PRIZIV SAVJESTI Babicama nije sporan samo pobačaj već i MPO, matične stanice, kontracepcija…

Oko 14 posto primalja, ili u prosjeku svaka sedma primalja u Hrvatskoj pozvala se na priziv savjesti. Svaka druga, međutim, pozvala bi se na priziv savjesti kad bi bila sigurna da to neće imati negativne posljedice na njezin radni odnos. Dok se ginekolozi mahom pozivaju na priziv  savjesti kod pobačaja, primaljski je priziv savjesti daleko širi i proteže se od  asistencije kod pobačaja, porađanja beba začetih medicinski potpomognutom oplodnjom (MPO) do uzimanja matičnih stanica, postupka amniocenteze ili čak i pružanja bilo kakve skrbi o ženama koje su sudjelovale u tim postupcima!
Po mišljenju Hrvatske komore primalja situacija je neodrživa, jer je praksa pozivanja na priziv savjesti u zdravstvu zbog vjerskih ili etičkih uvjerenja zadnjih nekoliko godina uzela velikog maha. Zbog toga se u praksi događaju mnoge neugodne situacije direktnog kršenja zakonskih prava žena. 
Dok Zakon o liječništvu i Zakon o sestrinstvu spominju pravo na priziv savjesti, u Zakonu o primaljstvu ne postoji niti jedan odredba koja bi definirala  to pitanje. Komora primalja izradila je nekoliko prijedloga zakona koji bi omogućili primaljama da se pozovu na priziv savjesti, međutim, njihovim se prijedlogom zdravstvene vlasti dosad nisu bavile. Kad se prije nekoliko godina dogodio slučaj u Kninu da se primalja pozvala na priziv savjesti, Ministarstvo zdravstva dalo je službeno očitovanje da se primalje mogu pozvati na priziv savjesti prema Etičkom kodeksu primalja.
– Tražili smo  i očitovanje pučke pravobraniteljice, koja je rekla da postoji izrazito velika potreba da se stvari vezane uz priziv savjesti urede  zakonom.  Međutim, do danas to nije napravljeno –  podsjeća Kristina Mikulčić, pravnica Hrvatske primaljske komore.

Neujednačena praksa
 Po njenim riječima, praksa u Hrvatskoj nije ujednačena i ovisi od ustanove  do ustanove. Neke se primalje, dodaje, boje za svoje radno jer nema zakona  na koji se, kad je riječ o prizivu savjesti, mogu pozvati. 
– Negdje ravnateljstvo kaže –  nema problema, vi ste se pozvali na priziv  savjesti, međutim, pitanje je i kada se primalja smije pozvati na priziv  savjesti. Smije li samo odbiti sudjelovati u postupku pobačaja, na primjer,  ili smije odbiti i pružiti primaljsku skrb takvoj ženi. To je  jako veliko pitanje, o čemu treba razgovarati – kaže Mikulčić. 
 Prema saznanjima strukovne komore, ima slučajeva gdje su primalje zbog  priziva savjesti snosile posljedice, bile su degradirane, prebacivane na  druga radna mjesta ili su doživjele pritisak poslodavca. To se, kaže  Mikulčić, događalo mahom kod prekida trudnoće. Navodi slučaj gdje se  primalja pozvala na priziv savjesti, nije bilo druge primalje koja će je zamijeniti,  ali bila je medicinska sestra i taj pobačaj u konačnici je  napravljen.
 U Rijeci se jedna primalja pozvala na priziv savjesti i ne želi uopće  sudjelovati u edukaciji o kontracepciji. To je sastavni dio primaljske  skrbi, provodi se kod planiranja obitelji, u domovima zdravlja ili  bolnicama. 
Postoje i primalje koje su se pozvale na priziv savjesti kod  matičnih  stanica, i to, upozoravaju u Komori, predstavlja veliki problem.
 – Kod namjernog prekida trudnoće to se uvijek može organizirati, recimo  dogovoriti ga u jutarnjim satima kad radi liječnik  koji nema priziva  savjesti. Međutim, ako  žena planira da će kod pobačaja donirati matične  stanice ili da će ih pohraniti za svoje potrebe i dođe u smjenu gdje radi  primalja koja ima priziv savjesti na taj postupak, tu nastaje jako veliki  problem – upozorava Mikulčić. U većim bolnicama, kakav je KBC Rijeka, ima  po četiri ili pet primalja u smjeni, ali u malim ustanovama samo po jedna.
–  Ne možete im reći da nemaju  pravo na priziv savjesti, jer medicinske sestre imaju, ali možete konstatirati da je to nešto što nije jasno zakonski definirano, a postalo je izuzetno popularno zadnjih desetak godina i stvara jako veliki problem kod kvalitete zdravstvene skrbi.
 Zakon o sestrinstvu kaže da medicinske sestre imaju pravo odbiti pružiti  zdravstvenu skrb. Zdravstvena skrb je vrlo slična primaljskoj skrbi. Što  bi to zapravo značilo? Da imaju pravo odbiti skrbiti se o ženi koja je  imala pobačaj, o ženi koja je pohranila matične stanice, o ženi koja je odbila cijepiti novorođeno dijete?
Postoji jako veliki spektar samovolje i širokog tumačenja priziva savjesti. To je prešlo granice priče o pobačaju.  Od ministarstva zdravstva primalje uporno traže da to pitanje definira u zakonu o primaljstvu, ali uzalud. 
 U Hrvatskoj ima oko 2.500 primalja, od toga 800 ne radi na primaljskim radnim  mjestima nego su na odjelima kirurgije, ortopedije, stomatologije, dakle  ima ih oko 1.700 koje rade primaljski posao. Prema anketi koju su proveli u  Komori, svaka druga bila bi sklona staviti priziv savjesti da se ne boji  za radno mjesto. Zakonsko definiranje tog pitanja omogućilo bi da gotovo  800 primalja u Hrvatskoj uloži priziv savjesti na određene procedure, ali bi bilo jasno definirano na što se smije, a na što ne smije uložiti priziv savjesti.

Pobačaj »na živo«
 Predsjednica Komore, Barbara Finderle, ne misli da su primalje zbog priziva  savjesti imale problema, više su ih, kaže, imale žene koje nisu mogle dobiti zdravstvenu uslugu. Problem je, kaže, i u tome što primalje kod zapošljavanja nitko ne pita o prizivu savjesti.  U zapadnoj Europi je drukčije: ako zapošljavate osobu koja će raditi isključivo inducirane pobačaje, asistirati na tom postupku, onda se  ona zapošljava na to radno mjesto i ne može se pozvati na priziv savjesti.  Kod nas nije tako, primalja se zapošljava se u rodilištu i po potrebi ide na razna radna mjesta.
– I onda se nakon dvije, pet ili deset godina staža odjednom pozovete na  priziv savjesti. To je prihvatljivo u velikim rodilištima gdje možete  prebaciti skrb na nekog drugog, međutim postoje mala rodilišta u kojima  radi jedna primalja. Postoje i rodilišta gdje su se  svi pozvali na  priziv savjesti i takva rodilišta uopće ne mogu pružiti zdravstvenu skrb koja je ženi zakonom zajamčena – kaže Finderle. Zbog priziva  savjesti, navodi primjer iz Dubrovnika, pobačaj na zahtjev obavljen je  ženi "na živo", bez anestezije, jer u smjeni nije bilo niti jednog  anesteziologa koji se nije pozvao na priziv savjesti…
 U Hrvatskoj liječničkoj komori (HLK) znaju za prizive savjesti ginekologa,  ali ne i drugih specijalista.
 – To mi je prvi glas – kaže Krešimir Luetić, v.d.predsjednika HLK.  Komora se zalaže za mogućnost priziva savjesti, u njegovo se definiranje  nema namjeru miješati, a Luetić smatra nedopustivim jedino dvostruke  kriterije gdje je priziv savjesti selektivan pa liječnik u javnoj ustanovi  ima priziv savjesti, a u privatnoj klinici obavlja pobačaje. Takve se situacije, kaže, mogu rješavati jedino prijavama Komori, što onda završava na Etičkom povjerenstvu. O slučaju iz Velike Gorice, gdje su zbog ilegalnih pobačaja u privatnoj poliklinici uhićeni liječnik i medicinska sestra, u Komori kažu da će Časni sud o tome raspravljati nakon što pravosuđe obavi svoj dio posla. Protiv spomenutog dvojca, uhićenog krajem prošle godine, podignuta je optužnica i čeka se sudski postupak.

Baza djelatnika s prizivom savjesti
Osim što se zalažu da se priziv savjesti uredi zakonskim ili podzakonskim aktom,  u Komori primalja smatraju da bi trebalo propisati vrlo visoke kazne zdravstvenim djelatnicima koji se u javnim ustanovama pozivaju na priziv savjesti, a u privatnim ustanovama rade te iste postupke. Rješenje vide u osnivanju baze zdravstvenih djelatnika koji su se pozvali na priziv savjesti.
– Priziv savjesti u medicini treba definirati tako da ne zadire u prava drugih ljudi, da ne priječi dostupnost zdravstvene zaštite i ne izaziva diskriminaciju, jer će se se u protivnom ugroziti jednakost, kvaliteta i dostupnost zdravstvene usluge – poručuju iz Komore primalja.

Što primalje odbijaju?
namjerni prekid trudnoće
medicinski potpomognutu oplodnju
prenatalnu dijagnostiku (amniocentezu)
uzimanje matičnih stanica
(ne)cijepljenje djeteta
informiranje o kontracepciji