ZABORAVLJENA MJESTA (7) I derutne, preopasne zgrade po Poluotoku su slika Zadra

Volimo se hvaliti, zaista i imamo čim, bogatom kulturnom i povijesnom baštinom u centru našeg grada, na Poluotoku. Poput muzeja je na otvorenom, isprepleću se povijest, ljepota arhitekture, a sve povezano nekim modernijim štihom zahvaljujući nekolicini i zimi otvorenih ugostiteljskih objekata i trgovina.

Da, grad zimi spava, ljeti mu ne možemo prići od horde turista, no to je sada ipak neka druga tema koja prelazi okvire ovog teksta.

Narušena vizura

U divnom gradu živimo, ali taj grad su i nažalost mnogobrojne derutne, zapuštene i napuštene zgrade po čitavom Poluotoku, od Kampa Kaštela preko Varoši pa do blizine Osnovne škole Petra Preradovića i Sveučilišta.

Manji je problem što su i to slike koje naši posjetitelji nose u svijet, mada nije ni to nevažno, no ponajprije valja misliti na sigurnost stanovnika.

Svaka takva neodržavana građevina predstavlja iznimnu opasnost što bi trebalo biti dovoljna motivacija za konačno rješavanje zamršenih imovinsko-pravnih odnosa.

Uostalom, u vremenu u kojem su informacije tako lako dostupne, kada ljudi putuju na Mjesec, malo je ipak teško povjerovati da se ne uspijevaju pronaći vlasnici, ma gdje bili, ma koliko ih bilo. Ili ipak nije uloženo dovoljno truda? Procijenite sami.

No, vratimo se na početak priče, privatno vlasništvo, pogotovo ono zapušteno od pamtivijeka, ne može biti iznad javnog interesa, štoviše osiguravanja nesmetane šetnje samim centrom grada. O narušenoj vizuri i estetici grada suvišno je i pričati, a zanimljivo je kako su oko ovih zgrada mahom brojni ugostiteljski objekti.

Tko će znati, možda je zapušteno postalo sada »in« na Tik-Toku pa to predstavlja neki novi đir, nije nemoguće da večera s pogledom na ratnu kulisu donosi mnogo lajkova pa je to »must have«.

Šalu na stranu, jer zaista za šalu nije, kod Osnovne škole Petra Preradovića svakodnevno prolaze djeca, a gornji kat jedne zgrade potpuno je urušen. Kroz razrušeni prozor vide se popucale grede, krov je potpuno urušen, a na katu niže netko živi.

Kontrast grada

Svojednobno je tadašnji predsjednik Mjesnog odbora Poluotok, Frane Brajković upozoravao nadležne kako je potrebno što prije sanirati ovaj dio zgrade, upozoravavši upravo na opasnost. I da, iz Grada su reagirali, tako što su stavili ogradu da se nitko ne približava tom dijelu.

Nažalost, ne možemo se složiti da je to dovoljno i da imamo garanciju da je samo taj metar od zgrade opasan. Ograda je pokazatelj opravdanosti upozorenja, a nadamo se tek privremeno, kratkoročno rješenje. Ponavljamo, ispod urušenog krova žive naši sugrađani.

U Ulici nadbiskupa Nikole Matafara, gdje su također u blizini i stambene zgrade i trgovine i restorani, situacija je kudikamo gora – urušena je čitava kuća. Vrata su »osigurana« drvenim daskama, unutra stanuje tek divlje raslinje, na vrhu se vide komadići plavih pločica, a iza svega toga – zvonik sv. Stošije.

Zanimljiv kontrast koje zapravo vjerno oslikava naš grad, imamo ljepote koje smo eto, igrom slučaja, naslijedili, a sve ono što bismo sami danas trebali zaštiti radije ćemo prepustiti zubu vremena.

Kao da nema mladih obitelji bez krova nad glavom, kao da nam ne nedostaje kvalitetnih sadržaja koji će gradu vratiti sjaj kakav je nekad bio, koji će od njega ponovno stvoriti mjesto susreta…

S takvim zaključkom obilazimo i Kampo Kaštelo u kojem gotovo da vrijedi formula uređena kuća – ruševina pa tako redom. Brojne su derutne zgrade u kojima je, kako to nepisano pravilo nalaže, samo smeće. Šteta, ovo je zaista lijep i simpatičan kvart u kojem je još ostalo one nekadašnje dalmatinske duše.

Može se, kad se hoće

Nažalost, ovo je tek dio napuštenih zgrada u centru grada i da, potpuno je jasno da je riječ o privatnom vlasništvu kojeg je vjerojatno zahtjevno utvrditi, no ovaj problem nije se pojavio jučer, traje godinama, pa i desetljećima.

Krajnje je vrijeme da se nadležni, udruženim snagama, uhvate u koštac sa svim preprekama i konačno ovim prostorima pronađu namjenu, barem to neće biti teško, sve su lokacije bogomdane.

U međuvremenu, bilo bi dobro sanirati sve što predstavlja opasnost, pa nebrigu naknadno naplatiti vlasnicima. Ako se dogodi neka nezgoda, tad će biti prekasno.

Važno je napomenuti da nismo izolirani po ovom pitanju, diljem naše zemlje mogu se pronaći ovakve lokacije razrušene i vremenom i složenim imovinsko-pravnim odnosima. Ali, koliko ste ovakvih fotografija vidjeli po razvijenim zemljama Europe?

Može se, kad se hoće.

Zaboravljena mjesta

Kroz serijal tekstova »Zaboravljena mjesta« donosimo priče o kompleksima i građevinama na koje je država u potpunosti zaboravila, otkrivajući njihovu prošlost i potencijal za budućnost. Ove zapuštene lokacije kriju fascinantne priče koje su s vremenom pale u zaborav, ali zaslužuju novu pažnju.