Emancipacija – proces koji traje

Predavačice su zaključile kako proces emancipacije umnogome još i danas traje, no ne samo emancipacija žena, nego i emancipacija muškaraca

U caffe baru “JazzVa” održano je drugo po redu predavanje iz ciklusa “Feminizam je za sve” u organizaciji Centra za društveno-humanistička istraživanja.
– Ciklus će trajati najmanje godinu dana, sve ovisi o interesu publike, a kroz tih godinu dana mijenjat će se predavači i predavačice s obzirom na teme i vlastite interese, najavila je Marija Šarić, koja u suradnji s Majom Pandžić iz Centra organizira ova istraživanja.
Na predavanju održanom u nedjelju navečer u punoj “JazzVi” Kristina Kaurinović, Tereza Kaurinović i Ivana Kovačević kroz dva predavanja tijekom kojih su prikazale prvi val feminizma.
Tijekom prvog predavanja bilo je riječi o Emmi Goldman, jednoj od pionirki anarhofeminističkog pokreta koja je djelovala na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, a predstavljena je njezina knjiga “Anarhizam i drugi ogledi” o “Tragediji ženske emancipacije”.
– Suština tragedije ženske emancipacije o kojoj govori Emma Goldman zapravo je emancipacija žene unutar okvira patrijarhalnog društva u kojem žena preuzima karakteristike muškaraca te na taj način misli da se emancipira zatomljujući svoju osjećajnost i svoje karakteristike. Ono što mi želimo danas naglasiti jest da osim emancipacije žena postoji potreba i za emancipacijom muškaraca kroz ulazak u privatnu sferu, dakle, slobodno izražavanje emocija, obavljanje kućanskih poslova i slično, istaknula je Kristina Kaurinović.
Predavačice su zaključile kako proces emancipacije umnogome još i danas traje, no ne samo emancipacija žena, nego i emancipacija muškaraca.
Ivana Kovačević održala je u drugom dijelu večeri predavanje na temu “Ropstvo bez pokoravanja, emancipacija bez slobode” tijekom koje je dala poveznicu abolicionizma (pokret za oslobođenje od ropstva) i pokreta za ženska prava koji je proizišao upravo iz abolicionizma.
– Pokret za ženska prava počeo je iz viših krugova u kojima se te žene nisu zapravo zamarale pravima onih najpotlačenijih, a to su niža radnička klasa bijelih žena, crnkinje koje su bile ropkinje, meksičke žene i slično. Treba znati neku drugu perspektivu tog početka jer nisu sve žene dobile pravo glasa 1920. godine već bijele žene u Americi dok su recimo žene afroameričkog porijekla to isto pravo dobile tek 1965. godine, prikazala je Kovačević i jednu drugu povijest borbe za ženska prava.