'Ala fešte! Imala je ravno 11,1 kilograma!'

Sali su, kako mnogi vole reći, malo misto s velikim srcem i malim portom u kojem se uvijek može naći i otkriti nešto novo. A upravo se to dogodilo Ivanu Maretiću koji je šećući rivom u moru ugledao nešto za što se vrijedilo požuriti doma po osti.

Pogled pod more

– Kao i većini drugih ljudi koji žive uz more i meni je život usko vezan uz sve što more nosi, od plime do oseke, od bure do juga, od tramuntane do lebićade. A i svakodnevni đir po rivi je uvijek takav da barem jednim okom mogu gledati u more, priča nam Ivan.

– Koji puta se tako pogled zadrži na uznemirenom jatu gavuna, koji puta na malo većem brancinu, a koji puta samo uživam u neprestanoj igri sjena i svjetla koje podmorje čini tako nestvarnim i tajanstvenim, nastavlja Ivan svoju priču.

Na istom mjestu

– A toga sam dana šećući rivom pogledom pretraživao dno, čak i nešto intenzivnije nego inače, kao da sam slutio što će se dogoditi.

I tako sam u jednom trenu vidio hobotnicu i to na istom mjestu na kojem sam prije nekoliko godina ulovio jednu od devet kila. Teško je bilo procijeniti kolika je ova teška, ali se činila većom od one stare.

Požurio sam doma po osti i što sam mogao brže vratio se na rivu, no nažalost hobotnica više nije bila tamo. Ali nisam odmah otišao jer sam znao da se upornost isplati. Počekao sam tako još neko vrijeme, sve dok je nisam ponovno ugledao. Izgledalo je kao da je u lovu.

Pažljivo sam uronio osti u more i kad je prišla dovoljno blizu, udario sam je onako kako bi rekli, školski, pravo među oči. Brzo ostima u krug da se ne zalijepi za dno i s njom odmah na suho. Ala fešte! Imala je ravno 11,1 kilograma, ispričao nam je Ivan Maretić.