Izložba koja oplemenjuje predblagdanske dane

U biogradskom Zavičajnom muzeju postavljena je izložba pod naslovom “Od Cvjetnice do Uskrsa”. Riječ je o putujućoj izložbi kojom se posjetiteljima želi približiti razdoblje Velikog tjedna kroz pojedine dane i predmete vezane uz njih na području Hrvatske. Ova izložba upotpunjena je i zbirkom šarenih jaja, pisanica iz Češke, Mađarske, Poljske, Rumunjske, Slovačke i Ukrajine.
– Drago nam je što smo imali priliku pokazati to u vašem gradu kazala je mlada autorica izložbe Martina Mišetić istaknuvši kako su se, pripremajući ovu postavu na temelju arhivskih podataka, literature i terenskih zapisa koje smo obavili u Biogradu i okolnim mjestima, iskristalizirali se neki od običaja koji su posebno iskazani na ovom području. Posebnost su, primjerice, takozvane pale, koje se pletu od maslinovih grančica, a koje se kao i same grančice na Cvjetnicu nose u crkvu na blagoslov, te se potom čuvaju kao blagoslov u kući.
– I svaki dan velikog tjedna do Uskrsa ima svoja obilježja i običaje do kojih i danas držimo, dok na neke od njih ovom izložbom podsjećamo i na ovaj način nastojimo otrgnuti od zaborava, kazala je autorica.
Ova izložba svojim bogatstvom tradicije i običaja kroz period Velikog tjedna, pravi je gušt za oči, a kako je prilikom obraćanja nazočnima kazao ravnatelj muzeja Draženko Samardžić i posebno nadahnuće, koje oplemenjuje u ovim predblagdanskim danima. Sve pohvale izložbi i njezinim organizatorima te velikom odazivu Biograđana na njezino otvorenje pozdravila je i Anka Merdić, dopredsjednica biogradskog Gradskog vijeća, koja ju je i proglasila otvorenom. Inače, izložba u biogradskom Zavičajnom muzeju postavljena je u suradnji s udrugom Družina iz Zagreba i Promotor iz Splita, a nakon Biograda slijedi njezino postavljanje i u gradu Splitu. Svečano otvorenje uveličali su svojim nastupom i članovi KUD Kralj Tomislav, te najmlađi članovi KUD-a, a kao gosti nastupili su i članovi KUD-a Kukljica iz istoimenog mjesta.

 NEKI OD OBIČAJA

Na Veliki četvrtak kažu naši stari djeca su u crkvu sa sobom nosila šibe, kojima su lupali po klupama ili po podu, a što su negdje nazivali i “tuci barabana”. Toga dana vežu se i crkvena zvona sve do pjevanja Gloria na Veliku subotu, kada se opet razvezuju, pa se za oglašavanje obreda služilo, a često i do danas škripaljkama ili škripavicama. One su se upotrebljavale i na Veliki petak, kao najava obreda pjevanja Muke po Ivanu. Nekada su se na Veliku subotu ispred crkve palila koleda koja su bila simbol zajedništva, jer je svako domaćinstvo dalo po jedno drvo za tu prigodu. Narod se okupljao oko vatre, a svećenik ju je blagoslovio. Na toj blagoslovljenoj vatri palile bi se svijeće s kojima se ulazilo u crkvu. Običaji otoka Pašamana kažu da su se jaja bojila u subotu, i to na način da se umotaju u različite vrste bilja, stave u čarape i kuhaju u vodi s ljuskama od luka kapule. Običaji koji se ni do danas nisu puno izmijenili su nošenje hrane na blagoslov. Nekada je to bio kruh, sol, vino i šaka smokava, dok se danas u košari nalazi više puno toga.