Petak, 22. studenog 2024

Weather icon

Vrijeme danas

7 C°

Globalno zagrijavanje – realnost koja donosi mnoge promjene

12.04.2011. 22:00
Globalno zagrijavanje –  realnost koja donosi mnoge  promjene


– Trend zagrijavanja je uzeo maha, a nažalost najvjerojatnije je da tome doprinosi i čovjek svojim emisijama stakleničkih plinova. To potvrđuju i podatci da su 2010., 2005. i 1998. godina tri najtoplije godine otkad postoje mjerenja. 2010. je, primjerice, bila za 0,53 °C toplija od prosjeka. Općenito, 20. stoljeće vjerojatno je najtoplije u proteklom tisućljeću, a zabrinjava i činjenica da je posljednje desetljeće također najtoplije u novijoj povijesti, istaknuo je Sijerković.


U organizaciji  Zajednice Tehničke kulture  Zadarske županije i Matice  Hrvatske – ogranak Zadar, u  ponedjeljak je u dvorani zadarskog ogranka Matice Hrvatske održano predavanje  pod nazivom „Globalno zatopljenje – prijetnja ili tlapnja?”. Predavač je bio magistar znanosti Milan Sijerković, znanstvenik kojega generacije hrvatskih građana  poznaju kao legendarnog televizijskog izvjestitelja o vremenskim prilikama. Temom o  globalnom zatopljenju Sijerković je prije svega želio dati  svoj doprinos javnom informiranju o općim klimatskim  definicijama i spoznajama u  kontekstu problema globalnog zatopljenja, te iznijeti svoje vlastito viđenje potkovano  godinama rada u proučavanju  i praćenju vremenskih prilika.  Magistar Sijerković diplomirao je geofiziku s meteorologijom, stekao stupanj magistra znanosti, a autor je i  stotinjak znanstvenih i  stručnih radova, popularno-znanstvenih članaka, knjiga i dječjih slikovnica o vremenu i klimi, a osim dugogodišnjeg rada u meteorologiji, dio karijere posvetio je  upravo i klimatologiji.
– Prije svega, nužno je razjasniti neke opće pojmove.  Pod „klimom” obično podrazumijevamu skup svih vremenskih prilika u nekome  mjestu ili području u dugogodišnjem razdoblju, a to područje može varirati od nekoliko kubičnih metara do cijeloga planeta. U ovom drugom slučaju, možemo govoriti  o globalnoj klimi. Stanje atmosfere, kao i klima, ovise o  bliskoj vezi s tlom (litosferom), ledenim pokrivačem i  vodenim površinama (hidrosferom), te konačno i sa živim  organizama (biosferom), te  možemo govoriti o jednoj jedinstvenoj cjelini koju nazivamo „klimatski sustav”, istaknuo je u uvodu Sijerković.
Kada se govori o globalnom  zatopljenju, važno je spomenuti da ključnu ulogu u tom  procesu igraju staklenički plinovi: vodena para, ugljikov  dioksid, kisik, ozon, dušikov  oksid i metan. Prirodni staklenički plinovi sastavni su dio  atmosfere, te je upravo dijelom zahvaljujući njima temperatura na zemlji pogodna za  razvoj i nastanak života u oblicima koje poznajemo. Naime,  zahvaljujući spomenutim plinovima srednja temperatura  zraka u prizemnim slojevima  atmosfere je za 33 celzijeva  stupnja viša. Radi se o prirodnom učinku koji smo, kako  smatra magistar Sijerković,  poremetili ispuštanjem velikih količina tih plinova, te  umjetnih plinova kao što su  klorofluorougljikovodici. Time smo doprinijeli općem  trendu globalnog zagrijavanja  koje se evidentno odvija na  Zemlji posljednjih desetljeća.
– Promjene klime same po  sebi nisu ništa neuobičajeno.  U prošlosti se Zemlja hladila i  zagrijavala mnogo puta, kroz  dulja ili kraća razdoblja, a u  dalekoj geološkoj prošlosti  prije otprilike 500-600 milijuna godina, klima je bila iznimno topla. Razvitak današnjeg temperaturnog kontrasta između ekvatora i polova započinje tek prije nekih  70-ak milijuna godina, a prvo  ledeno doba javlja se u kvartaru, prije oko milijun godina.  Otad se ledena doba i  međurazdoblja izmjenjuju  svakih 100.000 godina, a prosječna razlika u srednjoj temperaturi je 5-10 °C. Pritom se  ledeni pokrivač širi i nestaje, a  zadnja velika oledba svoj je  vrhunac dosegnula prije  25.000 godina. Sada živimo u  međuledenom dobu (interglacijal) koje je započelo pred  oko 12.000 – 14.000 godina,  naveo je Sijerković.
No, osim ovih velikih cikličkih promjena u globalnoj  temperaturi zraka, niz kraćih  razdoblja s izmijenjenim klimatskim prilikama periodično  se javlja i na manjoj vremenskoj skali. Primjerice, od 400.  do 1200. godine poslije Krista  javlja se mali klimatski optimum kada, primjerice, Vikinzi naseljavaju Island i Grenland te ondje uzgajaju žitarice. Potom u 15. stoljeću započinje tzv. „malo ledeno doba”, a smatra se da su srednje  temperature tada bile za oko  1,5 °C niže od današnjih.  Trend današnjeg zatopljenja  započinje još 1840., otkad su  nastupile tri klimatske promjene. Trend zagrijavanja nakratko je prekinut u razdoblju  od 1940. do 1970. kada nastupa tridesetgodišnje  hlađenje klime na sjevernoj  polutci, no posljednja značajnija promjena odnosi se na  zagrijavanje koje je započelo  1970. na južnoj polutki, a na  sjevernoj oko 1975. godine.
– Trend zagrijavanja je uzeo  maha, a nažalost najvjerojatnije je da je tome doprinijeo  čovjek svojim emisijama stakleničkih plinova. To potvrđuju i podatci da su 2010.,  2005. i 1998. godina tri najtoplije godine otkad postoje  mjerenja. 2010. je, primjerice,  bila za 0,53 °C toplija od prosjeka. Općenito, 20. stoljeće  vjerojatno je najtoplije u proteklom tisućljeću, a zabrinjava  i činjenica da je posljednje  desetljeće također najtoplije u  novijoj povijesti, istaknuo je  Sijerković.
Globalno je zagrijavanje,  dodaje Sijerković, neporeciva  činjenica, a očituje se u nizu  promjena klimatskih i drugih  prirodnih obrazaca. Takva  promjena je, npr. izdizanje razine mora koje se ubrzalo u  posljednjem razdoblju, a  ukupno izdignuće morske površine za 17 mm u 20. stoljeću  najviše je u protekla tri stoljeća. Također, ledene površine sve su manje, a najmanje leda zabilježeno je  2007., 2008., 2009. i 2010. kada je prosječna debljina leda  bila za 40% manja od prosjeka. U nuspojave globalnoga zagrijavanja spadaju i topljenje planinskih ledenjaka,  sve češći toplinski udari, smanjenje broja hladnih dana, kao  i povećanje aktivnosti jakih  tropskih ciklona. U kontekstu  onoga što nas čeka, postoji  nekoliko scenarija; pesimističnih i onih manje pesimističnih.
– Ono što zabrinjava jest  činjenica da i u najboljem  slučaju, kad bismo smanjili i  stabilizirali utjecaj zagrijavanja zbog stakleničkih plinova,  do 2200. godine bi i dalje  trajalo zagrijavanje od 0,5 °C.  U svakom slučaju, čovjeku nije lako s klimom, a još je teže  klimi s čovjekom!, istaknuo je  Sijerković.
Na kraju izlaganja, prisutni  su imali priliku postaviti niz  pitanja magistru Milanu Sijerkoviću. Među zanimljivijima bilo je pitanje jednoga  slušatelja kojega je zanimalo  Sijerkovićevo mišljenje o stajalištu akademika Vladimira  Paara koji, pak, tvrdi da je  trenutno globalno zagrijavanje isključivo prirodnog porijekla, te da je ljudski čimbenik u njemu neznatan.
– Poštujem pravo svakoga  na vlastito mišljenje i svjestan  sam da oni koji govore da  čovjek nije bitan uzrok trenutnoga zatopljenja imaju  svoje argumente. No, skloniji  sam prikloniti se mišljenju  većine svjetskih klimatologa, a  ono nam govori da je čovjekov  udjel u zatopljenju zamjetan,  te da naša civilizacija mora  poduzeti korake da taj udjel  reducira na najmanju moguću  mjeru, zaključio je Sijerković.