Barkajol Berto Gregov: Strani gosti mi kažu kako imam najbolji posao na svijetu

Jedinstveni barkajoli zasigurno predstavljaju jedan od zaštitnih simbola grada Zadra. Tradicija je to koja seže od 14. stoljeća, a prema nekima i dulje. No, kakogod, barkajoli svojim malim barkama u gotovo svim vremenskim uvjetima prevoze Zadrane i turiste od Đige, lukobrana s prepoznatljivim crveno-bijelim svjetionikom, do stare gradske jezgre ili Poluotoka, štedeći im tako vrijeme. Barkajoli predstavljaju tradiciju koja se stoljećima prenosi s koljena na koljeno u nekoliko različitih obitelji, a jedan od njih je i Berto Gregov koji je barkajol više od trideset godina.

– Vjerujem kako barkajoli postoje otkako je i grada Zadra. Poluotok je nekoć bio cijeli opasan zidinama, a i danas ima dio svojih povijesnih zidina. Međutim, u prošlosti su s druge strane poluotoka bila polja i nije bilo ovih zgrada koje danas vidimo. Ljudi su imali potrebu za prijevozom do svojih polja s druge strane, ispričao nam je simpatični Berto dodajući kako je počeo s ovim poslom uz oca kada je imao osamnaest godina.

Foto: Luka Jeličić

Obiteljski posao

– Isprva sam veslao dva sata, potom četiri sata, pa sam na koncu došao do toga da veslam cijelu smjenu. S vremenom mi je to postalo zanimanje, tako da se tim bavim već trideset godina, kazao nam je Berto te nam ispričao kako je njegovog oca zaposlio njegov tetak 1982. godine nakon njegov povratka iz Austrije. Kako kaže, uvijek se gledalo i pratilo na koga bi se ovaj posao mogao prenijeti iz obitelji, u slučaju da netko od postojećih barkajola nema sina.

Prije su usluge barkajola više koristili domaći ljudi, dok je danas situacija ponešto drugačija, priča nam Berto.

– Danas je došlo do toga da naši domaći ljudi jako rijetko idu s barkajolom do Poluotoka jer su ga preplavili turisti. Tako da preko zime čuvamo samo hladni pogon. Predsezona nam je bila lošija, ali je zato kolovoz bio jako dobar, a kako mi se čini, najvjerojatnije će i rujan biti bolji u odnosu na predsezonu, kaže nam Berto.

Udaljenost od jedne strane obale do druge iznosi 78 metara, a za prevaliti dužinu toga puta barkajolima je potrebno između 1,5 i dvije minute.

– Kada su iz Elektre postavljali kabel izmjerili su kako je udaljenost od jedne strane do druge 78 metara. Ako žurim onda mi treba oko jednu i pol minutu da stignem do jedne strane obale, a ako vozim opušteno onda mi treba dvije minute, otkrio nam je Berto te dodao kako veslaju kroz cijelu godinu.

Berto Gregov

Neplovna samo do tri dana godišnje

– Nastojimo biti tu kada je god to moguće. No, postoje dva ili tri dana godišnje kada ne možemo veslati zbog vremenskih uvjeta. Uvijek ima zanimljivih situacija, a meni je osobno najdraže i najsmješnije kada mi dođu turisti i kažu kako imam najbolji posao na svijetu zato što istodobno vježbam i zarađujem, te se nerijetko dive kako ja to sve radim s lakoćom. Kad im gurnem vesla i kažem da probaju brzo promijene svoje mišljenje, nasmijao se ovaj Zadranin.

Usprkos tomu što posao barkajola iziskuje veliku odgovornost i rad u različitim vremenskim uvjetima, Berto svoj posao ne bi nikada mijenjao.

– Najviše volim kod svoga posla što nemam šefa. No, biti barkajol predstavlja veliku odgovornost jer preko sezone bude puno brodova, a mi ipak vozimo ljude. Uz to, jako je naporno jer zimi radimo četiri dana uz jedan slobodan dan, dok od 15. svibnja do 15. listopada radimo svakog dana bez slobodnog dana zato što se sve svodi na turističku sezonu, dok zimi imamo tek hladni pogon i čuvamo mjesto za turističku sezonu, zaključio je ovaj barkajol.