U Gradskoj knjižnici predstavljena zbirka Šime Tome Peričića

Foto: Filip Gotovina

Sadržajna djela istraživačkog rada poznatog zadarskog povjesničara, rođenog Sukošanca, dr. sc. Šime Tome Peričića, predstavljena su u ogranku Gradske knjižnice Zadar u Providurovoj palači.

Samo predstavljanje Zbirke, uz podršku i veliki odaziv publike, proteklo je u govoru ravnateljice Gradske knjižnice Zadar, Doroteje Kamber – Kontić, dok je o samom autoru djela govorio profesor Sveučilišta u Zadru Milorad Pavić. Emotivno zatvaranje predstavljanja, svojim govorom popratila je Helena Peričić, autorova kći koja je publici objasnila tko je zapravo “Barba Šime” i zašto je upravo njegov rad, satkan u prezentiranim djelima, od iznimne važnosti za razne ogranke života.

Istraživački i humani duh

– Ovaj izniman čovjek, istraživačkog i humanog duha, u svojim je djelima obuhvatio široki dijapazon regija. Pisao je tako o povijesti Dalmacije, o kulturnom društvu Petra Zoranića, o Arbanasima, Šibeniku, Trogiru o kojima je dao jednu značajnu monografiju, istaknuo je profesor Pavić dodajući kako se njegov znanstveni opus nije očitovao samo kroz njegova znanstvena djela već i kroz brojna izlaganja budući da je sudjelovao na preko 40 znanstvenih skupova društava čiji je bio član.

– Što kazati o Šimi Tomi Peričiću van ovoga znanstvenog područja? Bio je vrlo drag u sredini u kojoj je živio i djelovao zbog čega su ga s razlogom zvali “Barba Šime”. Način kojima se ophodio s drugima govorio je o njegovom altruizmu, naročito nakon odlaska u mirovinu ali i za vrijeme svoje bolesti, zaključio je Pavić.

Radeći u Povijesnom arhivu, Šime Tome Peričić, bavio se znanstvenim radom istražujući izvore vezane uz kulturnu, političku, a napose gospodarsku prošlost Zadra i čitave Dalmacije od 17. do 20. stoljeća. Rezultat toga rada ogleda se u oko 150 stručnih i znanstvenih naslova.

Godine 1964. postao je članom Društva arhivskih radnika Hrvatske i Povijesnog društva Hrvatske, a 1964. izabran je za člana suradnika Društva za proučavanje i unapređenje pomorstva (druge) Jugoslavije. Nakon osnutka Instituta za hrvatsku povijest, 1971. g. u Zagrebu, njegov je stalni vanjski suradnik. Bio je u redakcijskom odboru Pomorskog zbornika u Rijeci, urednik Radova Zavoda HAZU u Zadru, te član uredničkog odbora Prošlosti Zadra.