Marin Krpetić: Cilj mi je biti jedinstven i prepoznatljiv kako bih mogao nastaviti očevu tradiciju

Foto: Luka Jeličić

Mala umjetnička galerija, smještena u stoljetnoj kamenoj kući, na samom ulazu u Vrgadu, prava je oaza za umjetnike i ljubitelje lijepih stvari u životu. Atelje koji je osnovao poznati splitski fotograf Zoran Krpetić, koji je na Vrgadi godinama stvarao neke od svojih najboljih komada, nakon smrti naslijedio je njegov sin Marin, inače grafičar po struci, koji je prije dvije godine stari atelje pretvorio u prodajnu galeriju, spojivši tako očeve najprepoznatljivije fotografije s radovima domaćih umjetnika.

Jedinstven suvenir

Krpetić je inače kontinuirano izlagao od 1977. godine na mnogim skupnim i 30 samostalnih izložbi, a poznavanje fotografske umjetnosti i svoja iskustva o fotografiji rado je prenosio učenicima u Umjetničkoj školi u Splitu. Krpetić, porijeklom s Vrgade, osim splitskih momenata godinama je bilježio i najljepše momente najdražeg mu otoka, koje danas mnogobrojni posjetitelji kući nose kao uspomenu na nezaboravan odmor.

Galerija je iz ateljea pretvorena u malu suvenirnicu. U suštini je sve ostalo isto kao i kada je Zoran radio iz ateljea, a Marin nam je kazao kako galeriju još uvijek stvara i prikuplja radove umjetnika.

– Cilj mi je biti jedinstven i prepoznatljiv kako bih mogao nastaviti očevu tradiciju. Od akvarela, preko bakropisa, do nakita i lavande, galerija je oaza umjetnosti i dalmatinske svakodnevice. Držim i neke vrgadinske umjetnike i obrtnike, a iz godine u godinu ćemo obogaćivati asortiman, kazao je Marin, dodavši kako je, kao i otac mu, odlučio urbanu gužvu centra Splita, barem preko ljeta, zamijeniti mirnim otočkim životom.

Marin Krpetić, Foto: Luka Jeličić

Mir na Vrgadi

– Ni njemu ni meni ne odgovara buka, turisti i gužva centra grada, tako da obojica mir tražimo na Vrgadi. Atelje postoji od 2007. godine, a otac je godinama u njemu stvarao neke od svojih najinspirativnijih fotografija. Njegov je pogled na Vrgadu uvijek bio drugačiji i to se vidi u njegovim radovima. Fascinirala ga je tišina i naizgled nepromjenjivost karaktera i mjesta, prisjetio se Marin, dodavši kako na otoku postoji dobra suradnja i komunikacija među umjetnicima i obrtnicima.

– Na otok dolaze turisti kojima cilj nije masovni turizam, obiteljski su to gosti, koji cijene ovakva mjesta i ono što nudimo. Pravu je umjetnost teško ponuditi, naročito danas, kada su svi navikli na uvozno i jeftino. Upravo zato se trudimo biti svoji, jedinstveni i domaći, zaključio je Marin.

Upravo su ovakve male galerije budućnost turizma, jer se u njima ne nudi viđeno i poznato, već ono starinsko i domaće, što turisti zapravo i traže na odmoru. Osim toga, u pomalo uspavanu vrgadinsku svakodnevicu, koju jedino tijekom ljeta remeti žamor turista, unosi dašak svježeg zraka, kreativnosti i ljubavi prema umjetnosti i ručnom radu.