Speleolog spašen u rekordnih 26 sati

“Napravila sam mu improvizirani ‘korzet’ od udlage, zavoja i ‘duck-tapea’. Morala sam se svojski truditi da cijelo vrijeme ostanem uz njega i pratim brzinu kojom je transportiran od ruku do ruku”, ispričala je dr. Lana Đonlagić

Samo 26 sati nakon dojave, pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja uspjeli su izvući ozlijeđenog 29-godišnjeg speleologa Marijana Marovića s čak 520 metara dubine u jamskom sustavu Kita Gaćešina. Gotovo 150 ljudi radilo je neprekidno od petka ujutro, kako bi osigurali i prepremili jamu za izvlačenje unesrećenog.
Maroviću je u noći s četvrtka na petak popustio jedan od ekspanzivnih klinova na kojima su speleolozi osigurani dok pretražuju jamu te je proklizio po užetu i u padu ozlijedio kralježnicu. S njim je u jami u trenutku nezgode bilo još 14 speleologa.
Akcija GSS-a pokrenuta je u petak ujutro, a prva se do unesrećenog spustila liječnica Lana Đonlagić uz još jednu spašavateljicu s ciljem da medicinski zbrinu Marovića i pripreme ga za transport. U međuvremenu se pred jamom okupilo oko 150 spašavatelja koji su počeli osiguravati i miniranjem i klesanjem proširivati mnogobrojne kanale i uske prolaze. Kako izvješćuje pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić, jamski sustav je logistički podijeljen na 30 opasnih dionica u kojima je istovremeno boravilo i po 70 spašavatelja. Osim nekoliko stotina metara dugačkih vertikala, još zahtjevnije je bilo prijeći gotovo dva kilometra uskih horizontalnih kanala.
Marović je unatoč svemu izvučen u rekordnom roku, nešto poslije 5 sati u subotu ujutro, a hrvatski GSS-ovci još jednom su dokazali koliko su uigrani i učinkoviti čak i u najsloženijim akcijama spašavanja kao što je izvlačenje unesrećenog iz najvećeg jamskog sustava u Dinaridima. Kako je izgledala ova rekordno brza akcija spašavanja, ukratko nam je ispričala Lana Đonlagić koja je poziv za intervenciju dobila u petak u tri ujutro.
“Sve se odvijalo strašno brzo za te prilike. Mi smo došli do unesrećenog oko podneva, a već u četiri smo mogli početi s transportom jer su drugi pripremili jamu. Marijan je imao veliki hematom na leđima i očito da je udario u neku izbočenu stijenu kad je proklizio na užetu nakon što je popustio ‘spit’. Mogao je micati noge i ruke, i nije osjetio da mu nešto trne, no ozljeda ga je boljela i nisam htjela riskirati, pa smo ga stavili u nosiljku. Nisam htjela da ga se vadi iz nje ni na užim dijelovima kanala, no kako nije bilo druge, napravila sam mu improvizirani ‘korzet’ od udlage, zavoja i ‘duck-tapea’. Sve je išlo strašno brzo i na nekim dijelovima sam se morala svojski truditi da cijelo vrijeme ostanem uz njega i pratim brzinu kojom je transportiran ‘od ruku do ruku’. Na nekoliko mjesta su minirali prolaze, ali zapravo najgorim su mi se činili dijelovi gdje je bilo puno krša i sipara, pa je trebalo sve raditi jako oprezno da nekom nešto ne bi doletjelo”, prepričala nam je Lana, dugogodišnja liječnica HGSS-a koja je liječničku skrb u teškim uvjetima već dobro “izvježbala” prilikom himalajske ženske ekspedicije na Everest. Velik broj GSS-ovaca koji su došli iz svih dijelova Hrvatske ostao je tijekom subote “raspremati” Kitu Gaćešinu i izvlačiti tone užadi i druge opreme.