Zar je slatko zaista toliko loše?

Rijetki su primjerci ljudske vrste koji će iz čista mira sami sebe izgladnjeti do smrti i jedan djetetov preskočen ručak ne znači propast. S druge strane, djeca čiji roditelji su pretili imaju veću šansu i da sama postanu pretila, iz jednog jednostavnog razloga – preuzimajući navike svojih roditelja

Vrijeme je blagdana i punih stolova kada je umjerenost, pa makar i u krizi, nešto što se ostavlja za neke druge dane. Planiraju se jela u slijedovima, peku suhe, kremaste, hrskave slastice, na stol se vade najbolja vina… Uostalom, zajedničko druženje uz hranu i jelo nešto je što se prakticira već tisućljećima. Uz okrijepu, obiteljski ručkovi imaju funkciju povezivanja, a stručnjaci u novije vrijeme tvrde i kako je manja mogućnost pretilosti ukoliko obitelj osigura barem jedan zajednički obrok tijekom dana. Na taj način manja je vjerojatnost konzumiranja brze i masne hrane, a i kada se jede – onda se jede. Ne posvećuje se pozornost nekim drugim stvarima, poput poslu ručajući za kompjuterom, ili pak prometu na cesti prelazeći sa sendvičem pješački prijelaz.
Jer, koliko god multifunkcionalnost bila zanimljiva naposlijetku ipak ispadne da nam za obavljanje dvije stvari potrebno jednako vrijeme kao i da smo ih radili odvojeno, a ako i uspijemo uštediti vrijeme, dolazi do pitanja kvalitete obavljenog „posla”. U slučaju obavljanja nekog izračuna na kompjuteru hranjenje je najčešće ono koje prolazi neopaženo. A kad je nešto neopaženo, onda se puno toga može provući.
Uz to, za održavanje umjerene tjelesne težine provlače se brojni drugi (često kontradiktorni) savjeti što i kako činiti da tjelesna težina bude u granicama normalog. Ipak, mnogi se slažu u jednom – loše navike najčešće se stječu u ranom djetinjstvu. Klasična dobronamjerna „ucjena” koja najčešće započinje uvjetovanjem „Ako ne pojedeš ručak do kraja, nećeš dobiti desert” samo je jedan od primjera, a i samo očekivanje da se „pijat očisti do kraja” poruka je koja se u kasnijem životu može preoblikovati u jako nezgodnu naviku, pogotovo ukoliko sa sobom nosi i višak od nekoliko desetaka kilograma.
Naposlijetku, rijetki su primjerci ljudske vrste koji će iz čista mira sami sebe izgladnjeti do smrti i jedan djetetov preskočen ručak ne znači propast. S druge strane, djeca čiji roditelji su pretili imaju veću šansu i da sama postanu pretila, iz jednog jednostavnog razloga – preuzimajući navike svojih roditelja. A i djeca najbolje uče primjerom, umjesto ucjenom ili naredbom. Interes za drugačijim najčešće se rađa znatiželjom, i ukoliko roditelj i sam posjeduje navike prema raznolikoj prehrani, veća je vjerojatnost da će i njegovo dijete poželjeti isprobati isto. Promoviranje zdravijeg odabira hrane dok sami radimo suprotno jednostavno neće polučiti efekta.
A i kada je u pitanju prehrana kod onih najmlađih i tu vrijedi ona „što manje petljanja to bolje”. Dječji terapeuti uvijek iznova upozoravaju na jednu činjenicu na koji majke često zaboravljaju – dijete jako dobro zna kad je gladno, a kada želi jesti. A i zna se jako dobro izboriti za to.  U prilog tome najbolje idu priče naših djedova i baka o „deset pijata i jednom loncu”. Činjenica da svi oni te priče pričaju uhranjeni i zdravi u poodmakloj dobi, govori u prilog sama sebi.
U prilog nadolazećim blagdanima kada kultura uživanja u hrani posebno dolazi do izražaja, možda ne bi bilo loše zapamtiti nešto od prethodno napisanog. A i nekoliko dana provedenih na fritulama (bez uvjetovanja da se mora pojesti i bakalar) u najgorem slučaju može rezultirati samo hiperaktivnoću. Za drastičan pad imuniteta, razboljevanje ili pretilost potrebno je puno više ponavljanja. U tom slučaju najbolji i najgori primjer djetetu su upravo njegovi roditelji.

Ljubav prema slatkom – urođena

Ljudska vrsta se rađa s preferencijom prema slatkim okusima, dok se na ostale tijekom života privikava. I majčino mlijeko u sebi nosi dozu slatkoće, pa ni ne čudi što većina djece kao prve obroke najčešće prihvaća bananu ili nešto slično što u sebi nosi slatki mliječni okus. Orijentacija prema slatkom u prošlosti značila je i život. Prehrana ugljikohidratima kod naših predaka, poput voća, omogućavala je veće šanse za preživljavanje i taj mehanizam prenijet je i današnjim generacijama. Iako, dok je u prošlosti on označavao prednost, danas on predstavlja veće šanse za pretilost, a s time i veću lepezu bolesti koje idu s njim.
Razlozi za to su različiti. Jedan od njih jest puno veća raspoloživost hrane, no ne bilo kakve. Konzumacija jednostavnih ugljikohidrata poput bijelog brašna i bijelog šećera uz brzo zadovoljenje nudi i još bržu glad, a s njom i želju za još konzumacije.

Hrvati ipak vitkiji nego što se misli

Prema statističkoj tablici koja se može pogledati na internet stranici Svjetske zdravstvene organizacije Hrvatice su u 2010. godini zauzimale daleko 118. mjesto (od njih 192) u svijetu po pretilosti. Za usporedbu, 2002. godine zauzimale su 97. mjesto. Hrvati su pak nešto teži, pa su zauzeli 30. mjesto u svijetu po debljini. 2002. godine bili su nešto lakši pa su zauzimali 32. mjesto.
Kada je u pitanju odnos prema europskim zemljama Hrvati su se u prošloj godini našli na 8. mjestu (popis sadrži sveukupno 52 zemlje), dok su Hrvatice trideset i prve. U vitkosti su prestigle i svoje susjede iz BiH, kao i Srpkinje, ali i Slovenke koje su na visokom sedmom mjestu. Najvitkije žene u Europi su već standardno neuhvatljive Francuskinje, dok su najvitkiji muškarci oni iz Tađikistana.
Kada se ovi podaci iz 2010. godine usporede s onima iz 2002. godine, Hrvati su u tih osam godina poskočili za dva mjesta, dok su Hrvatice još i omršavjele, budući da su 2002. godine zauzimale 30. mjesto.
Zbunjujuće je stoga otkud u javnosti podaci koji prema WHO-u Hrvate svrstavaju među najdeblje osobe na svijetu, dodijeljujući im visoko deveto mjesto.

Bez prisile i s malim tanjurima

Kada je u pitanju odnos prema hrani, Europsko udruženje za proučavanje pretilosti savjetuje roditeljima da njeguju nekoliko praktičnih pravila:
-Ne silite dijete da pojede svu hranu na tanjuru ako više nije gladno
-Dijetetov obrok uvijek servirajte na manjem tanjuru
-Na tanjur prvo postavite povrće
-Kao početno jelo predložite uvijek predlažite salatu ili povrtnu juhu
-Ukoliko je još gladno, savjetujte svom mališanu da pričeka deset minuta prije novog punjenja tanjura
-Uvijek servirajte manje količine