“La Dalmazia” je revitalizirala hrvatsku staru književnost

Drugi važan segment je to što je La Dalmazia objavljivala staru hrvatsku književnost renesansnog odnosno baroknog perioda, revitalizirajući prvenstveno onu dubrovačkog književnog kruga – dr. sc. Valter Tomas

Hrvatska književna baština u zadarskome tjedniku “La Dalmazia” (1845. – 1847.) naslov je knjige dr. sc. Valtera Tomasa, profesora s Odjela za talijanistiku Sveučilišta u Zadru. Nastala kao plod marljivog iščitavanja i uspoređivanja knjiga prof. Tomasa donosi svo bogatstvo hrvatske književne baštine iz sredine 19. stoljeća.
Zadarski tjednik “La Dalmazia”, prema uvodnim riječima glavnog urednika izdavača i vlasnika Ivana (Giovanni) Franceschija ima isključivu zadaću promidžbe gospodarskih, književnih i općenito kulturnih tema, a sve na korist dalmatinskog puka. Zadaća Tomasove studije, kako navodi u proslovu, ograničila se na brojne filološke prinose iz hrvatske književne baštine koje “La Dalmazia” donosi prevedene na talijanski jezik, što će svakako odrediti i osnovne crte metodološkoga pristupa ponuđenomu korpusu.
Recenzenti Tomasove knjige su akademik Mirko Tomasović i prof. dr. sc. Josip Lisac.
Nakon “Gazzetta di Zara u preporodnom ozračju” ovo je druga samostalna knjiga dr. Valtera Tomasa.
Vrijeme romantizma
Kako ste se odlučili za tematiku koju obrađuje ova monografska studija?
– Moja prva knjiga, izašla prije 13 godina, bavila se službenim tjednim dvokratnikom naslovljenim Gazzetta di Zara (1832.-1850.). Riječ je o listu koji je izlazio s podlistkom (Appendice) za književnost, znanost i različite zabavne sadržaje, i u njemu su se počeli tiskati talijanski prijevodi hrvatske pučke, ali i autorske poezije pa i drugi tekstovi usko vezani za onodobno, sveeuropsko romatičko-preporodno ozračje.
Tu se pojavio taj interes. Romantički senzibilitet i pomalo egzotična narav književne baštine “malih” naroda Europa je znatiželjno otkrivala i moj se interes kretao upravo oko tog književno jezičnog pa i najšire kulturološkog pitanja. Naime, u Dalmaciji je te 1845. već godinu dana, uz Gazzettu, izlazila i “Zora dalmatinska”, pa ipak je Ivan Franceschi mislio da, bez obzira na postojanje ta dva lista, nedostaje novina koja će popuniti još poneku prazninu. List koji će se baviti procvatom Dalmacije u svakom pogledu.
Koliko ste dugo radili na ovoj knjizi?
– Pa ne može se precizno odrediti vrijeme, jer su radu prethodile pripreme, iščitavanja ne samo La Dalmazie, nego i drugih listova relevantnih za ovu tematiku. Sigurno je trebalo tri do četiri godine intenzivnog rada.
Koliki je bio značaj lista “La Dalmazia”?
– Bez sumnje – velik.. Svojim podnaslovom (List za gospodarstvo i književnost) Franceschi je zapravo osigurao nesmetano izlaženje lista i tekstova u njemu. U to je vrijeme cenzura bila rigorozna ali se ovim listom, upravo zbog navedene programske orijentacije, nije puno bavila.  U to vrijeme objavljivali su se tekstovi s preporodnim idejama koje će se kasnije moći jasnije društveno i politički artikulirati.
“Morlacchismo d’Omero”
 Kolika je, po vašem mišljenju, važnost književne baštine, svih tih tekstova koji su izlazili u “La Dalmaziji”?
– Silno važna. Naime, kako sam već rekao, list je objavljivao talijanske prijevode naše pučke poezije koju se već tada zbog njezine životnosti uspoređivalo s homerovskom poezijom. Govorilo se naime o “morlacchismo d’Omero”.
Drugi važan segment je to što je La Dalmazia objavljivala staru hrvatsku književnost renesansnog odnosno baroknog perioda, revitalizirajućči prvenstveno onu dubrovačkog književnog kruga.
Treći segment je inzistiranje uredništva lista na objavljivanju, makar na talijanskom jeziku, onodobne žive pjesničke riječi hrvatskih preporodnih pjesnika. Posebno se to odnosi na pisce najuže vezane uz zagrebačku “Danicu” kao što je Vraz, Preradović, Gaj i drugi.
Možete li usporediti novinarski odnos prema kulturi onog i današnjeg vremena?
– Mislim da su intelektualci ondašnjeg vremena puno više držali do pisane riječi. Svojim su prilozima, uvjereni da to i mogu, nastojali utjecati na općedruštvenu klimu pritom ne upadajući u “žutilo” što često karakterizira današnje novinarstvo. Osim toga tehnologija stvaranja novine danas i u onog vremena, neusporediva je.

Životopis

Valter Tomas rođen je u Zadru. Osnovnu i srednju Tehničku školu završio u Zadru. Nakon odsluženja vojnog roka (1973.-1974.) zaposlio se u komunalnom poduzeću “Vodovod”. Godine 1975. upisao studij Filozofije i Talijanskog jezika s pregledom talijanske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru. Drugi predmet nakon 3 godine diplomirao s izvrsnim uspjehom, a u prosincu 1979. diplomirao i A predmet. Nakon još jedne naknadno odslušane 4. godine na studiju Talijanskog jezika i književnosti diplomirao s ocjenom izvrstan.
Godine 1983. zaposlio se na Odsjeku za talijanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru u zvanju asistenta. Godine 1988. obranio na postdiplomskom studiju u Beogradu – smjer: Nauka o jeziku, pri Filološkom fakultetu, magistarski rad pod naslovom: Stilistička usporedna analiza talijanskog i hrvatsko – srpskog teksta Tommaseovih ISKRICA. Iste godine Vijeće Filozofskog fakulteta u Zadru izabralo ga je u znanstveno zvanje znanstvenog asistenta. Za svo ovo vrijeme na Odsjeku drži vježbe iz Talijanske sintakse i Talijanske stilistike i metrike te predaje i ispituje talijanski jezik kao svjetski. Više godina vodio knjižnicu Odsjeka za talijanski jezik i književnost. Redovito boravio na mnogim seminarima za usavršavanje znanja iz talijanskog jezika i književnosti (Siena, Genova, Padova, Milano, Urbino, Perugia itd.). Godine 1989. u zvanju predavača preuzima nastavu iz kolegija suvremenog talijanskog jezika. Predaje Uvod u talijanski jezik s fonologijom, Talijanski leksik, Talijansku sintaksu te Talijansku stilistiku i metriku. Mentor je mnogim diplomantima te drugi član povjerenstava pri obrani diplomskih radnji kod ostalih nastavnika. Osim toga član je povjerenstava u postupcima izbora asistenata, lektora i predavača na Filozofskom fakultetu u Zadru i na drugim fakultetima. Godine 1992. prijavio je doktorsku disertaciju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pod naslovom “Prijevodi hrvatske poezije i ostali književni prinosi u Gazzetta di Zara”. Istu je 1997. i obranio. U prosincu 2004. godine reizabran je u zvanje višeg predavača. Član je međunarodne organizacije A.I.P.I., Matice hrvatske – ogranak Zadar te aktivni suradnik Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” u Zagrebu. Aktivno sudjeluje na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu.

Iz recenzija

“Tekst je u cijelosti metodološki svrhovit, jer njegov autor učinkovito slijedi prijevode na talijanski hrvatske pučke epske i lirske poezije iz tečaja u tečaj lista i uokviruje svoje prijevodoslovne raščlambe podatcima o prepjevateljima. Na isti način obrađuje i talijanske verzije hrvatske autorske poezije, članke o hrvatskoj književnosti, suvremenoj i klasičnoj, te razmatra i prijevode naših pučkih poslovica i izreka.
Valter Tomas nije žalio truda da svaki, makar i minorni tekst vezan za predmet, zabilježi i promotri. Njegove prosudbe prijevodnih ostvarenja su minuciozne, usklađene sa suvremenim traduktološkim teorijama, pri čemu je pokazao i vrsnu lingvističku spremu.”
akademik Mirko Tomasović
“Ovaj znanstveno utemeljen rukopis obrađuje prijevode na talijanski hrvatskoga folklora i hrvatske nefolklorne književnosti objavljene u zadarskome tjedniku “La Dalmazia”, a uz to istražuje prinose o hrvatskoj literaturi. Riječ je o poznavanju prevodilačke problematike, hrvatske i talijanske književnosti, hrvatskoh i talijanskog jezika. “La Dalmazia” je donosila znatnih prijevoda naše književnosti, dok su Tomasove raščlambe potanke, lucidne i skladno ispisane.
prof. dr. sc. Josip Lisac