Bibinjci peti put u finalu Omiškog festivala

Odlazak u finale čini nas iznimno ponosnima i zadovoljnima. Svi članovi klape slažu se kako je drugi omiški finale zaredom veliko priznanje i poticaj u daljnjem radu. Ponosni smo, mi smo u pravom smislu prava bibinjska klapa za koju je prijateljstvo jedna od najvažnijih i najvrjednijih stvari koje čovjek ima u životu, ponosno će uime klape Zvonko Mišo Bralić, stariji brat popularnog Tomislava Bralića

Muška klapa Bibinje iz Bibinja po peti put je u finalu Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. Nakon 1995., 1996., 1997. i protekle 2011. godine, klapa Bibinje je u finalu i ovogodišnjeg, 46. po redu Festivala dalmatinskih klapa 2012. koji će se održati u Omišu 27. srpnja.
– Odlazak u finale čini nas iznimno ponosnima i zadovoljnima. Svi članovi klape slažu se kako je drugi omiški finale zaredom veliko priznanje i poticaj u daljnjem radu. Ponosni smo, mi smo u pravom smislu prava bibinjska klapa za koju je prijateljstvo jedna od najvažnijih i najvrjednijih stvari koje čovjek ima u životu, ponosno će u ime klape Zvonko Mišo Bralić, stariji brat popularnog Tomislava Bralića.
Okupio ih profesor Fuzul
Klapu Bibinje je 1989. godine okupio prof. Ivica Fuzul koji ju je vodio od arhaične spontanosti do itekako zavidne kvalitete vokalnog i glazbenog umijeća na omiškim festivalima i drugim festivalima i susretima klapa.
– Klapa Bibinje je zapravo sljednik bibinjske klape Fortuna koji su davne 1977. godine pokrenula prvi susret klapa u Bibinjama, ‘Raspivano Bibinje’, prepoznatljivu manifestaciju na kojoj se već 35 godina njeguje izvorna klapska pjesma i pjevanje a capella, kakvo se u Bibinjama pjeva desetljećima, podsjeća Bralić.
– Ponosni smo i na prvu nagrade publike koju smo osvojili 1999. godine na jednom od najdugovječnijih susreta klapa ‘Klape na Klisu’. Dakako, treba izdvojiti i prvu nagradu publike koje smo protekle godine osvojili na Hrvatskom klapa i mandolina festivalu u Opatiji, ističe prvi tenor klape, poznati pjevač Ivica Sikirić Ićo koji je u samostalnoj estradnoj karijeri pred snimanjem novog nosača zvuka.
Duh stare dalmatinske tradicije
Dalmacija, Bibinje, morsko plavetnilo, zalazak sunca, ribari, galebovi, gostoljubivost, dim s obližnjih gradela i večernja sanjarenja. A kada se sa zvukom zrikavaca spoji i pjesma klape onda tek nastupa čarolija, raj kakvog na svijetu nema, svojevrsni je presjek klape Bibinje.
– Vjerojatno to i odgovara istini, na festivalu u Opatiji smo se htjeli tek ići predstaviti, a izgleda da smo ih pismom zadivili, po broju glasova smo uvjerljivo pobijedili, navodi ‘bibinjski tić’ Ićo Sikirić.
Mali brod koji je zaplovio 1989. sada je već stasao u veliki jedrenjak koji se teško može potopiti. Hrvatski, bibinjski jedrenjak ima sigurnu budućnost.
– Klapu je od prvog dana krasio duh stare dalmatinske tradicije, intenzivni i samoprijegorni rad. Tim bibinjskim entuzijastima koji žive i djeluju u radu volonterski i s ljubavlju i s puno duše za svoje napjeve treba odati veliko priznanje, izričit je Ićo, dodajući pritom da članovi Bibinja intenzivno nastavljaju s probama i pripremama za veliki finale Omiškog festivala.
Već u prvim godinama svoga rada klapa je postigla respektabilnost, izvodeći i istražujući etnostranicu bibinjskog, zadarskog autohtonog višeglasnog poja čime i u hrvatskom kulturnom kontekstu postaju uvaženi čimbenici.
– Dobro je znano kako su Bibinje, najmnogoljudnije mjesto u Zadarskoj županiji, čuvar i rasadnik klapske pisme. Umijeće klapskog pjevanja s ponosom se prenosi na mlađe naraštaje, navodi Mišo Bralić, prvi bas klape.
Klapa Bibinje je uz besprijekorni glazbeni izričaj i izraženu sugestivnost u izvedbama pjesama postala prepoznatljiva klapa u Dalmaciji, Hrvatskoj, Austriji i drugdje. Lijek su svakom srcu i odmor svakoj duši.
Dobro smo prošli i ni nas puno došlo
– Pjesma je najljepši govor srca dalmatinskog, bibinjskog čovika. Još od vremena kada bi se, nakon teška dana, motike spremile u konobe ili izvadile mriže iz mora, prijatelji bi se sastali u konobi ili pored mora i pjesma bi potekla, citira Mišo.
Klapa Bibinje je svojem a capela pjevanju ostala vjerna, a to nije nimalo lako kad danas mnoge klape teže komercijalizaciji. Istovremeno dok su pojedine klape već na početku svog djelovanja snimile po nekoliko nosača zvuka klapa Bibinje, nažalost, u čak 23 godine rada, truda i odricanja snimala je tek jednu jedinu magnetofonsku kazetu koju je vjerojatno negdje na regalu u dnevnom boravku već davno prekrila prašina.
– Dobro smo prošli, i ni nas puno došlo, stara je izreka, svojevrsni zaštitni sinonim klape, što u šali što u zbilji govori Mišo.
Dodaje kako od samog početka više vole pismu i druženja na nekom trgu, u konobi ili kraj komina, bez obveza. To ih je, kaže, koštalo barem jedne pobjede na prestižnom Omiškom festivalu i mnogo više.
– U staroj postavi klape na kazeti smo izdali album ‘Pisma težaka’, i to je to. Ipak, sad smo u najozbiljnijim pripremama i dogovorima za snimanje prvog modernog nosača zvuka. To nam je primarni zadatak nakon petog omiškog finala, za našu vjernu publiku diljem Lijepe Naše i inozemstva, za nas i naše obitelji, za generacije koje dolaze, poručio je Zvonko Mišo Bralić.

 KLAPA BIBINJE

Klapa Bibinje u ovoj postavi broji osam članova i to: 1. tenor Ivica Ićo Sikirić, 2. tenor Olivio Režan, 2. tenor Antonio Sekula, bariton Mate Sikirić, bariton Mislav Šindija, 1. bas Zvonko Mišo Bralić, 2. bas Antonio Sikirić, 2. bas Matej Sikirić. Voditeljica klape je Iva Mustać Klarić koju u odsutnosti punopravno zamjenjuje Mislav Šindija.
Mnogi dobri poznavatelji dalmatinske pisme će reći kako je pored pjesme “Da te mogu pismom zvati”, u izvođenju klape Maslina, te klape Cambi s CD-om obrada skladbi Gibonnija, jedan od tri razloga razvoja i popularizacije klapskog pjevanja zasigurno Ante Sikirića Krivina antologijska pjesma “Croatio iz duše te ljubim” koju je Tomislav Bralić u pratnji klape Bibinje otpjevao 1998. na tadašnjem Glazbenom festivalu “Hrvatski pleter – Jaska ’98” održanom u Domu HV Jastrebarsko kod Zagreba. Pjesma je postala jedan od najvećih hitova glazbe uopće u Hrvatskoj.