Utorak, 30. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

25 C°

TRADICIONALNI SAJAM

[FOTO] Bili smo na Benkovačkom sajmu: "Ljudi se svađaju oko pečene janjetine, tko je na redu, koje je čije, svašta..."

Autor: Vanja Mirčeta

10.06.2023. 16:51
[FOTO] Bili smo na Benkovačkom sajmu:

Foto: Luka Jeličić



Upeklo je sunce, dan je k’o stvoren za plažu … riječi su pjesme Marijana Bana, ali 10. u mjesecu u Ravnim kotarima, u Benkovcu, dan je za najpoznatiji tradicionalni sajam ovoga kraja. Još kada se poklopi za vikend, sreći brojnih trgovaca i posjetitelja nema kraja. Ni sunce, ni poprilično već visoke ljetne temperature, ni gužva na prometnicama nisu spriječili ljude iz svih krajeva Hrvatske da pohode ovaj najosebujniji sajam u ovom dijelu Hrvatske. Šušur među brojnim štandovima nije omela ni kišica koja je odlučila pokvariti općenarodno veselje kada se već vrijeme bližilo ručku, kada je zapravo velika većina posjetitelja obavila, odnosno pronašla ono zbog čega su se na ovaj subotnji sajam i zaputili. A na sajmu nema čega nema, od voća i povrća, domaćih životinja, odjeće i obuće, raznih poljoprivrednih alata, rukotvorina, namještaja, itd. Za svakoga po nešto.


Očekivano, najviše gužve stvorilo se pored ražnja gdje se vrtjela domaća janjetina koja je razgrabljena u rekordnom roku. Kako je zapravo bilo ovog subotnjeg jutra na Benkovačkom sajmu, donosimo vam kratak osvrt u našim putešestvijama među bezbrojnim štandovima i rijeci ljudi koja je tekla svim kanalima, uzvodno i nizvodno, kuhajući se na lipanjskom suncu, kupajući se u znoju, uživajući u svom tom šušuru, prašini makadama i mirisu još uvijek zelene trave.


Na štandu Vite Gulića iz Zapužana je veselo, pjevaju prodavači, ali i potencijalni kupci. Lokalnih dosjetki ne nedostaje na samom ulazu prema epicentru zbivanja zvanog “Benkovački sajam”.


“Gledam što se nudi…”




– Nudim posebne i unikatne daske raznih veličina i oblika, izrađene od maslinovog drveta. Sve je ručni rad kao što možete vidjeti iz priloženog, a kupaca uvijek ima jer se radi o proizvodima širokog spektara uporabe, kazuje gospodin Vito dok pokušava komunicirati preko nas s Tomom Begićem koji je na sajam potegao iz Udbine.


– Gledam malo što se nudi, ali i lijepe žene, kroz smijeh kazuje Begić dodajući kako je ipak onaj pravi razlog njegova dolaska domaća pečena janjetina.


– Inače živim u Zagrebu, ali u Liku dolazim od kako sam otišao u mirovinu. Naravno, došao sam na našu domaću janjetinu. Za cijenu ne pitam, samo da je kvalitetna i ukusna. Drugačijeg je okusa kada je jedete u ovakvom veselom okruženju, poseban je to ugođaj, a znaju to samo oni koji pohode ovaj sajam, kazuje Begić. Malo dalje, vesela gospođa Vesna Čanković iz Zemunika Donjeg malo nam je i zapjevala, a čini se kako njezina marketinška strategija pali te nam se hvali kako joj jutros usprkos vrućini, prodaja iznimno dobro ide. Ona je kaže zadovoljna, a ljudi zapravo još tek nadiru u šušur među mnogobrojne štandove.


– Na mom štandu možete pronaći sadnice voćki, ali i cvijeće iz mog vrta i sl. Sadnice smokve su 20 eura, kaktusi su 25, dok je stručak kantarijola (gospine trave) 2 eura. Kupaca ima i sada su mi pokazali što se najviše traži za drugi put. U ponudi imam i ličke kape, koje ja i jedna moja gospođa same izrađujemo, njihova cijena je 13 do 14 eura. Ljudi ih traže, no kažu da im je skupo, ali onaj tko želi pravi domaći, autohtoni suvenir izdvojit će taj iznos. Osobno smatram kako cijena za ručni rad nije visoka, no na sajmu smo, ovdje ništa nije fiksno, sve se da dogovoriti, u maniri pravog iskusnog trgovca poručuje gospođa Vesna.


Posjećeni štandovi


Prvi put u obilasku i šopingu na Benkovačkom sajmu zatekli smo i Kseniju Medini koja je malo pazarila, a nešto je kaže “dobila i na lipe oči”.


– Kupila sam malo cvijeća i suhomesnatih proizvoda. Domaći krih smo dobili. Sviđa mi se cijela atmosfera, veliki je šušur, zanimljivo je sve što sam razgledala, malo je vruće i gužva je, vjerojatno jer je subota, ali isplati se doći svakako. Cijene su solidne, a kako se nadam da su proizvodi zaista domaći, kako su nam ih predstavili vjerujem da smo dobro prošli. Cijene su svakako povoljnije nego u gradu, zaključila je.


Nakon nedavnih dugotrajnih kiša, poprilično je bio posjećen štand Duje Rogića koji je prodavao sadnice gotovo pa svog domaćeg sezonskog povrća i začina. Kazuje kako su nasadi sezonskog povrća u velikoj mjeri zbog velike vlage propali, stoga ljudi u posljednji trenutak još uvijek nastoje spasiti što se spasiti da, te imati kakvu takvu ljetinu.


– Nudimo sadnice svog sezonskog povrća, pamidora, paprika, balancana, kukumara, tikvica, selena, peršina i sl. po cijeni od 0,60 centi jer je zbog velikih kiša koje su nas pogodile u posljednje vrijeme sve propalo. Sada ljudi ako misle nešto imati moraju sve ponovno saditi. Ljudi kupuju, ne pitaju za cijenu, jer saditi moraju, još nije kasno, sve se to još stigne primiti na vrijeme, stručno objašnjava gospodin Rogić pokazujući kako ljudi prilaze štandu i odnose sadnice, kako kaže, ako misle imati nešto svog povrća ovo ljeto.


Nešto dalje, nakon nepreglednih štandova s odjećom i obućom za one najmlađe pa do onih nešto starijih nailazimo na zanimljiv postav vojne, kako simpatična prodavačica to nazva, militarije. Nama laicima jasno je samo da se radi o određenim dijelovima vojnih uniformi i opreme, ali zato tu zatičemo Emila Miletića iz Marine kraj Trogira, kojemu je ovo kao nekadašnjem sudioniku Domovinskog rata postalo hobi.


Živopisni prodavači


– Kao što vidite, ja sam kolekcionar militarije. Dakle, skupljam sve iz perioda Jugoslavije, raspada Jugoslavije, Domovinskog rata i razdoblja nakon Domovinskog rata. Gospođa uvijek ima dobru ponudu, pa par puta godišnje naletim jer se može naći svašta, a meni je cilj moju kolekciju nadopuniti onim što mi nedostaje. Vidite, imamo tu šljemove po 25 eura koje su nam u Domovinskom ratu donirali Mađari, Rumunji i Bugari, osim toga tu su i oficirski kaiši s oprtačima koje su koristile sve tri zaraćene strane u raspadu bivše države. Šljemovi su M58, osim njih vidimo tu i opremu iz HV-a, standardiziranu ili prikrivnu košulju HV-a, kape HV-a, kojih ima raznih vrsta redoslijedom kako su se unaprjeđivale odore naše vojske i njihova cijena je oko pet eura. Imate tu i JNA porcije koje su također koristile sve zaraćene strane, čizme HV-a koje su se koristile u Domovinskom ratu, uvijek po nešto novo, a ja to pratim kako mi ono što nemam ne bi promaklo. Što se tiče cijena, mislim da su korektne, ali eto prekinula si me u pogađanju, pa ne znam hoću li dobro proći ili ne, kroz smijeh nam prigovara gospodin Miletić koji u pratnji prijatelja pomno bira rekvizite za svoju kolekciju.


– Znaš, dobra ti je strana sajma što se oko svega da pogoditi i malo spustiti cijena, na sveopće zadovoljstvo, i prodavača i kupca, podučava nas Miletić.


Ostavljamo veselu ekipu da utanače biznis, a mi već uočavamo novu “žrtvu” oko koje obilazi mnoštvo znatiželjnika. Barba Milan Tišma, mirno sjedi kraj svoje ovčje pređe i pletenih čarapa od ovčje vune. Kaže, sve što je izloženo izrađeno je od vune njegovog stada od oko 100-ak ovaca, dok su za tradicionalnu izradu bičava ili kalci zadužene njegova supruga i još dvije starije gospođe, jer ovaj tradicijski zanat i proizvod tako specifičan za Bukovicu i Ravne kotare, polako, ali sigurno izumire.


– Traži se sve ovo što imam u ponudi i kupuje se, kako ne. Najviše mi kupuju stranci, Talijani i Nijemci, posebnu pređu, uzmu je po tri torbe i nose. Što rade s tim, pitaj Boga? Kalce su vam medicinska roba, to vam je savršeno za cirkulaciju, reumu, išijas, to nam svi traže. Samo, za njih moraš imati zdravu obuću da ne uđe voda jer se onda usmrde. Izgledaju ovako debele, ali sve se to uspije ugurati u dobru obuću, kupite broj, dva veće cokule. Tako se to radi. Cijena im je 10 eura, bile su 12, ali umorio sam se pa sam snizio cijene samo da što prije odem kući, kazuje nam barba Milan.


Foto


Benkovački sajam 10.06.


avatar

Snimio: Luka Jeličić


10.06.2023. 15:00















































Galerija

Foto: Luka Jeličić


Ponuda domaćih životinja


Kakav bi to bio Benkovački sajam da na njemu nema i domaćih životinja. tako su u ponudi i pilići po cijeni od 1 do 3 eura, pačići po 3 eura, purići 5 do 6 eura, koke nesilice se cijene od 10 do 15 eura. Kunići su 15 eura. Najprimamljiviji štand je onaj Danijela Friščića iz Međimurja koji kaže kako im kupaca ne nedostaje jer se uglavnom radi o naručenim količinama životinja, no usprkos tome dostavili su na sajam i dio koji su pustili u slobodnu prodaju.


– Imali smo ovaj put dosta narudžbi, ali imamo i viška robe, no kao i svaki put vjerujemo da ćemo vrlo brzo sve uspjeti prodati kao uvijek do sada, ističe Friščić.


Nešto dalje od peradi i kunića, za sve gurmane u ponudi su i odojci koji se cijene 4 eura po kilogramu, a svaki teži 60 do 70 žive vage. S druge strane janjci se cijene po 130 eura za komad. Usprkos bogatoj ponudi, kraljica sajma svakako je domaća pečena janjetina koja je, iako po cijeni od 35 eura za kg razgrabljena u rekordnom roku te su mnogi ostali razočarani, ali zadovoljili su se utješnom delikatesom, pečenim odojkom po cijeni od 25 eura za kilogram. Koliko je poznata domaća janjetina iz Ravnih kotara govori i činjenica da je Luka Čaljkušić potegao čak iz Rijeke, kako bi sudjelovao na ovom subotnjem sajmu.


– Došao sam se pošteno najesti domaće janjetine, ali kako vidite to je nemoguće. Sve je rezervirano i rasprodano, ljudi se svađaju oko pečene janjetine, tko je na redu, koje je čije, svašta… Oko ove janjetine je totalna ludnica. Ne znam koja je cijena, ali kada sam već došao spreman sam platiti bilo koju cijenu. Naime, na sajam smo došli čak iz Rijeke i to samo kako bi probali domaću janjetinu, onda znate koliko nam je to napeto. Naravno, ima i kod nas janjetine, ali ovo je poseban doživljaj, nije to isto. Došli smo s određenim ciljem, jesti janjetinu, baš na ovom mjestu i želimo ga ostvariti pod svaku cijenu, kroz smijeh zaključuje Čaljkušić.


Različite cijene voća


Osim kraljice janjetine poprilično bogato izgleda štand domaćeg sezonskog voća i povrća Danijele Đurišević, no ona ističe kako za njim potražnje ima, no cijene su na početku sezone uvijek visoke te je što se tiče prodaje imala i boljih dana, s obzirom da su na proteklu godinu cijene otišle poprilično gore što se u konačnici odrazilo i na ukupnu potrošnju.


– Cijene su još uvijek visoke te kupci čekaju da uđemo malo dublje u sezonu kada će i cijene padati i sve biti nešto prihvatljivije kupcima. S obzirom na današnja primanja ljudi, ovo sve sada je većini poprilično nedostupno, pogotovo posjetiteljima starije životne dobi koji bi rado kupili, ali ne mogu. Paprike su po 3 eura, krastavci 2 do 3, breskva/nektarina po 5, tikvice 2, jagode 3 eura, dok su trešnje od 3 do 6 eura, nabraja Đurišević dok naše propitkivanje strpljivo čeka gospodin Stipe koji na štandu okom sokolovim skenira breskve. Kaže, poslala ga je supruga čak iz Splita i da se bez njih ne vraća.


– Zašto sam ovdje? Pa vi u Splitu ne možete kupiti breskve i sada ih tražim ovdje. Dat ćete mi 2 kilograma bresaka, a može i 2 kilograma trišanja, naručuje Stipe nastavljajući razgovor s nama:


– Od kuda ja znam zašto ih nema u Splitu, evo pitajte kolegu. Kilo trišanja je u nas doli 15 eura, ovdje su od 3 do 6 eura, pa vi vidite. Šalim se, nije me žena poslala da joj donesem voće, bila je skromna, rekla je da se samo vratim kući. Ipak, donit ću joj breskve i trišnje, a za treće vam neću reći, zaključio je kroz smijeh Splićanin Stipe koji će svojim povratkom vjerujemo usrećiti svoju suprugu koja ga željno iščekuje, a i toliko traženo voće će se na kraju “izisti”.