Cilj mi je da ljudi vide koliko je priroda važna i koliko je potrebno očuvati je

Zadarski, i ne samo zadarski, umjetnosti skloni pojedinci,  nedavno su bili u prilici svjedočiti javnoj prezentaciji radova novog  gradskog umjetnika Dina Colića. Magistar grafike i profesor likovne  kulture svom se rodnom gradu predstavio s prvom samostalnom  izložbom „U potrazi za slikom“, održanom nedavno u Gradskoj  knjižnici Zadar. Dino je izložio 16 djela rađenih u raznim tehnikama,  od akrila preko grafike (linorez, bakropis, ugljen, drvorez) do tuša, dobivši za svoju umjetničku viziju brojne pohvale, kako od ljudi koji su  bili na otvaranju, tako i od profesionalaca. I više nego dostatan razlog  za razgovor, za prvi veliki intervju koji je Dino odlučio dati Zadarskom  listu.
Reakcije na tvoje radove su bile i više nego pozitivne. Jesi li očekivao takvo nešto? Ipak riječ je o prvoj izložbi?
– Bit ću iskren – nisam baš očekivao da će me tako nahvaliti kao što  nisam očekivao ni tako veliki broj ljudi na otvaranju. Jako sam zadovoljan i sretan. 
Ono što se moglo čuti na otvaranju, a i kasnije, bile su, između ostalog, i pohvale za trud, za detalje kojima tvoji radovi obiluju, na taj  zanatski dio "posla", posebice na najimpresivnijoj slici od nekoliko  metara četvornih?
– Trebalo je svakako truda napraviti ju. Ipak, riječ je o površini 2,40 x  1,90 metara. To je akril na platnu i radio sam ju skoro mjesec dana.

Bogatstvo u prirodi
Slika prikazuje šumu, životinje… zapravo prirodu. Vjerujem da  nam i tom kao i ostalim slikama nastojiš kao i svaki umjetnik nešto  poručiti. Dakle, koja je tvoja poruka?
– U centru moje izložbe je priroda, a moj je cilj da ljudi vide koliko je  priroda važna i koliko je potrebno očuvati ju jer samo očuvana priroda  omogućava raznovrsnost životinjskog svijeta, a i ljudsku opstojnost. U  stvaranju nastojim raditi male prikaze, male motive pa, osim onoga što  se vidi na prvi pogled, u mojim radovima ima još puno toga za uočiti,  za istražiti, za, rekao bih – doživjeti, uostalom kao i u prirodi. To je zapravo svrha svega da kroz svoje stvaranje pokazujem koliko se bogastvo  krije u prirodi.
S obzirom da tvoj stvaralački proces traje jako dugo, naravno kada  su veći radovi u pitanju, mijenja li se prvobitna zamisao, ona startna  ideja koja te pokreće prije nego što uzmeš kist u ruke?
– Imam glavnu viziju, otprilike nekakvu ideju o tome što mislim napraviti i onda se pustim, krenem u stvaranje i kasnije razrađujem pojedinosti. Kako priroda raste tako i ja razgrađujem svoje slike. 
Kako se moglo čuti na otvaranju, neke su ti radove usporedili s radovima Hansa Ruedi Gigera, tvorca, između ostalog, široj publici  planetarno poznatog Aliena (op. a. lik iz istoimenog filma Ridley  Scotta). Vjerujem da je to kompliment samo takav?
– Naravno da je i drago mi je.
Svi imamo nekakve uzore, ljude koji nas inspiriraju. Ti?
– Dok radim razvijam sam svoje ideje no nakon što sam napravio diplomski rad otkrio sam da malo "bacam" po Gustavu Klimtu kao što u  jednoj svojoj slici imam nešto slično i Van Goghu, pokret neba iz njegove "Zvjezdane noći".

Najbolje u tuš-peru
Kad si dobio poriv da se baviš slikarstvom?
– To se postepeno stvaralo u meni. Profesorica iz osnovne škole je  vidjela da volim crtati i predložila mi srednju likovnu. Svidjelo mi se to  što se tamo radilo i eto – tako sam počeo.
Sada si magistar grafike i profesor likovne. Obrazovanje imaš no,  kako često možemo čuti: umjetnikom se rađa i to je nešto što se ne  može naučiti već eventualno razgraditi. Što si ti konkretno naučio tijekom školovanja, posebice u kontekstu činjenice da danas i ne samo danas, imamo umjetnike bez diplome koji kotiraju mnogo više  od onih s "papirom"?
– U školi naučiš neke osnovne tehnike, vježbaš crtanje i stvaranje nekih malih prikaza kako bi se naučio prepoznati ono što ti odgovara i  onda to razrađuješ. A kada dođeš na fakultet nastavljaš s usavršavanjem, kombiniraš tehnike i ono što je najvažnije naučiš se "oslobađati".
Što je najvažnije što si naučio od svojih mentora, koji ti se savjet  posebno urezao u pamćenje?
– Da ne budemo copy-paste, da smislimo nešto svoje, da razvijamo  originalnost.
Stvaraš u više tehnika. Leže li ti neke više, a neke manje? 
– Najbolje se izražavam u tuš peru.
Što je s komercijalnim dijelom tvog posla. U ovom se društvu  teško zaposliti, a pogotovo biti umjetnik. Gdje sebe vidiš u tom komercijalnom smislu? Teško je prodati bilo što, a pogotovo umjetničko djelo.
– Da, od umjetnosti se teško može živjeti no ja radim i u školi i to me  puno ispunjava. Volim raditi s djecom i prenositi im znanje. Trenutno  sam profesor likovnog u Salima na Dugom otoku za pete, šeste, sedme  i osme razrede. Što se tiče komercijalnog aspekta vidim se, prije svega,  u radu na bojankama za odrasle i raznoraznim naslovnicama.
Pratiš li umjetničku scenu, kolege i je li to uopće bitno u jednom  umjetničkom procesu. Je li umjetnost nešto što prije svega ide iznutra pa možeš stvarati i na pustom otoku ili je važan taj kontakt s kolegama, sa životom?
– Bitno je i jedno i drugo. Naravno da je bitno vidjeti kako kolege  doživljavaju stvari i na taj način možda nesvjesno uzeti fragmente  tuđih radova i pretvoriti ih u nešto naše no isto tako stvaralački proces  može startati u osami.

Radionice s djecom 
A zadarska umjetnička scena, što o njoj misliš?
– Još se nisam službeno uključio, no naravno da želim biti dio zadarskog HDLU-a.  
Planovi?
– Trenutno održavam radionice s djecom. Pokrenula ih je Antonela  Nekić iz ogranka Gradske knjižnice Bili brig. Do sada ih je bilo tri, a u  planu su i dalje. Jedna je bila za srednju školu, a dvije za osnovnu. Besplatne su, sve organizira knjižnica. Ideja je d ne radimo samo običnu  radionicu već da spojimo knjige i slike, da djeca najprije pročitaju  važna djela pa da onda iz toga izvlače motive za likovne radove. Prve  knjige koje smo tako obrađivali su bile "Pinokio" i "Ribar Palunko i njegova žena". 
Sljedeća izložba?
– Sada je u prvom planu škola, a onda ćemo druge godine krenuti  opet s kakvom izložbom. Razmišljam o jednom ciklusu "Razvitak Japana" u okviru kojeg bi obradio znamenitosti Japana u kombinaciji s povješću umjetnosti.

Biografija
Dino Colić je rođen 1992. godine u Zadru. U rodnom gradu završava  Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, smjer grafički dizajn, a daljnje  obrazovanje nastavlja na Akademiji likovne umjetnosti Sveučilišta u  Mostaru, u Širokom Brijegu u klasi profesora Igora Dragičevića. Godine  2016-te diplomira i stiče titulu magistra grafike i profesora likovne kulture. Do sada je sudjelovao na nekoliko grupnih izložbi kao i na dvije  međunarodne kolonije, u Solinu i Bosanskoj Krupi. Sudjelovao je i na  natječaju „Djeca i obrazovanje“, a njegova djela krase i online Magazin  za književnost i umjetnost NEMA.