, čak i tamo gdje postoje svi potrebni preduvjeti od tržišta i novinske infrastrukture do materijalnih i kadrovskih pretpostavki. Kao i u slučaju Štrokovokog "Zapada" ili Pukanićeve "Republike", Jurlekinog 21. stoljeća i drugih dnevnih novina u koje su upucani milijuni, a koje su, unatoč odličnim preduvjetima, nakon samo nekoliko mjeseci izlaženja, ugasnule i netragom nestale.
U slučaju Zadarskog lista, prije pokretanja dnevnika, nijedna od spomenutih stavki nije dokraja ispunjena. Nijedna, osim strasti, teško opisivog entuzijazma i danonoćnog rada.
Niti je bilo novaca, niti dovoljno (kvalitetnih)  kadrova, a na tržištu dnevnih novina u vlastitom gradu trebalo je steći naklonost čitatelja godinama "navučenih" na splitsku Slobodnu Dalmaciju.
 

Entuzijazam, start i teškoće  Zadarkomerca
Na upit nije li dnevni list ipak prevelik zalogaj za tadašnju malobrojnu novinsku ekipu odgovorio sam: – Je, ali i mi ćemo se kao Napoleon najprije upustiti u bitku, a onda ćemo vidjeti što nam je činiti. Isto su mislili i tada zamjenici glavnog urednika Šenol Selimović i, danas nažalost pokojni, Željko Luburović. Svi u malobrojnoj redakciji krenuli smo složno  s puno entuzijazma.
Prvi brojevi na 24 stranice ( cijena 4,5 kuna)  dobro su  prošli na tržištu, ali je prodaja s vremenom počela padati.
Dodatni uteg bile su teškoće u koje je počeo zapadati Zadarkomerc, pa i njegov vlasnik Ante Jurjević, a on je uz Tiskaru ZAK,  tada preko svojih posrednika bio i većinski vlasnik  vlasnik prvog zadarskog dnevnika. Teškoće i za Zadarski list, ne samo zbog logistike, nego još više zbog imidža. Jer, novine žive od povjerenja čitatelja, a afere oko Zadarkomerca samo su štetile.
 

NARODNI LIST  25. PROSINCA 1998. NAJAVIO

„Zadarski list“ od ponedjeljka dnevna novina
Do jučer tjednik, „Zadarski list“ je od ponedjeljka, 21. prosinca, dnevna novina, sedma u državi. Grad Zadar je tako nakon Zagreba, Splita, Rijeke, Osijeka, Pule i Karlovca u prigodi da se izbori za svoje mjesto pod suncem u hrvatskom medijskom prostoru, što neće biti nimalo lako kada se zna da je uredništvo te novine krenulo u ovaj projekt s istim onim novinarskim snagama s kojima je do jučer pravilo tjedno glasilo. No, kako god bilo, novi će „Zadarski list“ izlaziti na 32 stranice, po cijeni od 4,50 kuna, s posebnim prilozima ponedjeljkom, srijedom i petkom, a tiskati će se, kao i do sada, u tiskari ZAK koja je u vlasništvu „Zadarkomerca“.
G.B.