Loris Hromin: Veselim se promjeni sredine

Iz Rukometnog kluba Zadar 1954 u ljetnom prijelaznom roku otišle su dvije velike rukometne nade, ali i etablirani prvotimci. Prvi je otišao Niko Martinović u španjolsku Anaitusanu, a ovog tjedna za viceprvaka države, Nexe iz Našica, potpisao je Loris Hromin. Talentirano desno krilo, odradilo je odlične partije u dresu Zadra, te u dresu kadetske rukometne reprezentacije. Nakon povratka iz Našica, gdje je stavio potpis na ugovor, porazgovarali smo s Lorisom o planovima i očekivanjima.

– Plan je ove godine igrati za drugi sastav Nexea, dakle Prvu ligu, odnosno istu razinu natjecanja kao i u Zadru, samo je, ipak, malo jača konkurencija na sjeveru, nego na jugu. Naravno osim u drugoj igrat ću i za kadetsku momčad. Postoji mogućnost da se, prema zaslugama, otvori prilika zaigrati i za prvu momčad u Premijer ligi. Cilj mi je uklopiti se i prilagoditi kako Klubu, tako i samačkom životu, odnosno sredini – kaže Hromin. Nexe se može svesti pod nadimak »vječni drugoplasirani«, no konstantno svake godine se razvijaju i dovode sve »jača« rukometna imena.

Odlični ljudi

– Veselim se promjeni sredine. Činjenica da idem u drugi grad daje mi priliku više se posvetiti rukometu, sve je tome podređeno i jedva čekam. Možda još uz sve to dođu i treninzi s prvom momčadi i igračima poput Manuela Štrleka, Marka Bezjaka, Gala Marguča, Fahrudina Melića… Pripreme počinju 2. kolovoza, sada još ne znam hoću li s prvim sastavom na pripreme, ili ne. Plan je otići krajem srpnja u Našice, koliko-toliko priviknuti se na stan i grad, a onda krenuti s onim najvažnijim.

Iako je Hrvatska poprilično mala država, velike su razlike u mentalitetu onih iz Dalmacije i onih s kontinenta. Mladi Zadranin jedva čeka upoznati novu životnu sredinu, a kako kaže Slavonci su odlični ljudi.

– Nikada nikakvih loših iskustava nisam imao s ljudima iz Slavonije. Koliko sam do sada uspio shvatiti i vidjeti, stvarno su »zdrava« sredina, naročito oko Kluba kao i u samom Klubu. To je bio i razlog zašto su mi bili prvi izbor, jer što se tiče uvjeta, razmišljanja i ciljeva kluba, mislim da su najbolji u Hrvatskoj.

Ozljeda leđa

Loris je završnicu PH igrao je sa 40-50 posto svojih mogućnosti, a u konačnici nije ni išao u Göteborg s kadetskom reprezentacijom na Otvoreno Europsko prvenstvo, zbog ozljede leđa.

– Izgubio sam praktički cijelu završnicu sezone radi ozljede leđa. Skupilo mi se dosta toga, Mediteranske igre, pripreme za jedno, pripreme za drugo, pa ovo pa ono i malo mi je disk izletio u leđima. Međutim sada je sve riješeno, treniram »pun gas« da se spremim za Nexe. Trebao sam biti u Švedskoj, ali samo bi još više nastradao da sam otišao, stoga sam nažalost preskočio to, ali dugoročno gledajući bolje tako – objasnio je Loris koji je je, ipak, oprezan glede budućnosti.

– Daleko je još seniorska reprezentacija. Sada sam tek malo zakoračio prema tome, ali to je sve jako daleko. Nezahvalno bi bilo govoriti o tome. Što je klubova tiče, sigurno da bih želio igrati u nekom jačem klubu Lige prvaka, ali treba još jako puno raditi do toga.

Loris je »proizvod« odličnog rukometnog rada s mladim igračima u režiji nekoliko trenera. Smatra kako je rukomet na jako dobrom putu da postane još prepoznatljiviji u Donatovom gradu.

– Ima jako, jako puno mladih igrača. Mislim da sada Zadar ima 7-8 igrača u Premijer ligi, Martinović je otišao u Španjolsku, ja u Nexe, ima nas isto dosta u mlađim uzrastima reprezentacije i smatram da je sve to neki početak. U mojoj generaciji ima još nekoliko vrhunskih igrača i siguran sam da će kroz koju godinu iskočiti – zaključio je Loris.

Oproštaj i zahvale

Puno ljudi utjecalo je na Lorisa da bude tu gdje je te kako kaže, nikad ih neće zaboraviti jer su od njega stvorili i rukometaša i čovjeka.

– Bilo je suza, moram priznati, pogotovo s ekipom. Mi ovdje u Zadru, naročito moja kadetska ekipa, s trenerima Ninom Jerakom i Edinom Bašićem, nismo nikada bili isključivo močad, nego jedna obitelj i obojica trenera su nas gledali kao svoju djecu. Njih dvojica su me uvelike odgojili i kao rukometaša i kao čovjeka. Veliko hvala mojoj ekipi, mojim prijateljima koji su nevjerojatni i na i izvan terena. Osim njih jako puno se moram zahvaliti i Matiji Merharu, koji je sada u Zadru 2013. On mi je u vrijeme korone dao priliku igrati sa starijima od sebe i to je bio značajni napredak kako u razvoju igre, tak i za moje samopouzdanje. Ta godina s Merharom mi je baš mnogo značila. Isto tako želim se zahvaliti svim ljudima u Klubu i Upravi na svemu, posebno Josipu Šimičeviću. Na kraju želim se zahvaliti svojoj obitelji, posebice roditeljima koji su vjerovali da ja to mogu, koji su tu stalno uz mene, vozili me na treninge u svako doba dana, čekali me i omogućili mi da jurim svoj snove – kazao je Hromin.