Osobe koje nisu sudjelovale u molitvenoj hodnji nisu članice naše Udruge

Dana 25.01. 2019. godine u Zadarskom listu je objavljen članak  pod  naslovom „Kriv je ego“. Udrugu Žene u Domovinskom ratu napustilo 10  članica, dok se u nadnaslovu navodi:  „Ivana Haberle za raskol optužuje  bivše kolegice“.
Mišljenja sam da je članak tendenciozan, dijelom neutemeljen, a špekulacijama i neistinama  manipulira se javnošću i nanosi štetu udruzi  Žene u Domovinskom ratu – Zadar.
Zbog objektivnog i istinitog informiranja hrvatske javnosti molimo  Vas da temeljem odredbi Zakona o medijima (NN 59/04; 84/11; 81/13;  članak 56. i 57.)  u idućem broju i s istom važnošću objavite sljedeći odgovor.
Za početak, bez ulaženja u sadržaj teksta, smatram da obilježavanje 26.  obljetnice VRO Maslenica, a poglavito molitvena hodnja „Koracima nade u istinu“, nije baš „najsretniji“ kontekst, a još manje „prigodan okvir“,  u koji bi se uklopile trivijalnosti poput neslaganja u našoj Udruzi, te  izražavam žaljenje zbog pokušaja obezvrjeđivanja svega što je udruga  Žene u Domovinskom ratu – Zadar učinila tijekom organizacije, pripreme i provedbe ovogodišnje Molitvene hodnje „Koracima nade u istinu“.  I ne samo naša Udruga i sve njene članice.

Dosad najuspješnija molitvena hodnja
 U organizaciji i provedbi ovogodišnje Molitvene hodnje sudjelovali su:  Općina Novigrad, UDDR Pridraga, KUD Luzarica Pridraga, Udruga žena  Sv. Katarina Novigrad, MO Paljuv, MO Smilčić i MO Islam Latinski.
Ja im ovom prigodom javno zahvaljujem, jer bez njihovog sudjelovanja i pomoći ovu (po broju sudionika) do sada najuspješniju molitvenu  hodnju bi bilo teško provesti.
Još više mi je žao što Vaša novinarka nije smatrala potrebnim porazgovarati s brojnim sudionicima koji su došli iz udaljenih dijelova naše domovine i upitati ih za motive, osjećaje, uspomene. Ili naše mlade, kojih je  bilo u ne baš malom broju.
No, ostaje nam samo žaliti zbog propuštene prigode afirmacije i jalovog pokušaja da se taj, prije svega plemeniti i domoljubni događaj iskoristi kao medij za plasiranje trivijalne, nikome zanimljive priče o neslaganjima u našoj Udruzi, umjesto pijeteta i počasti našim braniteljima  koji su svjesno žrtvovali svoje živote, što jest svrha molitvene hodnje Koracima nade u istinu.
 Ova hodnja je događaj koji  se ponavlja već 11 godina neprekidno, a po  zanimanju mladih vjerujemo da će postati i tradicionalan. I kada nas,  današnjih organizatora i sudionika, ne bude.

Svi su pozvani na hodnju
Događaj je javan, a motiv, svrha i ciljevi su poznati. Upućen je javni  poziv, putem medija, društvenih mreža, plakatiranjem, usmeno – „od  uha do uha“. I svi su dobrodošli!
Članice Udruge su obaviještene osobno, sve koje mogle sudjelovale u  pripremama i naravno, u molitvenoj hodnji.
Izostanak nekih osoba nisam i neću komentirati, a o razlozima ne  želim nagađati.
Najbolje i najjednostavnije je to bilo izravno saznati od njih, tim više  što je Vaša novinarka s nekima od njih u prijateljskim odnosima.
Istina je da je unutar naše udruge došlo do određenih nesuglasica pa i  „razilaska“ i to smo riješile na jedini demokratski mogući način – sazivanjem izvanredne skupštine s jednom jedinom točkom dnevnog reda.
O konkretnim razlozima našeg „razlaza“ nisam i neću javno govoriti,  budući da primarno i izravno nisu posljedica nekog kažnjivog djela, te  ne postoji ni pravni niti bilo koji drugi interes javnosti koji bi bio „stariji“  od prava naše Udruge na neometan, normalan rad, kao ni pojedinih  osoba koje su bile sudionici ili akteri događaja na privatnost.
Vaša novinarka iznosi neistinu kada tvrdi:-„Ivana Haberle za raskol  optužuje bivše kolegice“.

Protočnost unutar Udruge
Ja to jednostavno nisam izrekla, a „pad s prevelikog ega“ nije ekskluzivitet naše Udruge niti njenih članica.
O „protočnosti“ unutar bilo koje udruge, institucije, ustanove ili bilo  koje formalne skupine možemo misliti što god hoćemo, no ona je –  nužnost. I pritom je manje bitno je li ona posljedica pogrešaka, netrpeljivosti, egotripije, običnog neslaganja, razlike u interesima, kompeticije,  ambicija ili „biologije“. Svjedoci smo da je ona – zakonitost. Zašto bi  naša Udruga bila izuzetak?
Povezivanje nedolaska nekih bivših članica Udruge na molitvenu hodnju s „nastavkom sukoba u Udruzi“ je neki novi, do sada neopisani oblik  dedukcije, tako da „na licu mjesta“ (u tijeku molitvene hodnje) na njega  nisam mogla adekvatno odgovoriti.
„Kako se o ovom sukobu u javnosti više ništa nije čulo, a na hodnji za   poginule u akciji Maslenica, dakle, nije bilo desetak članica, Ivanu Haberle pitali smo znači li to da je sukob u Udruzi nastavljen te hoće li ovoga puta konačno otkriti razloge odlaska čak deset članica?“
Ponovit ću.
Osobe na koje aludira Vaša novinarka nisu članice Udruge, u Udruzi  nema sukoba, a sve članice kojima su to ranije preuzete obveze i zdravlje  dopuštale su sudjelovale na molitvenoj hodnji.
I ne samo sudjelovale!

Dobri odnosi s Dražinom
Dale su sve od sebe i ja im ovom prigodom javno zahvaljujem!
Uplitanje Danke Dražine u ovu „priču“ oko „raskola“ u Udruzi u kolovozu 2018. godine je nekorektno i zlonamjerno, budući da je Danka  Dražina prestala biti članicom još 23.02. 2009. godine  zbog potpuno drugih razloga i to je Vašoj novinarki, kao i njenom izvoru dobro poznato.
I ja osobno i udruga Žene u Domovinskom ratu – Zadar smo s Dankom Dražinom u dobrim odnosima.
Što se djelovanja Udruge Žene u Domovinskom ratu – Zadar tiče, naš  program, područje, ciljevi, metode i oblici djelovanja su javni, mi ih ne  krijemo i imamo namjeru nastaviti u istom smjeru.
Otvorene smo za razgovor i suradnju sa svim drugim, bratskim i sestrinskim Udrugama, voljele bi kada bi nam se izravno ukazalo na naše  pogreške ili propuste, a Vašoj novinarki smo zahvalni što nam je prenijela dio kritika na naš rad i djelovanje.
To će nam biti pomoć, korektiv i poticaj u budućem radu. 
 Za Udrugu Žene u Domovinskom ratu – Zadar
Ivana Haberle