U Zadru bi za 10- 15 godina trebalo napraviti novo, modernije kazalište

Renato Švorinić vodit će HNK Zadar kao ravnatelj i sljedeće  četiri godine. Bila je 2003. godina kad je prvi put zasjeo na ovo mjesto,  pretrpio razne kritike, uspješno se nosio s gospodarskom krizom, pokrenuo priču s vlastitim ansamblom… Sve u svemu zadovoljan je dosad  napravljenim.
– Posljednjih 15-16 godina otkako sam na ovom mjestu mislim da  smo napravili dobar posao, kazalište ide u dobrom smjeru i šteta bi to  bilo ostaviti iza sebe. Ono što je najbitnije, ambijent u kolektivu je dobar, što je važno, da ne dolazim svako jutros s gropom u želucu, što je  velika stvar za današnje vrijeme. 
Kako sam gotovo pola života bio slobodan umjetnik, onda se ovaj  posao nadovezao na moju umjetničku karijeru, gdje sam spojio ono što  sam radio, što znam i što sam završio, ekonomiju. Ne treba tražiti ništa  bolje od ovoga, ovaj posao me ispunjava i drago mi je to raditi, ističe  Švorinić. Na pitanje u kojem smjeru će ići kazalište kaže kako je moguće samo rezimirati dosad napravljeno.
Polazna točka je publika
– Kada sam došao ovdje 2003., kazalište nije bilo u najsjajnijem stanju, tehnički gledano. Što se tiče dvorane, doveli smo je u jako dobro  stanje, dobro funkcionira. Osnovali smo ansambl, zasada s tri glumca, s  intencijom proširivanja u budućnosti. Kazalište ima svoju produkciju  kontinuirano, gostujemo, dobijamo nagrade, što nije bio slučaj u prijašnjem periodu. Dvorana je u velikom broju slučajeva puna, velik broj  ljudi dolazi u kazalište. Pokazatelj da kazalište dobro radi, prije svega je  publika, ona može suditi, sve druge procjene su subjektivne. Polazna  referentna točka je publika, a ona postoji u velikom broju i to je ono što  mene veseli i što je najvažnije za kazalište.
Osim toga, mi smo jedno od rijetkih kazališta u Hrvatskoj koje kroz  posljednjih 15 godina financijski drži glavu nad vodom, nikad nismo  bili u financijskim dubiozama, a nikada to nije bilo nauštrb programa.  Sve financijske obveze se rješavaju u okviru plana i programa koji predvidimo početkom godine.
Naša bliža kazališta godinama grcaju u dugovima, napravili su enormne dugove i nitko za to ne odgovara. Velika je stvar danas poslovati  normalno, izvršavati svoje financijske obveze, bez financijskih repova,  bez da se to provlači kroz medije. Još uvijek postoji svijest umjetnika, ili  onih koji za sebe misle da to jesu, koji misle da se sve njihove fiks ideje  ili kolokvijalno nazvano infišacije treba plaćati javnim novcem. Mislim  da to nije dobar pristup i da bi se svatko prema javnom novcu trebao  odnositi isto kao prema svome, kaže ravnatelj zadarskog kazališta ističući kako njega ta misao vodi ovih 16 godina. Sve to je uspio vrlo jednostavno, kaže kako je stvar samo u ekonomiziranju, staviti sve svoje  ambicije u ekonomske okvire.
Najteže je biti realan
– Tako radim otkad znam za sebe, tako sam radio kad sam organizirao festivale, tako radim sa svojim bendom već 26 godina, najvažnije se  staviti u financijske okvire, to je najbitnije, jer su jedno želje, a drugo  mogućnosti. Biti realan, to je danas možda najteže.
Što se tiče umjetničkog dijela, mislim da programski idemo u dobrom smjeru, a dokaz tome su nagrade. Gostujemo dosta s našim  predstavama, te mislim da repertoarno dobro promišljamo zajedno s  našim kazališnim vijećem. Postavljali smo tekstove domaćih pisaca, isto tako suvremenih svjetskih pisaca, što mi se čini dobrim promišljanjem. 
Mi smo posljednjih godina orijentirani na dramska djela s četiri, pet  lica, nešto što možemo tehnički podnijeti. Ne samo da igramo tu, već i  da možemo gostovati.
Posljednje dvije godine smo dobili dva izvanredna glumca u stalni  radni odnos, došli su iz Rijeke a porijeklom su iz Zadra što nije nebitno,  to su Alen Liverić i Davor Jureško koji su bili prvaci drame HNK Zajca u  Rijeci, koji su možda najbolji glumci svojih generacija u Hrvatskoj.  Imali su ponude zagrebačkih kazališta, a odabrali su Zadar, jer se tu  dobro osjećaju. Odlaskom Jasne u penziju nije se ništa izgubilo, ona je  tu i dalje bilo kao član Kazališnog vijeća da promišlja programsku politiku bilo kao protagonist. Uz nju je tu Žana Bumber koja je zadnjih  godina strašno napredovala i koja, jednako dobro kao prije Jasna, vodi  glumačku radionicu čija će premijera biti u svibnju, ističe Švorinić i  najavljuje kako se u sljedećem četverogodišnjem periodu planira zaposliti najmanje dva glumca ili glumice da bi mogli zaokružiti broj stalnih  članova ansambla na pet ili šest što bi bilo optimalno za Zadar.
– Moja neka razmišljanja su da je Zadru u sljedećih deset petnaest  godina potrebno napraviti novo kazalište koje bi bilo modernije i funkcionalnije, koje bi ujedno bilo i koncertna dvorana i kazalište u pravom smislu riječi, zaključuje Švorinić.