Budućnost hrvatske poljoprivrede je u obrazovanju i uvođenju novih tehnologija

Poljoprivreda je jedna od najvažnijih gospodarskih grana svake zemlje, pa tako i Republike Hrvatske. Iako smo svjesni činjenice da se poljoprivreda slabije razvijala u posljednjih nekoliko desetljeća, ipak u posljednjim godinama ponovno dobiva na značenju. Tome u prilog ide statistika objavljena pri »Upisniku poljoprivrednika« Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Naime, 2016. godine registrirano je 165.167 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, dok se 2021. godine njihov broj smanjio na 140 874.

Međutim, povećao se broj mladih poljoprivrednika, nositelja gospodarstva ispod 41 godine, koji je 2016. bio 16.372, dok je 2021. iznosio 18.528. Isto tako, postignut je napredak s obzirom na razinu obrazovanja. Godine 2016. broj nositelja OPG-ova sa završenom samo osnovnom školom bio je 39.263, srednjom školom 51.580, a s višom i visokom stručnom spremom 4643. Nasuprot tome, 2021. godine, 27.631 nositelj OPG-a je imao završeno osnovnoškolsko obrazovanje, 51.711 srednjoškolsko obrazovanje, dok je broj nositelja s višom i visokom stručnom spremom porastao više nego duplo, na 10.523. Mlađi poljoprivrednici, svojim inicijativama i spremnošću na prihvaćanje novih tehnologija i inovacija daju odgovor na svakodnevne izazove. Stariji poljoprivrednici prednjače u iskustvu te imaju dobro razrađene ciljeve i programe koji nekad mogu biti prednost, a nekad nisu u skladu s modernim izazovima.

Osim prebacivanja gospodarstava na poljoprivrednike mlađe životne dobi, pomoć pri unaprjeđenju gospodarstva može se ostvariti kroz europske i nacionalne resurse. Apliciranje na razne mjere te konstantno praćenje programa podrške pri financiranju poljoprivrednih djelatnosti stavke su bez kojih će hrvatska poljoprivreda teško ostvariti i zadržati konkurentnost. Također se uz pomoć jedinica lokalne samouprave, koje značajno potiču razvoj poljoprivrede te podupiru potražnju potpora iz EU fondova, sve više ljudi vraća u ruralne sredine te se odlučuju baviti poljoprivrednom proizvodnjom.

Još jedan ograničavajući faktor uspješne i održive poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj je ekstreman nedostatak radne snage. Uslijed takvog problema u svim gospodarskim granama, a poglavito u poljoprivredi, obnova te modernizacija tehnike odnosno mehanizacije na gospodarstvu nameće se kao jedino rješenje problema. Primjer koji ide tome u prilog je podatak iz 2021. koji navodi Centar za vozila Hrvatske (CVH) iz kojeg je vidljiva prosječna starost traktora od 31,82 godine. Nadalje od 133.564 traktora registriranih 2021. čak 121.279 komada odnosno 90,80 posto je starosti 10 i više godina. Dakle, jedino ulaganjem znanja i resursa u ostvarivanje financiranja iz fondova potpora, kako bi kupnjom i unaprjeđenjem postojeće mehanizacije olakšali i ubrzali proizvodnju, moguće je postići da nam proizvodnja hrane na hrvatskim poljima postane zanimanje za cijeli život.

Iako zaista mali broj poljoprivrednika na svojim gospodarstvima u Hrvatskoj koristi najmodernije tehnologije, postoje pojedini dobri primjeri precizne poljoprivrede koja olakšava proizvodnju. Danas je informacija u realnom vremenu jedna od najbitnijih stvari za ostvarivanje uspješne poljoprivredne proizvodnje. Tehnologije poput senzora, kamera raznih valnih duljina, dronova te umjetne inteligencije, ostvaruju zavidne sustave informiranja proizvođača o trenutačnom stanju u polju. Pomoću tih uređaja ne samo da možemo imati uvid u realno klimatsko zbivanje, stanje lista, ploda, itd., već možemo iz daljine upravljati određenim sustavima, kao što su navodnjavanje, otvaranje protugradne mreže i slično. Jedina otegotna okolnost takvih sustava je malo veća cijena koja nije isplativa poljoprivrednicima s manjim površinama, što ne mora značiti da se to u budućnosti neće promijeniti.

Budućnost opstanka i napretka poljoprivrede u Hrvatskoj zasigurno leži u projektima koji za svoj cilj imaju modernizaciju, unaprjeđenje, povećanje površina pod sustavima navodnjavanja, nadomjestak nedostatka radne snage novom i praktičnom tehnikom, te razvoj precizne poljoprivrede u što većem obimu. Na taj način, osim kvalitete koju Hrvatski poljoprivrednici već sada postižu na izuzetnoj svjetskoj razini, moći ćemo se pohvaliti i iskorištenjem potencijala te punog kapaciteta hrvatske poljoprivrede koji je trenutačno ostvaren u veoma malom postotku.

Marko ZORICA, mag. ing. agr.