Kad životinje žive u blizini divljaka...

U svim je informativnim emisijama objavljena tužna vijest o tome kako je pronađem mrtvi dupin. Jadna životinja je naravno ubijena od strane divljaka koji izgleda imaju i dozvolu za nošenje oružja s obzirom na to da je ustrijeljen iako se novinari čudom čude pa kažu sljedeće – »pronađen je mrtvi dupin kraj Šolte s dvije prostrjelne rane. Sumnja se da je ubijen.« Nevjerojatna je ta novinarska pronicljivost. Ima dvije prostrjelne rane, a oni sumnjaju da je ubijen. A da nije možda poginuo od zalutalog metka pa odmah dva? Ili je možda dupinu dosadio život pa je upucao sam sebe i to odmah s dva metka. Zbilja ponekad možemo svašta čuti. A kako je to nažalost u stvarnosti bilo, reći ću vam ja.

Već vidim dvije krezube kreature kako se blesavo smiju dok ga ciljaju i kako osjećaju orgazmično zadovoljstvo dok životinja u mukama umire. Sada će netko reći kako pretjerujem, ali činjenica je kako svugdje oko nas postoje bolesni ljudi, sadisti koji uživaju u tuđim mukama, a da se njihove strasti razbuktaju pogotovo očito bude u kriznim situacijama kada im u ruke dospije i oružje. Onda nastanu ovakve situacije, a klin se klinom izbija, rekli bi stari ljudi pa je najbolje reagirati kako treba. A kako ćeš reagirati kako treba kada su kazne za nasilje upravo smiješne, a zlo treba sasjeći u korijenu i da sada ne pišem više jer pametnom je sve jasno.

DOBRA I LOŠA DJEČICA NA SVETOJ MISI

Imam ja tako jedno dijete u kući koji je pravi, iskreni vjernik, što znači da nije otkrio crkvu 1990. godine i brže bolje bacio partijsku knjižicu i na brzinu se krstio. I moram ja tako, po službenoj dužnosti voditi to dijete na svetu misu, a kako sam aljkav tako sam to napravio tek za ovaj praznik Velike Gospe. I krenuli mi tako na misu, naravno na onu u deset jer mi je ono ujutro prerano i tamo nam je baš lijepo bilo, svećenik umjeren i razložan i sve bi bilo dobro da kraj nas nisu, i s jedne i s druge strane, bila neka djeca. Na jednoj strani stariji par s dvoje divljaka koji su cijelo vrijeme nešto prigovarali, žderali slane štapiće, dovikivali se i sve u svemu svima išli na živce. S druge strane nam je bio mlađi par sa šestero (6!) djece koja su bila kao bubice, a najbolje je bilo kada se beba rasplakala, a dvije sestre skočile da je umire i utišaju. Eto, na misi se mogu zbilja vidjeti i zanimljive usputne stvari. Ah, da. Da ne bi netko povezivao neke mnogočlane obitelji iz Zadra s ovom pričom, moram napomenuti da se sve ovo odigravalo na Korčuli, a ne u našem lijepom Zadru punom farizeja i blasfemičara.

PROŽDRLJIVCI I ONI DRUGI

A kada smo već kod praznika Velike Gospe prisjetimo se zanimljivog priloga jedne od televizija, jer sve su televizije hrlile u marjanska svetišta gdje su razgovarale s razdraganim ljudima, a baš sam tu nešto zanimljivo čuo. Mislim da se radilo o Mariji Bistrici gdje organizator kaže doslovno ovako – »podijelili smo ukupno deset tisuća obroka pa je to otprilike i toliko ljudi.« Umro sam od smijeha! Odmah sam se sjetio nekoliko zadarskih gladnjaka koji bi dušu dali za besplatan obrok. To su vam oni koji su neizostavni na raznim domjencima, izložbama, promocijama. Danima ne jedu samo da se nažderu kao prasci kada je mukte. Znam dvojicu-trojicu koji su u stanju gutati kile pršuta i sira paškoga i to bez kruha samo da što više ubace u sebe. Uopće i ne žvaču. Samo gutaju. Bio sam jednom na piru gdje je tip stukao više hrane nego nas četvero zajedno. Poslije sam saznao da za marendu na poslu jede samo jogurt. A i te marende. »Ja ću samo jabuku« – kaže jedna zaposlenica, a onda oko podne druga časti jer je dobila unuka, a ova prva sve poždere. Bolje je da vam ne pričam detalje. Odvratno.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Zadarskog lista.