Petak, 22. studenog 2024

Weather icon

Vrijeme danas

19 C°

TV SVEKRVA

Ploče - obećani grad za Zadrane izmorene dekadentnim turizmom i cijenama koje ga prate

Autor: Mario Padelin

24.08.2023. 12:00
Ploče - obećani grad za Zadrane izmorene dekadentnim turizmom i cijenama koje ga prate

Foto: Pixabay - Ilustrativna fotografija



Nikako mi nije jasno zašto svaki dnevnik mora počinjati s izvješćem o uhapšenim navijačima u dalekoj i prijateljskoj zemlji Grčkoj, a na kojima sad neki skupljaju političke poene što bi im se trebalo razbiti o glavu na izborima, a neće, jer je narod glup i sve gluplji, a imaju glasačko pravo pa se možemo slikati, ali ne samo mi već i druge zemlje. Ja imam daleko većih problema za koje nisam nikako kriv, a ti problemi su daleko važniji za život prosječnog Hrvata, a o njima ništa ne govore ni Plenković, a ni Milanović, a u tv-vijestima su negdje pred kraj emisije, kao manje bitne stvari.


Naime, ove nedjelje se vraćam ja iz svoga ljetnikovca koji se nalazi na jednom od najskupljih otoka u Lijepoj Našoj nelogičnoj, i gdje sam ostavio silne pare po birtijama i restoranima, ali i u trgovinama koje nas bezdušno pljačkaju, naravno nekažnjeno. I shvatim da su već na Pelješcu cijene osjetno niže, a onda sam došao do Ploča, da ne kažem Kardeljeva (ha, ha, ha…).


Iz nekih smo razloga tamo trebali provesti sat-dva i štoćeš dićeš, najbolje nešto pojesti. I sjeli mi u restoran, pristojno onako izgleda, konobar ljubazan i donese nam jelovnik. Zovem ga ja nazad jer sam letimično pogledao pa kažem – donesite nam pravi jelovnik, a ne ovaj za djecu, ovo su dječje porcije, a on će na to – pa to vam je za odrasle, ali, mi znate i nismo neko turističko mjesto pa su i cijene takve.




Onda sam shvatio da nisam vidio ni jednu stranu registraciju, da nema onih natpisa o apartmanima kraj portuna, da nema štandova s bižuterijskim smećem, da me ne guraju debeli domaći turisti s podignutim majicama da im se bolje vide odvratne dlakave, salaste drobine, da nema uličnih zabavljača, da nema drvenih žaba, da mi ne zavijaju klape i klapice i da je ovo, ukratko, obećana zemlja za nas poluotočke patnike… A onda je konobar donio račun.


KAKO STOJIMO S CIJENAMA U MJESTIMA KOJA NISU TURISTIČKA?


Često se nerviram kada vidim kolike su cijene u gradovima u kojima živim, a sve to zbog turizma, pa mi kažu – tko ti je kriv kada živiš u gradu turističkom, a ja se turizmom ne bavim, nemam sobe, apartmane, restorane, sladoledarnice, seoska domaćinstva, vražje matere… Nemam ništa osim svoje plaće državnog službenika koja je ista i u Zadru i Vinkovcima i u Hrvatskoj Kostajnici. Ali… U tim su gradova cijene osjetno manje i mi pošteni smo ovdje diskriminirani preko svake mjere. Vratimo se mi malo ovoj mojoj priči.


Ono što je na otoku jedno, na poluotoku je drugo, a u Pločama je nešto sasvim treće. Cijene su bezobrazno različite, ali nije samo stvar u cijenama. Stvar je u tome da su naši dragi ugostitelji to podigli na jedan veći nivo pljačke, tako da ti više ne možeš naručiti ćevape, ražnjiće, piletinu na žaru, lokardu, neki normalni rižoto… Ne! Sve su to postale perverzije na pjenici od morskih trava, a pomidore su brale djevice u vrijeme punog mjeseca pjevajući mistične pjesme.


Nema povrća na žaru, ali ima Guillen povrća a to je isto samo drukčije nasjeckano, a čim ti stavi dvije-tri mrlje na pjat uz neki minimalistični komadić pačjih prsa znaš da ćeš morati prodati desni bubreg na crnom tržištu da bi to mogao platiti, jer kako ćeš nekome uzeti 30 eura za pileća prsa na žaru ili rižoto s plodovima mora kada se sve to može upakirati u nešto skupo.


Da ne duljim. Nas četvero smo se u Pločama dobro najeli za cijenu jednog obroka na Korčulanskim zidinama. Sada će netko reći – pa ne moraš jesti u restoranima, ali ti se moraš nekako prehraniti, a banda je toga svjesna pa su digli cijene i u dućanima.


A sada kao da čujem ove zadarske primitivce koji mi govore da tko mi je kriv što živim na poluotoku, a koji će reći da tko mi je kriv što ljetujem na Korčuli, ali nikada neće razumjeti da sam ja u Zadru i na Korčuli od rođenja i moji roditelji i praroditelji i da ja nemam kuću na selu, kuću u predgrađu, ali sada sam već prešao u nešto što oni ne mogu percipirati pa je bolje da prekinem…


*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Zadarskog lista.