Paket zakona o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištima mora biti donesen s visokim stupnjem društvenog konsenzusa. Ne mogu ni zamisliti da bismo, snagom neke isforsirane parlamentarne većine, dobili zakon o sveučilištima kojemu se protivi zagrebačko Sveučilište, dakle sveučilište koje predstavlja približno 50% našeg sveučilišnog potencijala
Kada će biti raspisani parlamentarni izbori? Je li rujan realna opcija, kako se može neslužbeno čuti? Hoće li biti prije referenduma o ulasku u EU?
– O datumu parlamentarnih izbora mi u Vladi već poduže nismo razgovarali. Sjećate se, te smo razgovore imali početkom godine kada smo kazali kako valja sačekati kraj pregovora. Sada je taj kraj tu. Nadam se da ćemo o tome uskoro razgovarati i o tome obavijestiti javnost. Konkretniji odgovori na ova pitanja će, nadam se, uskoro biti definirani unutar vladajuće koalicije. Osobno mislim da određivanje datuma novih izbora nije, i ne bi trebala biti najvažnija briga jednog potpredsjednika Vlade. Zašto? Zato što su naša prva briga, dakle moja i mojih kolega potpredsjednika, naša posebna zaduženja u Vladi, ma do kad mandat Vlade trajao. Teret određivanja ovih datuma većim dijelom nose, i trebaju nositi, vodstva političkih stranaka u vladajućoj koaliciji. Valja očekivati i to, a i to je legitimno, da će ta vodstva pri određivanju datuma izbora itekako voditi računa i o šansama vlastite stranke na predstojećim izborima. Osobno ću se zalagati za to da zalaganje za povećanje izbornih šansi vlastite stranke ne ide na štetu kvalitete eurointegracijskog procesa, a osobito kvalitete i ishoda referenduma, kojeg valja dobro pripremiti kako bi građani uistinu znali za što se opredjeljuju. To praktički znači da ću se zalagati za što veću vremensku distancu između datuma izbora i datuma referenduma, što neće biti lako postići s obzirom na to da je preostalo malo vremena do krajnjeg ustavnog roka u kojem se izbori moraju održati. Možda je u tom smislu najmudrije zalagati se za izbore početkom jeseni.
Očekujete li da se do srpnja Ustavni sud očituje o ocjeni ustavnosti izmjena Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, odnosno očekujete li izići na izbore po novom ili po starom?
– Ja se protivim ama baš svakom mijenjanju izbornih pravila pred same izbore. Iz istih razloga protivio sam se i pokušaju preuređenja izbornih jedinica u razdoblju kraćem od godine dana prije izbora, iako je postojalo, a i dalje postoji, mnogo razloga da se te jedinice preurede kako bi zastupnike birao približno jednak broj birača. Dakle, sve što je trebalo i moglo biti urađeno, moralo se uraditi ranije ne kršeći Ustav. To, kako ja razumijem stvari, ne smije biti urađeno u vrijeme koje znači kršenje Ustava. Stoga očekujem da će izbori biti provedeni po važećem, dakle novom, to jest izmijenjenom zakonu, zakonu donesenom u ustavnom roku.
EU: Manje propagande, više edukacije
Vlada je donijela novi plan zapošljavanja pripadnika nacionalnih manjina do 2014. Nije, međutim tajna da se odredbe o zapošljavanju pripadnika manjina na lokalnim razinama zanemaruju. Uz to, dopunski izbori su provedeni nevoljko, sa zakašnjenjem i, stječe se dojam, pod pritiskom iz EU. Mogu li pripadnici srpske manjine u RH biti eurooptimisti ako će pristupanjem EU odjednom nestati taj element pritiska da se ljudska i politička prava poštuju zbog Europe?
– Mi smo u Vladi činili štošta u okviru, pa i pod pritiskom, pregovaračkoga procesa. To bi se moglo kazati i za taj plan zapošljavanja. Ali, i u odnosu na taj dokument, kao i u odnosu na brojne druge u ostalih tridesetak pregovaračkih poglavlja, treba biti realan. Naime, osim što je dokument donesen pod svojevrsnim pritiskom, on istovremeno ukazuje i na našu stvarnost u kojoj nismo uspjeli oživotvoriti svoja vlastita politička opredjeljenja i zakonske obveze u vezi sa zapošljavanjem pripadnika nacionalnih manjina. Nadamo se da ćemo izlaskom iz krize steći povoljnije uvjete za ostvarenje plana. Valja voditi računa i o tome da je to jedna od stvari o kojoj ćemo mi pripadnici nacionalnih manjina itekako voditi računa. Inzistirat ćemo na realizaciji Plana, dakako, u skladu s realnim mogućnostima svake konkretne sredine.
Po Vesni Pusić referendumsko pitanje bi trebalo glasiti “Da li Hrvatska i politički pripada Europi, kao što odavno znamo da je povijesno i geografski njezin dio”. Nije li to “navođenje svjedoka”? Je li formulacija pitanja uopće presudna? Za kakvu se formulaciju vi zalažete?
– Nemam konkretan odgovor u smislu da bih ja imao neko svoje referendumsko pitanje. A da ste u pravu s bojazni o „navođenju svjedoka”, to je sasvim sigurno. Nije, međutim, „navođenje svjedoka” nikakva rijetkost u referendumskoj praksi. Pitanje je samo koliko toga ima. Pitanje je, dakle, mjere. Uostalom, sjećate li se kako je glasilo referendumsko pitanje temeljem kojega je naš Sabor proglasio nezavisnost od ostalih članica tadašnje jugoslavenske zajednice? Jedno od tadašnja dva referendumska pitanja je glasilo: „Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država … može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama?” Kad pročitate ovakvo pitanje stječete dojam da se prije građane pitalo žele li stupiti u tu zajednicu nego žele li izići iz nje, zar ne? Danas, kada znamo kolike su dobre strane članstva u Uniji, ne vidim osobitu potrebu za “navođenjem svjedoka”. Čini mi se važnijom dobra, otvorena i široka, javna informativna i raspravna aktivnost koja bi manje ličila na propagandnu kampanju, a više na edukaciju građana.
DIP je objavio podatke kako se na izborima za predstavnike nacionalnih manjina i članove vijeća nacionalnih manjina natječe ukupno 6.500 kandidata, dok se bira 311 vijeća i 227 predstavnika. Pritom je na nekim izbornim listama kandidirano manje kandidata nego što ih se bira u Vijeće, a zbog izostanka kandidatura članovi vijeća neće se birati u 7 gradova i 15 općina, dok se predstavnici neće birati u 2 županije, 10 gradova i 15 općina. Kako komentirate izostanak kandidatura? Je li to u razmjerno (ne)utjecaju vijeća odnosno predstavnika nacionalnih manjina na izvršne vlasti u općinama, gradovima, i županijama?
– Općenito mislim, a to sam i javno kazao na sjednici Vlade na kojoj smo odredili datum izbora za manjinska vijeća, da bi u predstojećim izbornim aktivnostima valjalo analizirati dosadašnja iskustva dvaju proteklih mandata. Pretpostavljam da će te analize zahtijevati korekciju Ustavnoga zakona. Naime, čini mi se da za ovu, inače dobru, ideju prema kojoj bi vijeća nacionalnih manjina bila savjetodavna tijela predstavničkim tijelima županija, gradova i općina, ne bi trebalo, ni birati, ni angažirati tako velik broj ljudi. Nije njihova uloga tako velika, a niti postoji realna potreba, niti uvjeti za angažmanom tako velikog broja ljudi, napose u uvjetima ograničenih financijskih sredstava. Slab odaziv ljudi na tim izborima sam po sebi je dovoljan signal da postojeće rješenje nije dobro.
Bilo bi dobro prihvatiti REKOM
SDSS je, primjerice u Zadru, prije početka popisa stanovništva pozvao građane srpske nacionalnosti da se izjasne kao pripadnici SPC. Je li takav poziv neprimjeren jer implicira da dobar Srbin mora biti vjernik?
– Iako ne znam sve detalje vezane uz taj poziv zadarskog SDSS-a, čini mi se da nije bio baš tako loše sročen. A naravno da, kao i u vezi s drugim nacionalnim i vjerskim opredjeljenjima i osjećanjima, povezanost vjerskog i nacionalnog nije tako bliska ni međusobno uvjetovana. Jer, dakako, u Hrvatskoj ima nemali broj ljudi, istaknutih Srba, dakle Srba koji itekako afirmiraju svoju srpsku nacionalnost, a koji uopće nisu vjernici. Usto, po svemu što do sada znamo, daleko je manje Srba koji se izjašnjavaju pripadnicima neke druge vjere. Možda je najčešće riječ o takozvanim malim vjerskim zajednicama. S druge strane, naravno, ima itekako istaknutih pravoslavnih vjernika u Hrvatskoj koji nisu Srbi nego, najčešće Crnogorci ili Makedonci. Drugo je, dakako, pitanje motiva zbog kojih se SDSS u Zadru uopće odlučio na poziv građanima prije popisa stanovništva. Za to imam puno razumijevanje. Naime, opće je poznato kako je u ratnim i poratnim okolnostima nemali broj građana srpske nacionalnosti, u Hrvatskoj, a ne samo u Zadru, na različite načine izbjegavao iskazati svoja istinska nacionalna i vjerska opredjeljenja. A i proklamirali smo da u ovom popisu želimo dobiti od ljudi slobodne i iskrene odgovore, zar ne? Nadam se da vrijeme straha vezanog uz bilo koju dimenziju identiteta čovjeka, unatoč svemu, ipak ostaje iza nas i to mi se čini najvažnijim.
Nedavno ste potpisali podršku osnivanju REKOM-a. Ima li po vama realne šanse da parlamenti država bivše Jugoslavije prihvate osnivanje Komisije?
– Iskreno, ne znam, ali se nadam. Bilo bi dobro da prihvate zbog samih golih činjenica o ljudskim žrtvama. Neka potom svatko ima svoje slobodne interpretacije kakve god želi, ali će pri tome imati mogućnost, a želi li biti vjerodostojan, i obvezu, pozivati se na točna imena, prezimena, mjesta i godine rođenja, mjesta, vrijeme smrti i slično.
Na tribini “Ljudska prava i hrvatska europska perspektiva” u Zadru kazali ste kako „sustav zaštite ljudskih prava treba biti stabilan”. Što stabilnosti tog sustava po vama čini stavljanje, do sad nezavisnih, pravobraniteljstava pod pučkog pravobranitelja? Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač Koritnik i organizacije koje se bave pravima žena su decidirano protiv.
– Bojim se da se, prije svega, radi o nedovoljnoj međusobnoj informiranosti. Isključivi motiv ovih promjerna je unaprijeđenje pravobraniteljske funkcije u Hrvatskoj u cjelini, makar je i do sad pravobraniteljstvo u nas dalo dobre rezultate. Prijedlogom novoga zakona uspostavlja se tješnja povezanost između pučkog pravobranitelja i triju posebnih, koja je do sada nedostajala. Uvodi se i pravobraniteljstvo za starije osobe. U sustav ulazi i Centar za ljudska prava. Možda je najvažnije to što čitav taj sustav i nadalje ostaje istinski neovisan u odnosu na izvršnu vlast.
Regionalni razvoj – potreba Zagreba
Pisalo se kako ste protiv predloženog paketa zakona koji uređuju visoko školstvo i kako je SDSS tražio doradu zakona. Što po vama treba doraditi? Boji li se s pravom dio akademske zajednice privatizacije komercijalnih fakulteta i zapuštanja ulaganja u društvene znanosti?
– Točno je da sam se zalagao, i zalažem se, da se nastave razgovori o ovim zakonima i prije nego se upute u vladinu i saborsku proceduru. Zašto? Paket ova tri zakona; o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištima, predstavlja ključnu društvenu kariku, iznimno važnu za ukupno stanje stvari u zemlji u cjelini. To su zakoni koji stoga moraju biti doneseni s visokim stupnjem društvenoga konsenzusa. U jednoj sam prilici kazao da bi nam u toj stvari dobro došao nekakav nacionalni odbor sličan onome za Europu kojemu predsjedava Vesna Pusić.
Uostalom, ne mogu ni zamisliti da bismo, snagom neke isforsirane parlamentarne većine, dobili zakon o sveučilištima kojemu se protivi zagrebačko Sveučilište, dakle sveučilište koje predstavlja približno 50% našeg sveučilišnog potencijala.
Osnovana na inicijativu Srpskog narodnog vijeća, Tesla banka trebala bi imati posebno povoljne kredite za financiranje programa obnove ratom stradalih i nerazvijenih područja, te poticati povratak izbjeglih osoba kroz kreditiranje programa malog i srednjeg poduzetništva i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Koliko povoljan krediti može utjecati na povratak Srba, i je li potreba za postojanjem ovakvih programa Tesla banke znak da HBOR ne radi dobro svoj posao?
– Ne radi se samo o potrebama srpskih povratnika i HBOR-u, nego o znatno širem pitanju. Mi smo, naime, gotovo sasvim zaboravili na činjenicu da je Vlada među razvojne prioritete uvrstila regionalni razvoj u cjelini, a u njemu napose istakla područja od posebne državne skrbi. I još nešto; regionalni razvoj Hrvatske danas je, možda još i veća, potreba Zagreba i ostalih urbanih središta, nego potreba tih područja od posebne državne skrbi. Upravo razvoj tih područja može riješiti mnogostruke probleme Zagreba i ostalih gradova. A ova bi banka, dakako ne sama i ne bez pomoći ostalih državnih institucija, trebala samo pripomoći u oživotvorenju tog dobrano zanemarenoga opredjeljenja.
Prepreke u očuvanju kulturnog blaga dalmatinskih Srba
U jednom je intervjuu Milorad Savić, povjesničar umjetnosti i konzervator, osnivač Muzeja u Benkovcu kazao kako je iz „etnografskog dijela izložbe obrovačkog muzeja izbačeno gotovo sve što je iz srpskih sela, a u gradskoj knjižnici u Benkovcu nije moguće naći ni jednu jedinu knjigu srpskog autora ili o temama te kulture”, te kako je u Smokoviću crkva Sv. ?orda još uvijek srušena; dok se u Skradinu u crkvi Sv. Spiridona nedavno zbog radova na ulicu srušilo pročelje. Kad će na dnevni red doći obnova spomeničke i valorizacija kulturne i tradicijske baštine Srba na širem zadarskom području?
– Nisam zamijetio taj intervju ali sam sklon vjerovati ovom vrsnom znanstveniku, povjesničaru, muzeologu. Podsjećam, riječ je o čovjeku koji je gotovo čitav svoj radni vijek posvetio tome muzeju. U ratu je činio sve kako bi spasio njegovu građu. U prvi je mah bio osuđen pod neosnovanom optužbom da ju je otuđio, što je nadležni sud ubrzo otklonio. Osobno sam pridonio tome da ta istina izbije na vidjelo. Nažalost, i danas Milorad Savić nailazi na prepreke u svojem nastojanju da sačuva vrijedno kulturno blago hrvatskih, napose dalmatinskih Srba. U tome Savić nije sam. Bojim se da na slične prepreke nailaze i drugi ljudi okupljeni oko naših vladinih i sveučilišnih institucija, nevladinih organizacija i slično. Bojim se da na slične prepreke nailaze i hrvatskoj javnosti poznatiji od njega kao što su, na primjer, Miljenko Domjan ili Drago Roksandić. Kad je pred par godina pokrenut „Benkovački list”, pa kad sam vidio da u prvih par brojeva nema niti jedne jedine riječi iz koje bi se moglo naslutiti da su na tom području ikada živjeli Srbi, nazvao sam glavnoga urednika i pitao ga zašto je tako. Zamolio me da imam razumijevanja za početničke uredničke poteškoće. S osobitim ću zanimanjem pogledati što se s tim dogodilo u daljnjim brojevima.
Dokle se stiglo s projektom uspostave Međunarodnog sveučilišnog centra u Kuli Stojana Jankovića na kojem zajednički rade Sveučilište u Zadru i Sveučilište u Zagrebu?
– Nisu mi poznati detalji, ali slušam povoljne ocjene ljudi koji izvode ili prate Projekt. Uostalom, činjenica da su u Projekt uključena naša dva sveučilišta, zagrebačko i zadarsko, Ministarstvo kulture i relativno široki krug svjetski poznatih stručnjaka i znanstvenika, napose mladih, dobro je jamstvo za uspjeh.
Prekršajna sankcija i liječenje ovisnicima, kaznena proizvođačima i trgovcima droga
Premijerka Kosor je nedavno javno objašnjavala kako HDZ nikad nije bio za dekriminalizaciju bilo kakve količine bilo kakve droge za osobnu upotrebu, te kako je takva izmjena Kaznenog zakona bila stav radne skupine koji nije prihvaćen. U ranijim izjavama ministra Bošnjakovića činilo se kako je Vlada sklona dekriminalizaciji. Zašto Vlada ne sluša radnu skupinu koju je zadužila? Pada li na jednom „jointu” u vodu ideja o slobodi pojedinca u demokratskom društvu koje, u hrvatskom slučaju, pojedinca, čije zdravlje proklamirano brani, tretira kao državno vlasništvo?
– Bojim se da nije dobro krenula ova javna rasprava o drogama u novom Kaznenom zakonu. Nije, naime, dobro da imamo situaciju u kojoj se političari ponašaju kao da su eminentni stručnjaci, a stručnjaci kao da su baš oni odgovorni politički dužnosnici. U toj situaciji nije ni čudo što se stvara dojam da je samo kriminalizacija pravi način borbe protiv droge, a tome uistinu nije tako. Jer, i prekršajne sankcije mogu biti itekako dobre – upravo primjerene. Valjalo bi, zapravo, prije svega ustvrditi da na svaki od tri osnovna oblika zloupotrebe droga, dakle na posjedovanje, proizvodnju i preprodaju, valja reagirati, ali, naravno, ne na svaki jednako, nego – primjereno. U protivnom, ići ćemo „topovima na komarce”, što će imati dvije loše posljedice. Prvo, baveći se početnicima i takozvanim lakim ovisnicima neće nam preostati kapaciteta za „tvrđave” u svijetu proizvodnje i trgovine droga. Drugo, mnogi „laki” bi i ostali tek na pokušaju da ih kaznena prijava štetno ne etiketira i svrstava u evidenciju koja djeluje kao nadnaravna sila i cjeloživotna mora. Ukratko, primjerena prekršajna sankcija jeste, treba i može biti dobra osnova za uspješno liječenje ovisnika – posjednika kao što i primjerena kaznena sankcija proizvođača i trgovaca jeste, treba i može biti dobra osnova za njihov kazneni progon.
najnovije
najčitanije
Nogomet
NJEMAČKI KLUB
Bayer u problemima s ozljedama, Alonso: Možda i ja zaigram
Nogomet
azijska liga prvaka
Pobjeda Al Nassra, dva gola Ronalda, Brozović nastupio
Svijet
AMERIČKI PREDSJEDNIK
Uoči odlaska iz Bijele kuće, Biden posljednji put pomilovao purice
Hrvatska
razgovor
Plenković razgovarao s Trumpom o bilateralnim odnosima i Ukrajini
Hrvatska
PREMIJER
Plenković: Ne postoje nikakvi ‘tajni letovi’, radi se o provedbi Dublinskog režima
Crna Kronika
strava u slavoniji
Nasred ulice izboden muškarac, preminuo u bolnici
Zadar
U OBJEKTIVU
MODNA ANALIZA Gradske ulice i ove su subote bile pune odličnih street style komada
Županija
kupnja
I ovu nedjelju otvoren određen broj trgovina u Zadru i županiji, donosimo popis
Zadarski prsten
odzvonilo neodgovornima
Kamere i kazne s ciljem zaštite prirode u Vrsima
Zadar
glazbena diva