Blitva: povrtnica koja će vas oduševljavati obiljem i nezahtjevnošću

Slično kao kelj, raštika i rukola, blitva je u zapadnim razvijenim zemljama postala glavna delikatesa koja na tržnicama i u restoranima koji je znaju pripremiti, košta više no što zaista vrijedi. Kod nas raste gotovo bez njege i biljka je koja je stoljećima prehranjivala naraštaje na oskudnom primorskom kršu.

Čak se i ne mora sijati svake godine jer je dvogodišnja biljka. U prvoj godini razvije dubok i razgranat korijen koji je u gornjem dijelu zadebljan, skraćenu stabljiku i rozetu lišća. U drugoj godini razvije se razganata cvjetna stabljika visine do 1,2 m.

Lako se i priprema, kuhana u malo vode i začinjena maslinovim uljem i češnjakom, ali može se i pirjati te pripremati na druge načine, zajedno s drugim vrstama povrća. Može se kuhati i zamrzavati isto kao i špinat, a jednako dobro djeluje na probavu, izbacivanje viška vode iz organizma i poboljšanje krvne slike. Blitva je vrlo korisna biljka u ishrani dijabetičara jer smanjuje glukozu u krvi, a ujedno ekstrakt blitve ima zaštitni učinak na jetru kod dijabetesa.

Vrlo je lagana za uzgoj jer se lako prilagođava tlu i klimi. Klija već na 5 °C, a najbolje raste na 16 – 24 °C. Raste i na nižim temperaturama, ali sporije. Pojedini kultivari dobro podnose i temperature više od 30 °C, što je za špinat previše. Otporna je i na blagi mraz, pa u našim krajevima često bez problema prezimi. Sije se do kraja travnja.

Slično špinatu, zahtijeva dosta vode, ali je otporna i na sušu. Čak je otporna i na slanu vodu. Ni prema tlu nema velike zahtjeve, ali najbolje uspijeva na dubokom, dobro dreniranom tlu, kiselosti od 6 do 8 pH. Podnosi i blago zaslanjena tla. Jedino što ne podnosi je monokultura, uzgoj na istom tlu iz godine u godinu.

Na istom tlu ne smije se uzgajati najmanje 3 godine. Najbolje ju je posijati na tlo nakon kulture gnojene organskim gnojivima. Dobro uspijeva uza sve vrste graha, osim graha trešnjevca, te uz kupusnjače, crveni luk i salatu. Godi joj i začinsko bilje poput žalfije, majčine dušice, metvice, kopra i sipana. Ne voli blizinu cikle.

Blitva ima dubok korijen i može koristiti vodu iz dubljih slojeva, pa stoga dobro podnosi sušu, ali zbog toga je tlo za sjetvu poželjno dublje obraditi. U priobalnom području je važno navodnjavati biljke nakon sjetve i na početku vegetacije, ako je riječ o jesensko-zimskom uzgoju, ili u drugoj polovici vegetacije ako je riječ o proljetnom uzgoju.

Blitva se najčešće sije izravno, ali može se uzgojiti i iz presadnica. Na otvoreno se sije 30 – 50 cm u međuredu, a prorjeđuje se na razmak 20 – 30 cm u redu. U mediteranskom području može se sijati na isti način od veljače do kraja travnja, a za jesensku i zimsku berbu od kolovoza do početka rujna. Može se početi brati oko 60 dana nakon sjetve ili oko 30 dana nakon presađivanja i to tako da se kidaju vanjski listovi, što omogućuje dalji rast rozete.

Pri pripremi tla preporučuje se gnojidba kompostiranim organskim gnojivom. Kasnije, obično nakon berbe, može se obaviti prihrana tekućim gnojivom od koprive koje je bogato dušikom. Kao i kod uzgoja ostalog lisnatog povrća, treba voditi računa o količini dušika koje se unosi u tlo, najviše zbog potencijalne prekomjerne količine nitrata u listovima.

Blitvu često napadaju lisne uši, a korisno je u blizini uzgajati repelentne biljke poput anisa, češnjaka, čubra, dragoljuba, korijandera, lavande ili vlasca te prskati pripravcima od pelina, koprive, čubra ili vratića. Od prirodnih neprijatelja, izuzetno su korisne božje ovčice (bubamare), ose najeznice, uholaže i grabežljive stjenice. Poželjno je malčirati usjev.