DAROVI VUKOVARU Donacija OŠ Čakovci i emotivni obilazak Vukovara u kojem srce lupa kao ludo

Osnovna škola Sukošan drugu godinu za redom bila je u dvodnevnom humanitarno-edukativnom posjetu, hodočašću u hrvatski grad patnje, herojski grad Vukovar gdje su Osnovnoj školi Čakovci kod Vukovara i područnim školama u Berku, Mikluševcima i Tompojevcima uručili humanitarnu pomoć koju su na inicijativu i u organizaciji učiteljice Nevije Pavić i ovog puta sakupili učenici iz Sukošana i Debeljaka.
Uz druženje i prigodni domjenak s djelatnicima OŠ Čakovci razmijenjeni su i prigodni pokloni.
– U humanitarnoj akciji prikupljane su razne školske, prehrambene, higijenske i druge potrepštine, koje su uručene Martini Balić, ravnateljici OŠ Čakovci, kazala je Nevija Pavić zahvalivši učenicima, njihovim roditeljima i kolegama učiteljima koji su nakon nedavne humanitarne akcije »Srce zadarsko za Josipa Grdovića i prijatelje« još jednom iskazali veliko srce i plemenitu dušu u školskoj humanitarnoj akciji »Za Vukovar«.

Općina bus, hodočasnici 220 kn, Mare sve ostalo
U minibusu, kojeg je financirala Općina Sukošan, bilo je 16 sjedećih mjesta. Na dvodnevnom izletu pored sukošanskih učitelja i dvoje njihovih supružnika bilo je nekoliko njihovih kolega iz Zadra, te Marija Mare Fuzul, organizatorica dvodnevnog boravka u Vukovaru i smještaja s prehranom u hotelu Admiral u Vinkovcima.
– Zahvaljujući Općini Sukošan i načelniku Anti Martincu imali smo besplatan prijevoz. Svi hodočasnici u Vukovar platili su po 220 kuna što je uključivalo noćenje u hotelu, te dva ručka i dvije večere, rekla je Marija Fuzul, bez koje putovanje zapravo ne bi bilo ni moguće.
– Za našeg vozača minibusa Robija solidarno smo skupili 220 kuna. Imali smo autentične vodiče, sudionike obrane Vukovara, a vijence koje smo položili na Memorijalnom groblju i na Ovčari donirali su tamošnji prijatelji, naglasila je Fuzul.
Marija Fuzul, koja je zajedno s učiteljicom Nevijom Pavić ovogodišnja dobitnica Zahvalnice Općine Sukošan, do u detalje je organizirala dvodnevni program, u svojevrsnom ratnom turizmu, na licu mjesta učiteljima i svim dugim hodočasnicima omogućeno je putovanje kroz »ratni pakao« Vukovara iz 1991. godine.
– Još jednom je bio nadasve emotivan susret sa Željkom Mitrović Jurić, »djevojčicom u plavom kaputiću« u koloni Vukovaraca koje su 18. studenoga 1991. godine četnici i pripadnici JNA protjerali iz grada, jednom od simbola progona hrvatskog naroda u Domovinskom ratu, kao i vukovarske tragedije, inače autoricom knjige »Moja rijeka suza«, kazala je Nevija Pavić, puna dojmova.

Vukovarska ratna priča
Bitka za Vukovar je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu u 87-dnevnoj opsadi hrvatskog grada. U Koloni sjećanja, pokraj Vodotornja, u podrumima ratne bolnice, na Ovčari, Hangaru, Memorijalnom groblju, Trpinjskoj cesti, dvorcu Elzu, kaže Nevija, srce vam »iz čista mira« počne lupati kao ludo.
– Zračni križ na spomeniku na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata simbolizira uskrsnuće, a plamen u sredini vječnu vatru, simbol vječnog života. Tu su pokopane cijele generacije, mladost Vukovara i svih krajeva Hrvatske. Sve nas je potaknulo da češće razmišljamo o ratnim strahotama u tom herojskom gradu, rekao je Miro Pavić, učitelj informatike i tehničkog.
Mnogo im je u vukovarskoj ratnoj priči pomogao brigadir Petar Čavar iz Javne ustanove Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar. A od sukošanskih hodočasnika nije se odvajao pisac i autor nekoliko zbirki pjesma Marijan Almaš Kis iz Vukovara, 100-postotni vojni invalid, hrvatski dragovoljac koji je 1991. teško stradao u minskom polju braneći rodne Bogdanovce.
– Marijan Almaš, kao živući svjedok ratnih zbivanja, detaljno je opisao događaje iz vremena bitke za Vukovar, ali i današnje probleme s kojima su stanovnici Vukovara i obližnjih sela svakodnevno suočeni, ističe Marija Mare Fuzul, supruga generala bojnika Mladena Fuzula.
Posebno dojmljivo je bilo aktivno sudjelovanje na svetoj misu u dupkom punoj crkvi sv. Filipa i Jakova koju je predvodio fra Ivica Jagodić, župnik i dekan vukovarskoga dekanata.
– Hvala dragom Bogu što sam nazočila ovom veličanstvenom, dosad nedoživljenom euharistijskom slavlju, zaključila je Nevija Pavić, koja je s Marom Fuzul i ostalima aktivno sudjelovala pjevajući crkvene pjesme i psalme.
 
 

Nije bilo mjesta
Na put u Vukovar minibusom ispred OŠ Sukošan krenulo se oko šest sati ujutro. Zbog stopostotnog odaziva, izuzetno velike količine prikupljene pomoći, osobne prtljage hodočasnika te nevelikih "bunkera", na kartonskoj kutiji je cijelim putem, sedam sati sjedila učiteljica Nevija Pavić. Vaš novinar, kako su putnici kazali, iskazao je kavalirstvo, ustupio svoje mjesto jednoj od putnica te ovaj put nije otišao u Vukovar, ali je od onih koji su išli doznao dojmove s tog emotivnog putovanja.