Gotički procesijski križ iz 14. stoljeća priča priču o Zadru i njegovim svecima

Foto: Luka Jeličić

Procesijski križ iz 14. stoljeća, djelo vrhunskog zadarskog zlatara Franje iz Milana, koji je prošlog tjedna i službeno vraćen riznici samostana sv. Frane u Zadru, jedan je od najvrednijih primjera srednjovjekovne zlatarske struke u Hrvatskoj.

Napravljen u srebru tehnikom graviranja sa slikama Kristova života i smrti uz likove svetaca i zaštitnika Zadra, minuciozno je izrađen, bogat plemenitim metalima i gotičkim četverolistima.

Prikaz donatorice

Križ je bio predmetom mnogih istraživanja, a mi ističemo ona profesora Donala Cooper sa Sveučilišta Cambridge, “Gotička umjetnost i fratri u Hrvatskoj u kasnom srednjem vijeku (1213. – 1460.)”, koji je intenzivno pisao o ovoj je nevjerojatnoj priči, te onaj pokojne zadarske povjesničarke umjetnosti Marijane Kovačević “Op hod ni križ – još jedan anžuvinski ex voto u Zadru?”, kojim su i otvorena vrata konačnom prepoznavanju i vraćanju ovog vrijednog spomenika sakralne kulturne baštine. Ovaj je križ jedan od najočuvanijih u Europi. Primjer je specifične tehnike i neponovljiva umjetničkog talenta, pojasnila Horvatić je i dodala kako će bogata samostanska riznica ovim događajem postati još bogatija, a križ još dostupniji struci i građanima.

Cooper je najzaslužniji je za otkriće procesijskog ophodnog križa iz XIV. stoljeća, koji je 1974. godine ukraden iz Sv. Frane, da bi bio pronađen u kolekciji talijanskog muzeja. No, ipak pokojna povjesničarka i sveučilišna profesorica Marijana Kovačević još je 2007. godine objavila članak “Ophodni križ – još jedan anžuvinski ex voto u Zadru?”, prema kojemu ga je Cooper prepoznao u Italiji. Kovačević je križ smjestila u povijesno okruženje i kao naručitelja detektirala kraljicu Elizabetu Kotromanić, ujedno naručiteljicu škrinje sv. Šime. Cooper je, nakon što ga je identificirao, utvrdio da je križ 1975. godine, ne znajući da je ukraden, kupio na aukciji u Sotheby’su u Londonu poznati talijanski kolekcionar srednjovjekovnih umjetnina Amadeo Lia. Godinama ga je čuvao u svojoj kući, a onda ga je 1996. godine darovao gradskom muzeju u La Speziji koji nosi njegovo ime. Ricardo Lia je kazao kako Zadar i crkva odišu mističnim sjajem, te kako će se križ savršeno uklopiti u svoj stari dom. U svom izvornom znanstvenom članku objavljenom još 2007. godine Kovačević je napisala kako se u radu bavila uočenim detaljem na srebrnom emajliranom ophodnom križu gotičkih odlika koji je 1974. godine ukraden iz Samostana sv. Frane u Zadru.

“Riječ je o sićušnom prikazu donatorice poklekle uz lik sv. Ludovika Tuluškog, franjevačkog sveca koji se odrekao prijestolja Napuljskoga Kraljevstva, te tako postao anžuvinski svetac par excellence. Upravo na temelju navedene ikonografske topografije prikaza donatorice i političkih prilika u Zadru u doba anžuvinske vlasti, ali i temeljem stilske i komparativne analize križa u cjelini, darovateljica je identificirana kao kraljica Elizabeta Kotromanić, žena anžuvinskoga kralja Ludovika Velikog. Autor križa je Franjo iz Milana, koji je prema kraljičinoj narudžbi u Zadru izveo još jedan ex voto, najmonumentalniji zlatarski rad našeg srednjovjekovlja – srebrnu raku sv. Šimuna”, napisala je Kovačević u svom znanstvenom radu.

Foto: Luka Jeličić

Minuciozna obrada

Glavni akademski interes doktora Donala Coopera je pak umjetnost i arhitektura u Italiji i na Mediteranu tijekom kasnijeg srednjeg vijeka i renesanse. Njegovo istraživanje usredotočeno je na sakralnu umjetnost i arhitekturu u Italiji od 13. do 16. stoljeća, s posebnim naglaskom na pokroviteljstvo najdinamičnijeg vjerskog reda tog doba, franjevaca. Izvan Italije, dr. Cooper istražuje latinsko umjetničko pokroviteljstvo u istočnom Sredozemlju, posebice u Dalmaciji, na Kreti i drugim bivšim teritorijima venecijanske Stato da Mar. Donalovi interesi sežu u širokom rasponu od mozaika u bizantskom stilu preko renesansnog slikarstva do barokne arhitekture, ali zajednička nit je percepcija umjetničkih djela unutar njihovog povijesnog konteksta.

Iznenađuje minucioznost obrade i izbora detalja, ukrasnih elemenata te tehnika kojom je križ izrađen. Obrada je toliko detaljna da je svetačke likove moguće lagano i jednostavno čitati i prepoznati ih s njihovim atributima. Na vanjskom oplošju križa je niz tzv. kružnih boba, upotrijebljen je motiv bisernog niza koji uokviruje prikaze. Tu je i niz prekrasnih gotičkih četverolistova i fitomorfnih okvira.

U svom članku naslovljenom “Gotička umjetnost i fratri u Hrvatskoj u kasnom srednjem vijeku (1213. – 1460.)” tako piše kako su do ranog 14. stoljeća crkva i samostan već bili izgrađeni jer sakristija crkve pružila je dovoljno impresivnu lokaciju za potpisivanje “Zadarskog mira” 1358. godine između Serenissime i mađarskog kralja Ludovika I. “Ubrzo nakon potpisivanja “Mira”, Ludovikova je kraljica Elizabeta franjevcima poklonila bogato ukrašeni emajlirani procesijski križ kako bi komemorirala taj povijesni događaj”, napisao je Cooper.

Foto: Luka Jeličić

Gotički biser

“Križ gotičke siluete visok je 56, a širok 31 centimetar. Uzdiže se na bakrenom tuljcu za nasađivanje s istaknutom ovećom jabukom ukrašenom koncentričnim nizovima geometrijskih ornamenata. Bočno oplošje križa je cijelom dužinom ukrašeno gusto raspoređenim ukrasnim jagodama granulaste površine. Na krajevima svih krakova aplicirana je po jedna peterokutna pločica. Sva su polja emajlirana izuzev pravokutnog pod centralnim kvadratom aversa, kvadratnog desno od Mrtvoga Krista na reversu, te peterokutnog u dnu reversa”, pojasnila je u svom članku Kovačević, naglasivši kako su istaknuti rubovi svake pločice jednostavno profilirani s dodatkom iskucanog motiva »bisernog niza«, te pozlaćeni.

“Vrhovi peterokutnih polja dodatno su urešeni sitnim kuglicama. Kompozicijom Raspeća u središnjem kvadratnom polju aversa dominira Krist raspet na križu nad kojim lebde dva simetrično postavljena anđela. Uz raspelo su tugujući Ivan i Marija, a cijeli je prizor smješten unutar dva okvira. U svaki međuprostor iz među tog i vanjskog četvrtastog okvira pločice umetnuta je po jedna sitna rozetica. Krist je prikazan mrtav, s izrazito savijenim koljenima. Marija je okrenuta prema njemu podignutih ruku pokrivenih tkaninom plašta. Ivan je također prikazan u profilu, okrenut prema raspelu, ruku pruženih na dolje, prema Kristovim nogama”, pojasnila je u svom znanstvenom radu Kovačević.

Križ je izrađen je od srebra, dijelom je pozlaćen i emajliran. Izveden je tehnikom punciranja i graviranja. Na prednjoj i na stražnjoj strani u središtu je prikaz Kristovog života. Na prednjoj strani je prikaz raspeća, a na stražnjoj prikaz Isusove smrti. Uokolo tih središnjih polja, na svakoj strani je pet pločica, odnosno pet polja koji prikazuju likove svetaca i svetica, uglavnom franjevaca, zaštitnika grada Zadra i donatora. Taj podatak je jako važan jer ukazuje da je križ izrađen upravo za samostan sv. Frane u Zadru. Izradio ga je u to vrijeme najpoznatiji, čuveni zlatar Franjo iz Milana u zadarskoj radionici.