Pet tematskih područja za 22 priče iz novinarskog života

U petak je u Gradskoj knjižnici Zadar održano predstavljanje  knjige Dražena Stjepandića "I Supermen je bio novinar". Autora je predstavio Nikola Šimić Tonin.
– "I Supermen je bio novinar" sadrži 22 priče iz novinarskog života.  Neke su i malo duže, a neke su bile objavljene na portalima Tjedno,  Dnevno i Portalu Oko. Priča "Come an, Jura" je objavljena u u knjizi  "Zvučni zid", a priča "Posljednji dan" je objavljena kao poglavlje u knjizi  "Puki nacionale". Priče donose mnogo nepoznatih događaja, detalja i  podataka iz života poznatih ljudi. Mogu se čitati kao neka čitanka iza kulisa povijesti. U njima se miješaju novinarski, reporterski stil s područjem  suvremene proze prepune opisa. Reporterski stil prestaje biti novinarstvo i postaje proza o novinarstvu, literarni žutrnalizam koji sa žurnalizmom ima veze jer ga ponajviše tretira i opisuje. Priče iz zbirke "I Supermen je bio novinar" su podjeljene u pet neobilježenih tematskih  dijelova. Prvi društveno- politički, drugi književnički, treći rokersko-estradni,  četvrti sportski i u petom dijelu autor piše o nekim svojim djevojkama.  Sve priče su naravno vezane uz novinarstvo jer za autora novinarstvo nije  posao nego način života i on ga opisuje kroz različite situacije bez namjere da o tom poslu daje lekcije ili osude. Zaključke prepušta čitateljima,  istakao je Šimić Tonin, inače autor predgovora i dodao kako se u prvom  tematskom dijelu miješaju kasnije jasnije uočljiva područja jednako kao  što u prvom dijelu mutiraju postojeće  političke vrste najavljujući misli  21. stoljeća.

Poznati i poznanici
– U priči "Gospođa Gizela" priča o susretima s gospođom Gizelom  Đureković. U priči "Četnički grob na Bleiburgu" ironično relativizira posljedice Drugog svjetskog rata. U prvom dijelu je i priča "Jegulje iz San Sebastijana" koja je posvećena putovanjima proslavljenog violinista maestra Tonka Ninića. U drugom dijelu ako izuzmemo Dragutina Tadijanovića i Borivoja Radakovića, kojima su posvećene priče "Kad u Kolašinu  umuknu utihnu ovce" i "Amaterijalizam", autor piše o svojim poznanicima, mahom  nepoznatim piscima. Naizmjenično duhovito i tužno, naizmjenično i istodobno, jednako kao što je to stilski reportetski i literarno. U trećem sportskom dijelu autor u priči "Vrijeme kad Medveščak nije  gledao nitko" opisuje neke hokejaške utakmice kad nije bilo publike. U  priči "Maksimir Gorki" prisjeća se alkoliziranog trenera Branka Zebeca  koji je znao zaspati uz aut liniju, a pijan znao je skočiti kad njegova  momčad dobije gol misleći da se dogodilo suprotno, nastavio je Šimić  Tonin i objasnio okupljenima kako priče u knjizi nisu samo autorove  priče, nego su u njima ispričane i priče koje je autor čuo.
– Često su priče kombinacije priča kao u priči "Večer uz grupu Jutro"  gdje menadžer koji je otkrio Bijelo dugme priča kako im je pomogao i  kad je želio suprotno kao u slučaju za Novu 1976. godinu koju je Tito  dočekivao u Zagrebu. Da im napakosti, preporučio je Dugme protokolu  zbog čega su morali otkazati dva rasprodata beogradska Pionira. U HNK  u Zagrebu su Dugmetu isključili struju i naprasno su ih skinuli s pozornice, ali sam podatak da su nastupali za Tita, u ono vrijeme bio je dovoljan da ih bjesomučno počnu vrtjeti na radiju i televiziji, daleko više od  drugih rokera, što je bilo raketno punjenje za karijeru Dugmeta. U toj  priči autor ima i svoju priču o Dugmetu.

Priče o drugim novinarima
Tri priče posvećene su iskustvima drugih novinara. "Pošteni polkovnik  Gomeljski" u kojoj se priča kako je Cibona s Aleksandrom Gomeljskim  namještala utakmice. Priča "Gospon Amigo" je posvećana velikom nogometnom novinaru Zvonimiru Magdiću koji je izvještvao iz aviona koji  je s nogometašima Dinama pao na aerodromu u Rimu, ali zbog spleta  okolnosti taj tekst mu u "Sportskim novostima"  nisu objavili u prvom izdanju, jednako kao ni tekst o mladom Maradoni. Priča "Posljednji dan"  priča o posljednjem danu života pokojnog Ive Pukanića. Zapravo mnoge  od ovih priča su još neispričane nepoznate priče o poznatim ljudima i  događajima. Po riječima onih koji su pročitali ovaj rukopis radi se o knjizi iz novinarskog života kakave kod nas još nije bilo. Rukopis stavljaju uz  bok knjigama priča "Sarajevski marlboro" Miljenka Jergovića i "Anđeo u  ofsajdu" Zorana Ferića, zaključio je Šimić Tonin.
Okupljenima se obratio i Stjepandić, naglasivši odmah u startu kako je  Zadar grad pisaca i medija. Okupljene je informirao kako je knjizi trebalo  dugo da izađe, da je bila puno puta stopirana no da je usprkos svemu  izašla. Stjepandić je pročitao i nekoliko priča iz knjige, a za prvu se  odlučio, kako je rekao – shodno lokaciji, pročitati priču o zadarskoj novinarki Jasni Babić, u okviru koje je opisao svoj turbulentni odnos s njom.