Njegov je Hamlet aktualan i danas

U Mjesecu hrvatske knjige u biogradskoj gradskoj knjižnici gostovao je jedan od najboljih hrvatskih živućih pisaca, Ivo Brešan. Sada već postariji gospodin artritičnih koljena, ali bistra uma, otac djela poput drama Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, Nečastivi na Filozofskom fakultetu (…), romana Astaroth, Država Božja 2053., Sedam stuba do trona (…), scenarija za filmove Maršal Tito, Kako je počeo rat na mom otoku, za tv seriju Ptice nebeske… Sve skupa autor je 23 drame, 12 romana i sedam filmskih scenarija te dobitnik nagrada Vladimir Nazor za životno djelo, fonda Miroslav Krleža za za roman Astaroth te Ksaver Šandor Gjalski.
Likovi – antijunaci
Nakon uvodne riječi koju je održala ravnateljica knjižnice Jelka Sipina, koja je u kratkim crtama predstavila autora, riječ je preuzela dobra poznavateljica Brešanova lika i djela, sveučilišna profesorica i književnica Helena Peričić. Kako je pojasnila okupljenima, Brešana zna „još od vremena kad mu kosa nije bila u potpunosti bijela”, a kroz svoj znanstveni rad više puta doticala se i Brešanova djela. Vodeći kroz razgovor autora od njegovih početaka, krenuvši ipak od drame Hamlet u selu Mrduša Donja koja je autora afirmirala u javnosti, tijekom večeri ukratko su predstavljena djela, ali i stavovi i mišljenja autora kojeg oduvijek prati glas kao pisca „bez dlake na jeziku”.
– Svi me uvjeravaju kako je sve što se događa u Hamletu aktualno i danas, samo se zamijeni nomenklatura i predstava savršeno funkcionira. Mnogi tog Halmeta danas ponovno igraju, pokušavaju ga prilagoditi trenutku što je po meni potpuno nepotrebno jer publiku treba navesti da sama shvati da se to i danas događa, rekao je autor o svojoj najuspješnijoj drami koja se još i danas igra u mnogim zemljama, a osobitu popularnost stekla je u Poljskoj.
Peričić je primijetila kako su likovi poput Joce Škokića/Hamleta, pa i drugi likovi u prvim djelima bili na neki način idealisti, a upravo takvog idealizma sve više ponestaje kod likova u posljednjim Brešanovim romanima, oni su svojevrsni antijunaci koji zlo prihvaćaju kao obrazac da bi opstali u određenom miljeu. Takav je i lik njegova posljednjeg romana koji istjerujući pravdu postaje serijski ubojica.
– Vodio sam tog lika kroz radnju tako da su svi koje likvidira tipovi za kakvima se ne može žaliti. Radi se o nekome tko istjeruje pravdu, a na kraju dolazi do ruba toga gdje je istjerivanje pravde zločin. Zapravo se ne može raditi to što on radi, a da se ne upadne u zločin, pojasnio je autor.
Kazalište bez “krvi i mesa”
Iako ga javnost često prepoznaje kao autora koji kritizira, a zbog toga je često i napadan bilo od strane vlasti, Crkve ili nekog drugog, Brešan smatra kako on ne kritizira, već samo junaka vodi kroz život kakav on je u stvarnosti. Brešan se dotaknuo i vjere pojašnjavajući kako on nije vjernik, ali smatra da je Isus bio vrlo mudra povijesna osoba, ali i današnjeg suvremenog kazališta u kojem više nema „krvi i mesa”, koje ne šokira publiku te stoga nema ni njegovih djela na suvremenoj kazališnoj sceni u Hrvatskoj.
 Na upit moderatorice što bi poručio mlađim generacijama koje ulaze u život Brešan je zaključio:
– Najveća vrijednost kojoj treba težiti je skepsa, ništa ne uzimati zdravo za gotovo nego sve podvrgavati analizi zdravog razuma i onda to prihvatiti ili ne prihvatiti. Ali ni u tome ne treba pretjerati, nego i prema skepsi treba biti skeptičan.